“Amazonija” Igora Manova među najboljim fotografijama Srbije

Igor Manov, diplomirani inženjer multimedije, stalno zaposlen u „Televiziji Prva“ u Beogradu, osvojio je četvrto mesto na konkursu Slike Srbije, elektronskog magazina „Dizajnmag“.

Manov je to mesto izborio među 1.100 autora, koji su poslali isto toliko fotografija, a za koje je glasalo preko 50.000 ljudi. Sem što je četvrta u tako velikoj konkrenciji, Igorova fotografija „Beogradska Amazonija – Beljarica” će se naći i na luksuznom novodišnjem kalendaru, a biće jedna od sto na izložbi „100 najlepših fotografija Srbije”, koja će se održati na Dorćol placu od 10. do 18. januara.

Igor Manov je prvi aparat dobio u 9. godini, ali kako kaže za “Far” ne seća se koliko ga je zaokupio, niti tvrdi da je to bilo odlučujuće što je upisao studije eletkronike i multimedije u Varni, gde je stekao i magistarsku titulu.

Kaže da je oduvek voleo prirodu i da je fotografiju prigrabio poslednjih pet-šest godina kao odmor od tehnologije, kojom je preokupiran na poslu. Dobra likovna priprema sa studija i njegova od detinjstva velika ljubav prema prirodi, dali su rezultate, pa su usledile sjajne serije iz Smilovskog polja, Poganova, kanjona Jerme, Dimitrovgrada, Beograda i svih mesta koja su mu se našla na putu, jer je foto-aparat polako postajao deo njega.

Igor se i dalje najrađe obraća prirodi i pejzažu, a njegova fotografija ide najčeščim, ali zato i najtežim verističkim putem, sa mininalnim tehnološkim intervencijama.

Nagrađena fotografija je nastala takoreći s njegovog prozora, jer mu je Pupinov most u neposrednom komšiluku u Beogradu. Zato Igor kaže fotografija je tren, manje od treptaja u koji stane nešto što dobija nagoveštaj večnosti ili u ovom slučaju Beljarica, na kojoj svoje stanište samo desetak kilometara od centra velagrada nalazi više od 150 retkih ptica i životinja.

Igor Manov je rođen u Dimitrovgradu 1975. gde je posle fakulteta našao i prvo zaposlenje u Televiziji Caribrod. Profesionalni i životni put ga je odveo dalje, ali on svoj rodni grad nosi sa sobom. To znam po tome što je u prvi mah odbio da pišemo o njemu, ne shvatajući kao nedavno i jedan vrhunski džez muzičar iz Caribroda, šta ima toliko posebnog kod njega.

Fotografija, Igore… fotografija… ljudska toplina i to što si iz Caribroda!

 Slobodan Aleksić, Ćosa

Foto: Igor Manov

Написал/ла

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Без коментар

Оставете коментар