„Пробуждане с хоро” на 3-ти март, Националния празник на България

3-ти март, Ден на Освобождението на България от османското иго, от 1991 година насам се отбелязва като Национален празник на България.

По повод празника, Единение „Българи за България” и „Сдружение Азбукари” и тази година организират интересно събитие, наречено „Пробуждане с хоро”. Инициативата, в която всички желаещи българи ще отбележат 3-ти март хващайки се на хоро, за трети пореден път ще се проведе в редица градове в България, но и по света. Ето и настоящия списък на местностите, които ще се включат в инициативата:

гр. София, парк “Заимов”, 12.00 ч.
гр. Плевен, площад „Възраждане“, пред „Мавзолея“, начало 12.30 ч.
гр. Търговище, НЧ “Развитие-1904”
гр. Гурково, НЧ „Войвода Генчо Къргов – 1920“
село Генерал Тошево, област Ямбол
село Габарево, „Кукерски колектив Меракалии“, начало 11:30 ч.
село Превала

Испания, Валядолид, (Кастилия и Леон), ТС „Огнени Ритми“ и ДТФ „Зорница“
Испания, Лерида (Каталуния), „Балкански ритми темпо“
Испания, Памплона, Навара, Дамски клуб „Българска роза“
Испания, Сеговия (Кастилия и Леон), Танцова формация „Северняци“
Испания, Реус (Тарагона)
САЩ, Финикс, Аризона, в двора на българската църква Св.София.
Сърбия, гр. Цариброд, КИЦ
Сърбия, гр. Босилеград, Културен дом
Сърбия, гр. Враня
Сърбия, гр. Ниш, Сдружение на българските дружества „Цариброд“, „Рила“ и „Балкан“
Сърбия, село Звонци, община Бабушница

Центърът на събитията ще е столицата на България в парка Заимов, а от организацията канят всички заинтересовани да поведат и да се хванат на хоро в местата, където живеят. Още информация за инициативата можете да намерите тук.

 Д. Йеленков (Източник и фото: Фейсбук страница „Българи за България”)

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar