Ekskluzivno za FAR: Intervju sa glumcem Vojinom Ćetkovićem na Filmskim susretima u Nišu

O filmu „Santa Marija della Salute“ znamo skoro sve, mnogi su ispratili TV seriju, mnogi pogledali film. Specijalno za FAR razgovaramo sa glavnim likom kako serije, tako i filma, sa Lazom Kostićem, tj. sa Vojinom  Ćetkovićem.

Da li je bilo teško ući u lik Laze Kostića?

Bilo je u isto vreme i teško i lako. Ogromno zadovoljstvo i ujedno i velika obaveza i veliki izazov, a mislim da je i velika nagrada odigrati tako nešto u svom životu, odigrati nekog pesnika koga ste toliko čitali, a i govorili njegovu poeziju i onda sam imao tu privilegiju da se bavim i njegovim životom i da otprilike proniknem šta je on živeo, šta je sanjao…

 Jeste li se dugo spremali?

Jesam. Tri godine sam se spremao. Dugo. I Šotra i ja i čitav splet nekih vežbi, čudnih, uz pomoć svojih prijatelja.

Kao na primer?

Pošto je on bio sportista, bio je prvi čovek koji je džogirao u Srbiji. Laza Kostić je znao odjednom da potrči i to je trčao ture od po 10-20 kilometara. Onda je dugo pešačio, brzo je hodao, imao je svoju jutarnju gimnastiku, bio je krupan čovek, Hercegovac poreklom, i smatrao je da fizička kondicija koristi njegovom duševnom zdravlju, tako da je puno držao do toga.

Onda sam morao da smislim niz nekih vežbi, koje su malo čudnije i nesvakidašnje. Obični sklekovi i ove vežbe koje znamo, to sam uradio uz pomoć svoga prijatelja doktora Veska Draškovića i pitao sam ga da li mogu da pozajmim neke njegove vežbe. Rekao je da i onda sam sve to iskoristio za film.

Laza Kostić je takav čovek, za koga je vezana i nesretna ljubav. Jeste li Vi imali takvo iskustvo?

Pa nisam imao te vrste. To nije samo nesrećna ljubav. On se zaljubio u svoju kumu, onda razlika u godinama je trideset i nešto… u tom trenutku pedeset i nešto, više se ne sećam koliko godina, a ona dvadeset i dve, tri, četiri, ne znam.

Nemam te neke godine, nemam ni ta neka iskustva. To je u stvari sudar i spoj dva intelekta tog vremena. Ona i on su bili ljudi van tog vremena. Ona je bila čuvena po svojoj inteligenciji, lepa, bila je najpoznatija udavača i ćerka najbogatijeg čoveka u ovom delu Evrope. Rekao sam najpoznatija zato što je bila poznata u umetničkim krugovima. Bila je dobar jahač, tako da onako jedna školovana, otresita osoba i jedan takav nestalni duh kakav je Laza Kostić, jedan šarolik lik, i za našu istoriju i politiku bio je vezan. On je osnivač prvog novinarskog društva, osnivač mnogih sportskih društava, bio je učesnik Berlinskog kongresa, strašan, dva puta zatvaran, osnivač prvih novina na Cetinju i urednik. Tako neverovatan tip i onda kada se ta dva uma sretnu… Ne radi se tu o fizičkoj privlačnosti. Postoje priče da sve to nije bilo samo platonski, mada pričaju da je bilo samo platonski…

Vi ste našli neku meru u svemu tome?

Pa morali smo da nađemo neku meru, nešto što je ljubav i što se podudara na više frontova, tako da smo mi insistirali, zapravo, Šotra je našao zabeleške njegovih snova koje su bile erotske. Mnoge su spaljene od strane njegovih prijatelja, zato što su bile suviše erotske.

Mnoge priče sam ja znao o Lazi Kostiću izučavajući ga. On je s preke strane Dunava, a ja tamo u Čortanovcima imam vikendicu, kod Kovilja, i mnogi ljudi koji tamo žive i njihovi dedovi i pradedovi su poznavali Lazu Kostića, znali dosta o njegovom životu. Ima anegdota vezanih za Lazu i ono što je nesumnjivo, bez obzira na to što je bio čudak svog vremena, on je najobožavaniji čovek. Tako da tamo gde god krenem u Čortanovcima ili Novom Sadu, jednostavno sam prihvaćen kao čovek koji je ispoštovao nekog koji je njihov.

Šta trenutno radite, šta imate nameru da radite i kako ste proveli ovo vrelo leto?

Leto sam proveo radno. Do pre petnaestak dana sam snimao „Nemanjiće“, veliku seriju. Jedan istorijski iskorak RTS-a. Pred Novu godinu bi trebalo da bude emitovana prva epizoda, a kada će krenuti u redovno emitovanje, ne znam, ali ove godine bi trebalo da se obeleži 800 godina od osnivanja prve Kraljevine Srbije, a ja sam imao čast da igram Stefana Prvovenčanog, prvog našeg kralja. To je bila vrlo zahtevna uloga i fizički i glumački, ali radio sam sa ljudima koje vrlo cenim i poštujem, pre svega sa rediteljem Markom Marinkovićem, scenaristom Gordanom Mihićem, urednikom Nebojšom Bradićem, pa i producentima i svi smo nekako bili deo jedne ekipe koja je rešila da uspe… (smeh).

Zahvaljujemo Vam se na izdvojenom vremenu.

Ujedno vas molim da pozdravite sve čitaoce vašeg portala i sa jedne i sa druge strane granice i da im poručite da ih volim.

Hvala u ime svih naših čitalaca portala FAR sa bilo koje strane granice!

Ž. Kostić

Foto: Žiža Kostić

Написал/ла

Живорад Жижа Костич е роден през 1955-та година в Парачин, но още от едногодишна възраст живее в Ниш, където завършва основно и средно икономическо училище, а по-късно и частен факултет (катедра Журналистика) в Института за следване „Екоман” Грачаница – Прищина. Работи в Нишка банка в Ниш и в отдела й в Белград, както и в Народния театър Ниш на длъжност „бизнес секретар“, след което се насочва към медиите и журналистиката. В местните телевизии в Ниш работи като ТВ оператор (Телевизия Стар 5) и завършва школата на BBC в организацията на ANEM. През 80-те години става член на Асоциация на журналистите в Сърбия и започва професионално да се занимава с медии в току-що сформираната Градска телевизия, по-известна като Нишка телевизия. Времето на бомбардировките над тогавашната Съюзна Република Югославия през 1999-та година оставя голяма следа върху кариерата му и е назначен за военен оператор на командата на трета армия. В разгара на НАТО бомбардировките заснема въздушните нападения над гр. Ниш, а много негови автентични записи от този период обиколиха света. През 2009-та година по покана на тогавашния ректор на Нишкия университет с неколцина колеги и университетски професори участва в създаването на първата интернет телевизия на един университет в Сърбия. Поради икономически причини този медиен проект не стартира, но се създава интернет телевизионен портал „Нуит”. Работи в Университета в Ниш като оператор и монтажист и отговаря за връзките с обществеността. Баща му е царибродчанин. С удоволствие приема поканата за сътрудничество с портал „Фар”, за който смята, че е мултимедиен двуезичен информатор със своевременно и обективно отразяване на събитията.

Без коментар

Оставете коментар