BTF 2016: „Dramsko-lutkarsko pozorište“ iz Vrace predstavilo se dramom „Još jednom, ako dozvolite“

   Ima pozorišnih predstava koje nakon gledanja pokreću u nama samo jedno pitanje – ko će nam vratiti nepovratno izgubljenih sat i po našeg dragocenog vremena. Ima i onih drugih, koje (možda) počinju kao lagane i zabavne komedije, da bi se do kraja razvile u krajnje ozbiljne priče koje gledaocu donose snažan doživljaj, nakon kojeg satima pokušava da ponovo sakupi svoje misli i dušu. Predstava „Još jednom, ako dozvolite“, kojom se „Dramsko-lutkarsko pozorište“ iz Vrace predstavilo sinoć pred dimitrovgradskom publikom, nesumnjivo pripada drugoj pomenutoj grupi.

99

   „Još jednom, ako dozvolite“ je predstava nastala po tekstu poznatog kanadskog pisca Mišela Tramblea, u režiji Nikolaja Poljakova. Svojim glumačkim umećem posetioce „Balkan teatar festa“ oduševilo je dvoje priznatih bugarskih glumaca: Stanka Kalčeva, dobitnica nagradа „Ikar“ i „Askeеr“, i Anastas Popdimitrov, direktor vračanskog pozorišta i višestuko nagrađivani glumac.

100

   Već na početku gledaocima je sugerisano da ove večeri neće biti pozorišta, i da na sceni neće videti grandiozne drame velikih i poznatih junaka. I zaista, pred publikom je prikazana drama dvoje običnih, a ipak kompleksnih i čudnovatih ljudi: jedne brižne i s vremena na vreme melodramatične majke, i jednog sina, koji „postavlja pitanja otkad se rodio“ i želi da postane dramski pisac. Kroz odrastanje sina u toku predstave, promene kroz koje prolazi majka, razgovore, povremeno protkane humorom, tope se granice između pozorišta i života, postavljaju sе ozbiljna životna pitanja, raspliću se komplikovani odnosi između dvoje ljudi, sve do konačne kulminacije predstave koja gledaoce ostavlja bez daha.

101

   Tekst Mišela Tramblea, autora koji se često vraća temi složenih i višeslojnih veza među ljudima, i režija Poljakova, iskusnog majstora psihološke drame, pokazali su se kao izuzetno efektna kombinacija. Glumci vračanskog pozorišta nesumnjivo su dobili jedan od najdužih aplauza na ovogodišnjem „Balkan teatar festu“, koji će biti zatvoren večeras beogradskom predstavom „Odlazni terminal“.

D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov

 

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar