Festival duvačkih orkestara „Caribrod“ – Vekovna muzička tradicija pretočena u realnost

Prošle godine realizovana je dugogodišnja ideja o organizovanju prvog Festivala duvačkih orkestara „Caribrod“, koji je okupio tri renomirana orkestra. Bilo je to veliko muzičko i kulturno osveženje za mali pogranični grad, koji decenijama neguje tradiciju postojanja duvačkog orkestra.

Koncerte su na razlilčitim mestima u Dimitrovgradu održali Omladinski duvački orkestar iz Botevgrada (Bugarska),  Gradska muzika Budva (Crna Gora)  i Subotički duvački orkestar (Srbija). Publika je u dane obeležavanja praznika grada uživala u interpretacijama raznovrsnih melodija – od klasike do roka (marševska i klasična muzika, džez, rok, filmske i etno melodije). Tako je zahvaljujući Forumu Caribrođana u Beogradu „Pametnik“ rođena još jedna kulturna manifestacija u duhu vekovne muzičke tradicije.

Stari Caribrod

 25. Dragomanski puk

Istorija postojanja takozvane „duhove-pleh“ muzike, odnosno vojnog, gimnazijskog, školskog ili đačkog duvačkog orkestrа, vraća nas u nekadašnji Caribrod, kada je početkom 20. veka muzicirao vojni orkestar 25. Dragomanskog puka, čije je sedište bilo u ovom gradu. Sastavljen uglavnom od školovanih muzičara, ovaj orkestar je ostavio veliki trag, a posebno njegov kapel-majstor (kapelnik) Todor Naumov (1883-1941), koji je završio Konzervatorijum u Bukureštu.

Todor Naumov

Naumov je poznati bugarski dirigent, kompozitor i jedan od pionira bugarske profesionalne muzičke kulture. Radio je kao vođa orkestara u više gradova – Svištovu, Slivnici, Dupnici, Gornjoj Banji, Vraci, Ćustendilu i Jambolu. Njegov muzički talenat i stvaralaški kompozitorski opus krenuo je upravo iz Caribroda, gde je dobio i prvo zaposlenje u Vojsci Kneževine Bugarske. Ogromnim zalaganjem uspeo je da od tadašnjeg pukovskog caribrodskog orkestra napravi renomirani muzički ansambl, u to vreme, jedan od boljih u Bugarskoj. Nastupi vojnog orkestra 25. Dragomanskog puka pod dirigentskom palicom Todora Naumova bili su neizostavni deo svih važnih događaja tadašnjeg Caribroda. Zvuci orkestra čuli su se i sa Pametnika (spomen kosturnice) sa brda Neškovo, a orkestar je nedeljom svirao i na Pavliončetu – centralnom caribrodskom gradskom trgu.

Kao vrsni muzički stvaralac Naumov je u Caribrodu komponovao nekoliko marševa i svita posvećenih simbolima grada, koji se u različitim epohama, nalazio sa jedne ili druge strane granice. Valcer “Vospominanie”  komponovan je u Caribrodu 1912. godine i posvećen je jednom od heroja Balkanskog rata.

Prvi svetski rat nije mimoišao ni ovo pogranično mesto i nakon potpisivanja Nejskog mirovnog sporazuma, sudbina Caribroda vezuje je za sudbinu Srbije. Caribrod postaje deo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a 6. novembra 1920. godine to se i zvanično ostvaruje.

Caribrod 1936. godine

Period između dva svetska rata donosi promene u društveno-političkom životu. I pored odlaska Todora Naumova u grad Ćustendil u Bugarskoj, ovde ostaje dosta Caribrođana koji su svirali instrumente i znali da čitaju note. Rađaju  se lokalne muzičke grupe, a i vojska Kraljevine Jugoslavije kasnije dovodi svoj puk sa orkestrom. Vremena su burna, kako na ekonomskom, tako i na političkom planu, a novi svetski sukob – Drugi svetski rat, prouzrokuje nove društvene promene.

To je novi istorijski momenat za Caribrod, koji je ponovo deo Bugarske. Sa dolaskom bugarskih vlasti 1941. godine, u Caribrod po kazni, sa Sofijske muzičke akademije u tadašnju gimnaziju dolazi profesorka Galina Nejkova. Ona je ponovo oživela duvačku muziku i dala joj novi muzički sjaj. Zahvaljujući njenim vezama uspela je da dobije dozvolu za osnivanje đačkog duvačkog orkestra. U to vreme ubrzo su iz Sofije stigli i novi instrumenti za mlade muzičare, a prema istraživanju poznatog novinara Slobodana Aleksića Ćose, Nejkova je uspela da za kratko vreme pripremi đake za orkestarsku muziku i da svojim orkestrom i horom uspešno izvede i operetu “Pavel Ivanov”.

Po završetku Drugog svetskog rata, Nejkova se vraća u Bugarsku, a Caribrod (od 1950. godine Dimitrovgrad) se pripaja Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Duvački orkestar u novoj socijalističkoj Jugoslaviji posle izvesnog vremena preuzima muzičar i flautista Georgi Šukarev (1907-1975), poznatiji  kao Baj Đora.

Duvački orkestar Legije stranaca

Georgi Šukarev

Sa malo muzičkog obrazovanja i ogromnog iskustva koje je sticao u sinemaskopima, kazinima i elitnim restoranima Beča, Pariza i duvačkom orkestru Legije stranaca, ovaj vrsni muzičar je sa puno energije i vojničkom disciplinom postavio temelje čuvene „Caribrodske muzike“. Za kratko vreme Šukarev je gimnazijskom duvačkom orkestru vratio kvalitet, koji je ostavila profesorka Galina Nejkova. Za sviranje u orkestru zainteresovao je učenike gimnazije, učiteljske škole, ali i omladinu Dimitrovgrada.

Orkestar je postao sastavni deo života grada i svih važnih kulturnih, ali i političkih događaja. Prvomajske proslave i uranci, državni praznici, bakljade, karnevali, susreti nacionalnih manjina, smotre amatera, raznovrsne gimnazijske priredbe, opštinske i sreske proslave, koncerti i druga dešavanja, ali i sahrane viđenijih ljudi bila su prilika, gde je Baj Đorina „Muzika“ pokazivala svoj kvalitet i renome.

U svom istraživačkom članku publicista Slobodan Aleksić Ćosa piše da je ovaj orkestar prešao u gradsku naviku, sa kojom se Caribrod-Dimitrovgrad poistovetio. Muzičari gimnazijskog orkestra pod dirigentskom palicom Georgija Šukareva su zahvaljujući svom muzičkom opusu i kvalitetnom izvođenju raznovrsnih kompozicija zvanično dočekali Druga Tita u Pirotu, Nišu i Leskovcu.

 

Mnoge generacije talentovanih mladića i devojaka su sa ponosom prošle kroz ovaj muzički sastav, a u gradu se govorilo u šali da ćeš se teško oženiti, ako nisi svirao u Baj Đorinom orkestru. Mnogi bivši članovi orkestra postali su školovani muzičari, nastavnici, profesori i pedagozi. Zahvaljujući renomeu gimnazijskog duvačkog orkestra, u Dimitrovgrad je gostovao ondašnji vrh jugoslovenske klasične i ozbiljne muzike.

Ubrzo nakon odlaska u penziju, Georgi Šukarev je preminuo 1975. godine, a đačku muzika je nastavila svoj rad pod dirigentskom palicom nastavnika muzike Aleksandra Rančeva. Sa puno ljubavi i entuzijazma mnogi učenici osnovne škole gimnazijalci, ali i malo stariji sa uspehom su izvodili bogat repertoar poznatnih svetskih i jugoslovenskih kompozitora klasične i marševske muzike, ali i narodne melodije u duhu bugarske nacionalne manjine. 

Na koncertima, proslavama državnih praznika, raznovrsnim kulturnim događajima i priredbama povodom dočeka Štafete mladosti čuli su se Zvuci Fanfara, poznate marševske kompozicije – “Marš jugoslovenskih proletera”, “Partizan”, “Pesma radu”, “Partizanski motivi”, “Nima splita do splita”, ali i druge, u to vreme, poznate koračnice, svite, kolaž vojnih melodija, menueti ili pak obrađene narodne kompozicije. Orkestar je nastupao u Dimitrovgradu, Pirotu, Nišu…

Aleksandar Rančev sa duvačkim orkestrom Osnovne škole

U novijoj istoriji Aleksandar Rančev je nastavio rad sa orkestrom i nakon preseljenja iz gimnazije u osnovnu školu, gde je godinama okupljao najtalentovanije učenike, stvarajući raznovrstan repertoar sačinjen od marševske i klasične muzike, popularnih zabavnih i narodnih melodija.

Kao Duvački orkestar osnovne škole „Hristo Botev“ nastupao je na školskim i gradskim priredbama i koncertima, a svoje umeće je pokazivao na okružnim i republičkim takmičenjima osnovnih škola i horova, osvajajući više puta zasluženo prvo mesto. Gostovao je i u susednoj Bugarskoj. Međutim, odlaskom nastavnika Rančeva u penziju pre 4 godine, zvuci đačke muzike su na kratko utihnuli.

Upravo jedan od glavnih ciljeva novoosnovanog Festivala duvačkih orkestara „Caribrod“ je ponovno oživljavanje orkestra u gradu i kupovina novih muzičkih instrumenata, reči su direktora ovog kulturnog događaja Nebojše Videnova.

„Cilj osnivanja festivala je da pomogne formiranje gradskog duvačkog orkestra, da promoviše drugačiju vrstu muzike među omladinom, da afirmište turističke potencijale Dimitrovgrada i samog regiona, kao i da poveže region na jednom novom kulturnom  planu.

Nebojša Videnov – direktor festivala

Ovim festivalom smo na dobrom putu zato što je ovaj kulturni događaj revijalnog tipa i jedini ove vrste u Srbiji. Postoji još jedan festival duvačkih orkestara, koji se održava u Zrenjaninu, ali on je takmičarskog karaktera“.

Prvi festival duvačkih orkestara „Caribrod“ održan je od 21. do 23. septembra 2017. godine pod budnim okom mr Vasila Geleva, profesora muzičke akademije u Novom Sadu i predsednika programsko-umetničkog saveta festivala, direktora Nebojše Videnova, menadžera Blagoja Bage Vasova i PR-a festivala Slobodana Aleksića Ćose.

Programsko-umetnički savet festivala je u sastavu: Jasminka Mančev, direktor Narodne biblioteke “Detko Petrov” u Dimitrovgradu; mr Vasil Gelev, profesor muzičke akademije u Novom Sadu (predsednik); mr Aleksandar Đurov, načelnik – dirigent Reprezentativnog orkestra Garde Vojske Srbije; Branislav Gagić, profesor muzičke škole u Zrenjaninu i predstavnik Međunarodne organizacije duvačkih orkestara WASBE za Srbiju i Petar Rančev, profesor muzike u gimnaziji u Gornjem Milanovcu.

U organizaciji Foruma „Pametnik“ i opštine Dimitrovgrad, uz partnerstvo grada Pirota i opštine Slivnica, i uz medijsko pokroviteljstvo Internet Portala FAR,  Radio-televizije Caribrod i Televizije Pirot, drugi Festival duvačkih orkestra „Caribrod“ biće održan od 20. do 23. septembra u Dimitrovgradu, Pirotu i Slivnici (Republika Bugarska).

Moto ovogodišnjeg festivala je „Muzika briše granice“, a učestvovaće orkestri iz Srbije, Rumunije i Slovenije. Nastupiće: Orkestar policije Srbije (Srbija), Omladinski duvački orkestar Csikszentsimona (Rumunija), Delavska godba Trbovlje (Slovenija) i Vaška godba Vrh nad Laškim (Slovenija).

P. Videnov

Foto: lostbulgaria.com / hralupa.com/darikenws.bg / Aleksandar Saško Todorov / iz albuma V. Božića, S. Panatojova, S. Stanulov, D. Todorova i P. Videnova / Virtuelni muzej Caribrod / RTS

Zvanični sajt: www.festivalcaribrod.org

Facebook: Festival Duvačkih Orkestara Caribrod

Video animacija i Plakat: Milana Videnov

 Tekst je objavljen u okviru projekta „Dimitrovgrad – Kragujevac – Pančevo: Kulturno nasleđe i multikulturalnost”, koji partnerski realizuju udruženja Emblema iz Dimitrovgrada, Šumadinka iz Kragujevca i Omnibus iz Pančeva na sajtovima www.far.rs, www.glassumadije.rs i www.pancevo.city.

Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Написал/ла

Петър Виденове е роден през 1970 година. Макар и агроном по професия, изцяло се посвещава на журналистиката. Журналистическата си кариера започва през 1995 г. в радио-телевизия Цариброд, където като журналист, водещ и редактор вече 21 години участва в създаването на различни радио и телевизионни предавания, документални филми, репортажи и интервюта на български и сръбски език. Виденов особено се отдава на опазването на културата и традицията на българското национално малцинство в Сърбия. Журналист-редактор (1999-2000), член на редколегията (2000-2002), главен и отговорен редактор на РТВ Цариброд (2002-2003) и (2009-2011). Дългогодишен сътрудник на Издателство „Братство“ и едноименния седмичник на български език. Сътрудничи с електронни и печатни медии в Сърбия и България, а особено с националната телевизия РТС – „ТВ журнал на български език“. Той е кореспондент на българското национално списание „Лов и риболов“. С агенцията за кинематографична и телевизионна продукция „Positive Production“ от Димитровград изготвя документални филми и предавания – режисьор и сценарист на филмите „Трио Форте“ и „Златан Дудов“. Той е един от основателите на сдружение на гражданите „Емблема“ и Интернет портала „Фар“. Занимава се с публицистика. Автор на книгата „По ловджийски“. Член на Независимото сдружение на журналистите на Сърбия и Международната федерация на журналистите (IFJ). Лауреат на значими журналистически награди и признания на домашни и международни медийни фестивали.

Без коментар

Оставете коментар