Završen XII „Balkan teatar fest“

   Za nama je još jedan, dvanaesti po redu, “Balkan teatar fest”. Na ovogodišnjem međunarodnom pozorišnom festivalu pred poštovaocima teatra u Dimitrovgradu predstavili su se, pored lokalnog amaterskog pozorišta, i ansambli iz Pirota, Aleksinca, Beograda, Sofije i Vrace. Gledaoci su, između ostaog, imali prilike da pogledaju i scenska izvođenja dela poznatih autora poput Gogolja, Nila Sajmona, Mišela Tramblea, Antoana de Sent Egziperija; da se kroz magiju pozorišta nasmeju i zabave, ali i da se zapitaju kako nad aktuelnim, tako i nad večnim i opšteljudskim životnim pitanjima i problemima. Kao ni prethodnih godina, ni ove nije izostala i predstava namenjena deci.

   Prema rečima Nikolajče Manova, direktora Centra za kulturu, jedna od ideja bila je da se među odabranim komadima nađu i oni u kojima igraju mladi glumci i koji iznose aktuelne teme, pa i teme koje su delimično političke. Delča Gigov, rukovodilac Pozorišta “Hristo Botev”, izražava mišljenje da je, i pored raznovrsnosti tema koje su predstave donele, na neki način preovladalo pitanje ljubavi: ljubavi u porodici, među polovima, prema domovini.

   Svoje utiske sa XII “Balkan teatar festa” sa nama je podelio direktor Centra za kulturu u Dimitrovgradu, Nikolajča Manov:

   “Iako smo mi kao organizatori zadovoljni, ipak su gledaoci ti koji daju konačni sud o festivalu i predstavama. Sudeći po reakcijama publike, festival je ispunio svoju misiju, a to je da u desetak dana prikažemo devet predstava, koje su sasvim solidno posećene i dobro prihvaćene. Naravno, uvek kada imate priliku da pogledate više predstava, možete da rangirate, da procenite koje su od njih dobre, a koje su manje dobre – jer, ako ne postoje različitosti, onda neće biti ni prave ocene.”

148

   Na pitanje da li smatra da se naši sugrađani dovoljno interesuju za pozorište, odgovara:

   “Mislim da je interesovanje sasvim zadovoljavajuće, jer u odnosu na broj stanovnika imamo publiku koja je više od deset posto stanovništva Dimitrovgrada. U poređenju sa velikim gradovima, to je strašno veliki procenat. Ova publika je obrazovana, zna da ceni pozorište, i to je dobro za naš grad koji ima kulturu i koji tu kulturu neguje.”

   Iako ističe pozitivne utiske sa ovogodišnjeg festivala, kao i činjenicu da je svaki festival ipak priča za sebe, Manov se nada da je svaki “Balkan teatar fest” bolji od prethodnog, te da će se tako nastaviti i ubuduće.

   Veći broj predstava koje smo mogli da vidimo u prethodne dve nedelje bile su komedije, a festival je zatvoren komadom koji je, po činjenici da su njegovi nosioci mladi ljudi, kao i po porukama koje nosi, dosta nalikovao na završnicu prošlogodišnjeg festivala. Da li je u pitanju slučajnost, ili je ovakav izbor načinjen smišljeno, pitali smo Delču Gigova, rukovodioca teatra:

149

   “Trudimo se da repertoar bude raznovrstan, pa zato i nismo žanrovski opredelili festival – ne stavljamo okvire, jer oni samo smetaju. Ipak,  ponekad se neke stvari dese igrom slučaja. Meni je interesantno i da je od osam predstava za odrasle, u četiri bilo žive muzike, što takođe nije bilo unapred planirano. Naš cilj je da Dimitrovgrad dobije pre svega dobre predstave u kojima će gledaoci uživati, i nije važno da li su one komedije ili tragedije, moderna forma ili klasika. Što se komedija tiče, one malo više privlače publiku, ali to nije pravilo, i naša publika vrlo dobro zna šta je dobro, a šta nije. Predstave koje su zatvorile festival takođe su se igrom slučaja našle kao poslednje: i ove godine, kao i prethodne, desilo se da su mladi ljudi koji učestvuju u ovim komadima imali dosta obaveza, pa su samo tog datuma mogli da dođu, i sasvim slučajno se pogodilo da festival zatvore omladinske predstave koje šalju slične poruke.”

   Ovogodišnji “Balkan teatar fest” obeležila je i premijera komedije “Ženidba” u izvođenju Pozorišta “Hristo Botev” iz Dimitrovgrada, kojom je festival i otvoren. Prema rečima Nikolajče Manova, predstava se pokazala izuzetno dobro:

   “Predstavu igraju naši glumci amateri, ali u poređenju sa profesionalnim pozorištima koja su nastupila na festivalu, očigledno je da se “Ženidba” kotira veoma dobro, što znači da je bila na jednom nivou koji je blizu profesionalizma”, tvrdi direktor Centra za kulturu.

150

   Kao rukovodilac pozorišta i jedan od učesnika u predstavi, i Delča Gigov iznosi pozitivne utiske, te smatra da je publika zdušno prihvatila novi komad – što nije ništa neobično jer, kako kaže, naš grad u principu voli naše pozorište i ono uglavnom nema promašenu predstavu. Prema njegovim rečima, u pitanju je tekst koji nije previše poznat, a mlada rediteljka Tamara Jankov unela je nove ideje, kao i novi oblik scenografije. Jedan od faktora zaslužnih za uspeh bio je i ozbiljan rad:

   “Svaki put glumci zdušno rade, ali ovog puta su radili skoro sedam meseci, maltene nije bilo odsustvovanja sa proba, a svako je dao i preko svog maksimuma. Svi su oni zauzeti i imaju svoje obaveze, ali su i pored toga redovno dolazili na probe, zbog čega im se zahvaljujem i u ime organizatora, ali i kao kolega”, kaže Gigov, i zaključuje: “Mislim da smo napravili zaista dobru predstavu, koja će se tek gledati.”

   Ne samo publika već i organizatori sa nestrpljenjem očekuju drugo izvođenje predstave, a što da ne – i dvadeset i peto. Obećavaju da ćemo “Ženidbu” moći da vidimo već po povratku jednog od tehničara, koji trenutno nije u zemlji.

151

   Na kraju, Gigov je naročito naglasio značaj pozorišta u Dimitrovgradu, ali i nezavidnu finansijsku situaciju, od koje održavanje kulturne i pozorišne tradicije umnogome zavisi:

   “Nije mala stvar da u jednom tako malom gradu kao što je Dimitrovgrad, koji je pritisnut sa svih strana, u kome se teško živi u poslednje vreme, gde sve polako gasne, pozorište igra klasiku kao što je Gogolj, ima ansambl koji je u stanju da odigra predstavu koja je veoma zahtevna, da ima svog režisera, i na kraju, da dva dana pre početka predstave karte budu rasprodate. To je takav događaj koji je ravan nekim fenomenalnim događajima u Beogradu i u velikim gradovima uopšte. S druge strane, žao mi je što naše Ministarstvo kulture ne prepoznaje naš festival i naš rad onako kao što treba, i žalosno je što nas je ostavilo da se finansiramo samo iz opštinskog budžeta. Da nije njega, ne bi bilo ni pozorišta, ni “Balkan teatar festa”. Mislim da je sramota da jedna institucija poput Ministarstva kulture zaboravi jedno pozorište koje ima takvu tradiciju, takav uspeh, i radi u takvoj sredini”, ističe Gigov.

152

D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov, Dijana Jelenkov

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar