U Dimitrovgradu otvorena izložba likovnih radova Zvonka Pavličića

U Galeriji „Metodi Meta Petrov“ u Dimitrovgradu sinoć je otvorena izložba likovnih radova akademskog slikara Zvonka Pavličića, koji živi, radi i stvara u Kosovskoj Mitrovici. Izloženi radovi, inspirisani kulturno-istorijskim nasleđem Kosova i Metohije, deo su ciklusa koji nosi naziv „Vrtlozi“.

U ime Centra za kulturu u Dimitrovgradu i Galerije „Metodi Meta Petrov“ prisutne ljubitelje likovne umetnosti na otvaranju je pozdravio upravnik Galerije Zoran Andonov. Prema njegovim rečima, izložba u Dimitrovgradu rezultat je želje Zvonka Pavličića da ovde predstavi deo svog stvaralaštva kao umetnik, istoričar umetnosti, profesor Univerziteta, ali i neko ko je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka živeo i stvarao upravo u Dimitrovgradu.

O izloženoj postavci i radu Zvonka Pavličića govorio je poznati bugarski umetnik, pisac, teoretičar i istoričar umetnosti Kalin Nikolov, po poreklu iz Dimitrovgrada, koji je i autor predgovora kataloga izložbe. Govoreći o Pavličićevom stvaralaštvu, Nikolov je istakao da je reč o afirmisanom umetniku koji je dostigao svoj prepoznatljiv, karakterističan i majstorski slikarski jezik, i čiji su radovi usredsređeni na „krhko stanje postojanja“. Prema njegovim rečima, svoje interesovanje za vidljivi svet umetnik pokazuje kroz nekoliko likovnih mogućnosti – ljudsko lice, religiju i arhitekturu, i sjedinjuje ih slikarskim tehnikama koje u sebi sadrže bogat izraz i eksperiment.

„Njegovi radovi prikazuju konkretne i misteriozne figure, ali i imaginarna, nenastanjena i potpuno realna prostranstva koja u sebi nose ljudsko prisustvo. Ljudi i mesta deluju poznato, ali izgledaju neobično na svojim mestima. Naslikani, ostavljaju utisak hodočasnika i lutalica rasutih u različitim pravcima u pokušaju da dostignu drugu stranu vidljivog, koja će zauvek ostati nedostupna“, rekao je između ostalog Nikolov.

Kako različite vrste umetnosti mogu spontano uticati jedna na drugu, pokazala je i poezija nastala kao rezultat inspiracije dvojice pesnika likovnim stvaralaštvom Zvonka Pavličića. O Pavličiću i njegovom delu krajem sedamdesetih godina prošlog veka pisao je sadašnji sekretar NUNS-a Svetozar Raković, a poznatom slikaru pesmu je posvetio i Denko Rangelov, književnik i publicista iz Dimitrovgrada koji živi u Nišu. Rakovićeve pesme „Slikar“ i „U bojama“, kao i pesmu Denka Rangelova „Okršaj sa zapletenim“ pred prisutnom publikom pročitala je Dijana Jelenkov, novinar i književni stvaralac iz Dimitrovgrada.

U razgovoru za portal FAR Pavličić je podelio izuzetno pozitivne utiske sa otvaranja izložbe, i zadovoljstvo činjenicom da su, kako je rekao, događaj propratili pravi ljubitelji umetnosti, ali i da su njegove slike dospele u adekvatan prostor u kome su odlično „legle“.

Kada je reč o simbolici naziva „Vrtlozi“, Pavličić otkriva da je ciklusu zapravo „kumovao“ čuveni istoričar umetnosti, umetnički kritičar i režiser Đorđe Kadijević, koji je 2009. godine otvorio njegovu izložbu u Galeriji „Gradac“ u Raški. Prema mišljenju autora, naziv sasvim odgovara prirodi i tematici dela:

„Jasno je šta se sve podrazumeva kada je u pitanju kosovsko-metohijska zbilja, i uopšte problematika koja je i dalje prisutna – sve je to kao u nekom vrtlogu, dosta je nerešenih, problematičnih i diskutabilnih pitanja, kako u političkom, tako i u kulturološkom i bilo kom drugom smislu.“

Kako je u svom izlaganju napomenuo i Kalin Nikolov, od 1999. godine do danas na Kosovu i Metohiji uništeno je više od 150 manastira i crkava, a razaranje duhovnih temelja jednog naroda uzrok je njihove depersonalizacije ili napuštanja datog područja. Na teritoriji Kosova i Metohije danas se nalaze četiri svetinje koje su pod zaštitom UNESCO-a – Visoki Dečani, Gračanica, Pećka Patrijaršija i crkva Bogorodica Ljeviška, podseća Pavličić.

„Ideja ‘Vrtloga’ jeste da se ne zaboravi kulturno-istorijsko nasleđe, pre svega vizantijsko-srpska kulturno-istorijska baština, koja je naročito prisutna na tlu Kosova i Metohije“, kaže autor, naglašavajući da je sve pomenuto za njega bilo inspiracija da dato nasleđe prikaže u sopstvenom slikarskom stilu i imaginaciji, sa elementima koji su, prema rečima Kalina Nikolova, karakteristični za njegovu autentičnu i originalnu likovnu poetiku.

Dok je za dela iz „Vrtloga“ karakteristična ikonografija sa figuracijom, odnosno prikaz građevina, pre svega crkava i manastira u stilu figurativnog slikarstva, nakon ovog ciklusa autor se okreće ka novoj, drugačijoj slikarskoj poetici, koja u sebi donosi više apstrakcije.

Izložbu slika iz ciklusa „Vrtlozi“ ljubitelji likovne umetnosti u Dimitrovgradu moći će da pogledaju do 17. maja.


Zvonko Pavličić rođen je 1960. godine u Peći. Na Filozofskom fakultetu u Skoplju diplomirao je na odseku Istorija umetnosti sa arheologijom, dok je odsek Slikarstvo završio na Fakultetu umetnosti u Prištini, gde je i magistrirao.

Bavi se slikarstvom, crtežom, grafičkim dizajnom i teorijom umetnosti. Član je ULUKiM-a, ULUS-a, ULUCG-a i Udruženja Univerzitetskih profesora i naučnika Srbije. Od sedamdesetih godina prošlog veka do danas autor je više od 30 samostalnih izložbi i učestvovao je u preko 400 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Nosilac je niza domaćih i internacionalnih nagrada i priznanja u oblasti likovnog stvaralaštva.

Radi kao redovni profesor na Katedri za projektovanje i urbanizam na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Prištini, sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.


D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov / Petar Videnov / Aleksandar Todorov

Написал/ла

Дияна Йеленков е родена през 1988 год. в Пирот. Основно и средно училище завършва в Димитровград, след което образованието си продължава във Философския факултет в Ниш (специалност сърбистика) и в Нови Сад (където завършва магистърска степен по Сръбска филология: сръбски език и лингвистика). След това се качва във влака и се завръща в Димитровград. Тъй като винаги е била от децата, които предпочитат да си четат книжка под дървото, отколкото да играе на криеница, още от малка се интересува от литературата и езика, особено от диалекта на родния си край. Лексиката на димитровградския говор е било заглавието на магистърската й теза – речник с повече от 2000 думи, които се използват в този местен говор. В свободно време се занимава с писане (главно на проза, а от време на време и на поезия), и с превод на литературни текстове от български на сръбски (а когато иска и обратно). Някога творбите си от детското творчество публикувала в сборника „Радовичев венец”, поетическия сборник „Разиграни сънища” и в детското списание „Другарче”. В по-скоро време някои от текстовете й се появяват в списанието „Недогледи”, което публикува Философският факултет в Ниш, както и в литературните списания „Траг” и „Майдан”. 2015-а и първата половина на 2016-а год. са плодородни за израстване на литераторската й суета – донесоха й втора награда от конкурса „Воислав Деспотов” в Нови Сад, трета от конкурса за сатирична приказка в рамките на „Нушичияда” в Иваница, както и място сред трите наградени приказки от конкурса „Черната овца” (blacksheep.rs); с писанията си заема място и в сборника „Черти и резета 6” (сборник с най-добрите творби от конкурса „Андра Гаврилович” в Свилайнац), както и в стихосбирката „Синджеличевите чегарски огньове 26” на литературното сдружение Гласът на корените от Ниш. Нейни кратки приказки се намират сред отбраните и в следващите два конкурса „Черната овца”. Съвместно с колегата си Ратко Ставров и госпожица Доротея Тодоров обявиха поетично-прозаичен сборник „Допир”. Не устоя и на изкушението да се пробва като журналист – от позицията преводач и автор сътрудничи с onlajn списанието EMG магазин, а от време на време публикува текстове и в портала blacksheep.rs.

Без коментар

Оставете коментар