“Far” – I tako već tri godine!

U vremenima kada većina ljudi informacije o svetu koji ih okružuje i najbližoj okolini traži i dobija na neistinitim, no tiražnim taboidima, „rijaliti“ televizijama, ili pomodnim društvenim mrežama, trogodišnje opstajanje na medijskoj sceni je ne mali uspeh. Pogotovo za portal iz malog grada, koji se od starta pred sobom zakleo da će ono što obajavljuje prvo tri puta meriti, pa jednom (s)reći, truditi se da nikog ne vređa, ali i da ne zatvara oči pred važnim pojavama i događajima, bez obzira kome išle, a kome ne išle u prilog.

Upravo tako, sa “ bukagijama” koje je sam sebi nadenuo, a koje su se nekada zvale profesionalne novinarske norme, portal “Far” beleži treću godinu od kad postoji, radi bez senzacija, ogovaranja i navijaštva i gle čuda i opstaje u sve zagađenijoj medijskoj kaljuzi.

Posao i težak i lak. Težak zbog toga što se trudi da se što više izmakne od neistina, laži i propagande, da opstane na nesigurnim finansijama, i lak , zbog toga što zna da će ono što obajavi danas biti jednako čvrsto i verodostojno i sutra i za deset ili mnogo više od deset godina i zbog čega neće morati da se stidi pred drugima, a što je još važnije ni pred sobom.

Na tom putu “Far” je “nametnuo” sebi još jednu obavezu, koja se zove kolegijalnost ili esnafska solidarnost, a koja kaže da se ne sme ćutati pred kršenjem ljudskih, manjinskih i novinarskih prava, a pogotovo ne pred napadima na kolege novinare.

“Far” se, takođe, trudi da svima, koji ne proklamuju mržnju i ne govore “zlim jezikom”, da mesto na svom “sajber” prostoru.

Naravano bavi se i za njega često skupim, a nakad i nadostižnim ciljevima iz tehnološke sfere, koje mu pak namaće mesto internet portala i trka za inventivnošću.

Poslednjih pola godine “Far” se trudi da objavi što više informacija iz Dimitrovgrada (Caribroda), Sofije, Beograda, Niša, Bosilegrada, Pirota, Pančeva… Koliko u tome uspeva sudiće oni koji ga čitaju, a čitaju ga sve više.

I tako u tim “mukama” i poslovima počinje i četvrta godina “Fara”, koji je pre tačno tri godine odlučio da ne mistifikuje novinarstvo, nego da činjenicama i objektivnom interpretacijom događaja oko sebe zadobije vaše poverenje.

Faktom da je još uvek tu, čini se da mu to polazi za rukom.

Slobodan Aleksić Ćosa

Foto: Milana Videnov

За Slobodan Ćosa Aleksić 294 Articles
Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Be the first to comment

Leave a Reply

E-mail адресът Ви няма да бъде публикуван


*