Izbori za Nacionalni ili Politički savet, pitanje je sad?

Zvanično i konačno poznat je sastav Nacionalnog saveta Bugara u Srbiji. Rezultat je očekivan. Pobedila je lista “To smo mi – Prirodni pokret – Vladimir Zaharijev” sa 17 mandata. Druga je “Da vratimo dostojanstvo narodu – Stefan Kostov” sa  dva.

I to je najmanje zanimljiv deo. Zanimljivije je ono što je prethodilo izborima za Nacionalni savet i ono što će uslediti posle njegovog konstituisanja.

Naime, prvo se pojavila jedna lista u Dimitrovgradu, u kojoj je drugi po redu bio čelnik jedne partije Bugara u Srbiji i direktor Regionalne deponije u Pirotu, a bili su uključeni i Bugari u Pančevu. Tu listu je podržao i aktuelni predsednik opštine Dimitrovgrad Vladica Dimitrov, uprkos činjenici da mu je direktor Regionalne deponije oponent u lokalnom parlamentu. On se kategorično zarekao da neće biti ni na jednoj listi, jer je to u suprotnosti sa novim  zakonom za izbor Nacionalnih saveta. Paralelno sa tom, u Bosilegradu se pojavila lista na čijem čelu je tamošnji privrednik Stefan Kostov.

I kada se mislilo da će zbog gubitka većine u prošlom Nacionalnom savetu dimitrovgradska lista krenuti u ozbiljnu kampanju, ona je samu sebe anulirala i isključila se iz izborne trke.

Na obrazloženje tog “čuda” čekalo se samo jednu noć, a onda je rečeno da je takav potez povučen zbog jedinstva Bugara u Srbiji, a ubrzo posle toga je stigla  vest da će aktuelni predsednik Dimitrovgrada i to kao drugi,  biti na listi koju će predvoditi aktuelni predsednik Bosilegrada i Nacionalnog saveta, Vladimir Zaharijev.

Lista  je dobila ime “To smo mi – Prirodni pokret – Vladimir Zaharijev” i uz tiradu euforične zahvalnosti predsedniku Vučiću i premijerki Brnabić, sa srcem prema Bugarskoj, njen broj 1,  mada nominalno političar iz opozicije, krenuo je da predvodi kampanju stiče se utisak na liniji zvanične politike.

Ona se sastojala od pohvala novim udžbenicima i obnavljanju “Bratstva”, najstarijeg bugarskog glasila, što je u domenu  Nacinalnog saveta. No mnogo više je bilo političkih i ličnih poruka. Od opanjkavanja bosilegradskog odbora SNS-a, oličenog u Stefanu Kostovu, preko “rata” sa diplomatskim predstavnicima Bugarske u Srbiji i pranja ruku od veza sa bugarskim pasošima, posle afere u Agenciji za dijasporu u Sofiji, na čemu je inače gradjena pobeda na prošlim izborima, pa do pominjanja benzinske pumpe u Bosilegradu, koja je u vezi sa Kostovim. Sve to je potpuno van nadležnosti Nacionalnih saveta, ili jednom reči prava politička kampanja za izbore u kojima ne bi trebalo da bude politike.

I dok su slabašni pozivi na bojkot, zbog fuzije moći lokalnih političkih elita na listi Vladimira Zaharijeva stizali iz Demokratskog saveza Bugara, iz Dimitrovgrada se i dalje apelovalo na jedinstvo manjine i čak je za odustanje od prve i uključenje na listu  Zaharijeva ponudjeno objašnjenje da je to zbog glasina o otcepljenju.

Zajednički je pak rečeno da će sedište Saveta biti rotirajuće i da će se posle pobede obratiti najpre Beogradu, a zatim zatražiti prijem kod bugarskog premijera. U takvim uslovima održani su izbori na kojima je pobedila lista koja ima samo 3 kandidata iz Dimitrovgrada. Njen nosilac Vladimir Zaharijev je pobedu prokomentarisao u stilu “odrasmo ih”.

U suštini pobedila je opcija, koja je imala veću podršku Beograda i koja je garant da će se njegove namere sa Nacionalnim savetima sigurnije provoditi, pri čemu želja za što boljim odnosima sa Bugarskom ne isključuje kontrolu nad Savetom.

Takav Nacionalni savet sa samo 3 mandata iz Dimitrovgrada, od kojih jedan zbog funkcije predsednika opštine nema mogućnosti za funkciju u njemu, treba da stvori slogu medju Bugarima u Srbiji, da ispoštuje želje Beograda i da se ipak previše ne udalji od Sofije.

Takođe treba da se uzdrži od ubičajenog manira preglasavanja, odnosno da deluje kao disciplinovana poslanička grupa, a da se ipak pozabavi obrazovanjem, informisanjem, službenom upotrebom bugarskog jezika i čuvanjem kulture i tradicije.

Ali takav Nacionalni savet treba najpre da suzbije i famu o neslozi među pripadnicima bugarske nacionalnosti, koju je sam isfabrikovao, jer su u zavadi bili oni koji su sad na jednoj listi. Takođe, odmah treba da odustane od ideje da kadrovira u bugarskom Ministarstvu inostranih poslova.

Teški zadaci pred njim i izazov za Bugare u Srbiji, koji su mu uprkos čudnim deševanjima pre izbora i pozivima na bojkot, dali veliku podršku.

Slobodan Aleksić,  Beograd

Foto: Stefan  Pavić

Napisao/la

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Bez komentara

Ostavi komentar