Umesto novogodišnje čestitke

Naše vreme je vreme informacija. Uglavnom lažnih i često tendencioznih To je posledica raznih okolnosti. Od „demokratizacije” prava na vest, putem društvenih mreža i interneta, krajnjeg komercijalizovanja medija preko lakih televizija i tabloida, pa do svesnog zamagljivanja stvarnosti, kroz “šarene laže”, seks, rijaliti, dozirano stvaranje panike, do plasiranja potpunih neistina poznaatiih kao “fake news”.

I to je naše vreme od koga se ne možemo odbraniti, ali ga svako od nas može bar malo prilagoditi sebi i privesti realnosti. Medalja ima uvek dve strane i da bi shvatili kakva je moramo je sagledati sa obe.

Tako je i sa informacijama. I njih treba “opipati” i proveriti obostrano, pa ih tek onda pustiti u javnost. Čak i takve one nisu apsolutna istina, jer ona kao ideal kome se teži ni ne postoji, ali su barem poštene i profesinalno obrađene.

Stoga novinar na zadatku unapred nema ni prijatelje, ni neprijatalje , nego je tu da napravi vest, koja nije “ni po babu ni po stričevima” i onda je tek takvu daje sudu čitalaca ili publike.

Nažalost danas je mnogo informacija ili vesti u svetu nastalo van tih principa. Neka globalna istraživanja pokazuju da je da takvih “uvrnutih”, “felširanih”, spinovanih, senzacinalističkih, ili čak potupuno neistinitih skoro dve trećine na globusu.

Od njih žive čitave “industrije” koje ih prave, ali je sreća da većina njih služi za zabavu ili u najgorem slučaju za kratkotrajno uzbunjivanje i zbunivanje.
U Britaniji koja je izmislila tabloide, njihov sinonim “San” je dalje najtiražniji , ali Britanci mu pretarno ne veruju, nego po pravovaljanu informaciju idu na “Tajms” ili “Gardijan”. Slično je i u Nemačkoj, gde se “Bild” retko kad uzima kao ozbiljan izvor.

Kod nas je malo drugačije. Tabloidi ne samo da su najtiražniji, već sa “imaginarijumskim” televizijama, koje između dva seta rijalitija daju svoje viđene stvaranosti, odsudno formiraju javno mnjenje i što je mnogo opasnije osakaćuju većinu populacije za moć da razluči istinu od neistine. Zato se pravo novinarstvo sakrilo u jednom dneveniku, par magazina, nekoliko sajtova i jednoj televiziji.

This image has an empty alt attribute; its file name is 696-1024x659.jpg

“Far” pokušava da bude upravo tu. Među 10 odsto medija u svetu, koji imaju takozvani “drugi pristup informaciji”, nikad je ne dajući kao jednostranu, već slušaju obe strane i proveravju verodostojnost izvora.

Neukusno bi bilo da se “Far” poredi sa velikim svetskim medijima, koji promovišu istinititost ili čak sa onima koji dugo i sve teže opstaju na tom principu kod nas, “Far”samo hoće da poštuje “zanatska privila”, po kojima se zna šta je vest, a šta propaganda, šta skrivanje i šta predočavanje činjenica, gde je mesto crnoj hronici, zabavi, a gde ozbiljnoj informaciji. Po tim pravilima novinarstvo radi već dva veka, a nova pravila niti su pronađena, niti će biti pronađena.

This image has an empty alt attribute; its file name is 697.jpg

Zbog toga je “Far” tu gde jeste i zbog toga Vam redakcija “Fara” želi što istinitiju i samim tim srećniju Novu 2019. godinu.

Živi i zdravi nam bili!

Slobodan Aleksić Ćosa i ekipa portala FAR

Foto ilustracija: Milana Videnov

Foto: Stefan Pavić

За Slobodan Ćosa Aleksić 298 Articles
Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Be the first to comment

Leave a Reply

E-mail адресът Ви няма да бъде публикуван


*