Andrej Veličkov svestrani talenat: Uz trud i vežbu ništa nije teško

   Andrej Veličkov učenik je Osnovne škole „8. septembar“ u Pirotu, a ove školske godine krenuo je u sedmi razred. Po ocu vodi poreklo iz Dimitrovgrada, ali je rođen u Pirotu, gde živi sa roditeljima i sestrom. Sa ovim talentovanim i komunikativnim dečakom razgovarali smo o njegovim interesovanjima, uspesima i planovima.

   Andrej je vrlo svestrano dete – od školskih predmeta posebno ga zanimaju engleski jezik, matematika, fizika, informatika, a u okviru informatike naročito ga privlači programiranje. U slobodno vreme, pak, bavi se sportom, a u KK Pirot trenira košarku već četiri godine. Ipak, deli i uobičajena interesovanja svoje generacije:

61

   “Naravno, igram igrice na kompjuteru i tabletu kao i svi moji vršnjaci, ali to je sve normalno”, kaže Andrej.

   Ovaj talentovani sedmak učestvovao je na brojnim nadmetanjima, a kao svoj najveći uspeh ističe drugo mesto na prošlogodišnjem državnom takmičenju iz fizike, za koje se izborio osvojivši 95 poena. Takođe, ponosan je i na svoj plasman u polufinale na međunarodnom takmičenju iz engleskog jezika HIPPO, gde mu je nedostajalo svega nekoliko bodova za prolazak u finale. Zahvaljujući znanju iz programiranja, učestvovao je na državnom takmičenju i iz ove oblasti. Iako tvrdi da je sjajan osećaj biti među najboljima, smatra da je ipak najbitnije učestvovati – a da li će doći do pobede, to tek treba da se vidi.

62

   Još od prvog razreda osnovne škole Andrej neguje i ljubav prema matematici, koju, osim u školi, vežba i kod kuće. Ističe da je učestvovao i ostvarivao dobre rezultate i na mnogim matematičkim takmičenjima, i veruje da mu interesovanje za ovu oblast neće opasti, te da će se njome aktivno baviti i u budućnosti. Trenutno mu je najzanimljivija geometrija, sa kojom se upoznao u šestom razredu. Kaže da ga tu najviše privlači baš složenost i zahtevnost ove oblasti – činjenica da geometrija u sebi sadrži različite matematičke operacije i pravila, te zahteva dosta inteligencije i zalaganja kako bi zadaci mogli da se razumeju i reše. Iako su predmeti poput matematike i fizike za đake često pravi bauk, za Andreja to nije slučaj. Čak i kada naiđe na oblast koja mu pravi probleme, uvek ima rešenje:

   “Samo treba malo da se sedne, da se zagreje stolica, da se shvati problem, i ništa više neće biti teško.”

   Andrejevo interesovanje usmereno je i ka engleskom. Kako sam kaže, svestan je koliko je ovaj jezik u svetu rasprostranjen i popularan, a zavoleo ga je još u ranom detinjstvu kada je, pre sedam godina, počeo da pohađa privatne časove engleskog u jezičkoj školi “Logos”, kod svoje nastavnice Gordane Manojlović. Kaže da mu ne treba mnogo vežbe da bi shvatio kako stvari u ovom jeziku funkcionišu, za šta je verovatno zaslužno i prisustvo engleskog u svakodnevnom životu. Uglavnom sluša stranu muziku, a filmove najčešće gleda bez prevoda, koji mu nije neophodan da bi razumeo o čemu se u filmu radi. Iako u manjoj meri, okušava se i u čitanju knjiga na stranom jeziku:

   “Počeo sam da čitam jednu knjigu na engleskom, ali je malo zahtevnije jer ima nekih stvarno teških reči koje se uče tek kasnije u srednjoj školi. Ipak, veći deo može da se razume”, tvrdi Andrej.

63

   Sportske aktivnosti takođe su nezaobilazan deo Andrejeve svakodnevice. Ranije je bio učesnik Male škole sporta, dok se trenutno bavi košarkom. Voli da prati različite sportove, a otkrio nam je i koji su timovi za koje navija:

   “Kada su domaći klubovi u pitanju, navijam za Partizan. U NBA košarci navijam za Klivlend kavalirse, a u fudbalu za Real Madrid.”

   Kao najboljeg igrača Klivlend kavalirsa izdvaja Lebrona Džejmsa, kojeg smatra i svojim uzorom.

   Pitali smo Andreja da odabere između jednog dana uz igrice na računaru i dana provedenog na košarkaškom terenu:

   “Odabrao bih jedan dan uz košarku. Igrice mogu da budu zanimljive, ali posle par sati uglavnom dosade. Košarka je zabavnija, i mnogo je lepše izaći sa drugarima napolje i družiti se uz sport.”

64

   Još jedan Andrejev odgovor razbio nam je predrasude o savremenom načinu života mladih. Ovaj mladi košarkaš tvrdi da se njegovi vršnjaci u Pirotu aktivno bave sportom, i da je skoro svako pronašao nešto što mu je zanimljivo da trenira. U ovom pogledu, Andrej smatra da smo na dobrom putu.

65

   Znanja i veštine stiče ne samo u školi i vežbanjem kod kuće, već i pohađanjem različitih kampova i kurseva. Ovog leta bio je učesnik međunarodnog Skouras kampa na Halkidikiju, u kome polaznici usavršavaju engleski jezik, ali se takođe bave i sportom.

66

   Krajem avgusta učestvovao je i u Letnjoj školi mladih matematičara u Ivanjici gde su, kako kaže, mogli štošta da nauče od najboljih profesora iz naše zemlje. Tvrdi da mu je u ovakvim školama podjednako zabavno i druženje i učenje: materija sa kojom se tamo upoznaju je interesantna, a “drugari su svuda zanimljivi – treba ih samo upoznati i pronaći zajednička interesovanja.”

   I pored obaveza u školi i vannastavnih aktivnosti, Andreju ipak preostaje dovoljno slobodnog vremena koje, kako kaže, najviše voli da provodi sa društvom igrajući košarku, vozeći bicikle po gradu, u šetnji pored pirotskog keja, a ponekad i uz igranje igrica na računaru. Mada mu je letnji raspust bio zanimljiv i ispunjen, otkriva nam da mu je ipak nedostajalo društvo iz škole, pa se raduje početku nove školske godine i prepričavanju doživljaja sa odmora.

   Iako smo često skloni da mislimo kako su iz tinejdžerske perspektive lenjost i nezainteresovanost daleko više “kul” od znanja i truda, Andrej nam potvrđuje da nemaju sva deca ovakav pogled na svet.

   “Meni je zanimljivije ići na takmičenja, osećam se posebno kada znam da sam nešto postigao. Nije zabavno ne raditi ništa, a u svemu što radim podržavaju me svi moji drugovi.”

   Raduje nas i što čujemo da među drugarima nema ljubomorne dece – naprotiv, svi su iskreni prijatelji i podržavaju jedni druge, bez obzira da li su takmičari ili ne. Pored drugara, podršku mu pružaju i roditelji, sestra i braća, učiteljica i nastavnici.

67

   U životu bi voleo da se bavi onim što ga i sada zanima – matematikom, fizikom, programiranjem, a uzima u obzir i mogućnost da bude profesor u nekoj gimnaziji ili na nekom većem univerzitetu. Za konkretnije planove za fakultet još uvek je rano, ali o srednjoj školi već razmišlja: voleo bi da upiše Matematičku gimnaziju u Beogradu, ali bi bio zadovoljan i da se školuje u Gimnaziji u rodnom gradu. O svojim nadama i planovima za neku dalju budućnost kaže:

68

   “Danas ima mnogo dobrih škola, vežbaću i nadam se da ću uspeti da nešto postignem u životu i da radim ono što volim. Nadam se da ću biti uspešan, da ću imati porodicu i mnogo prijatelja, i da će mi život biti super kao što je bio i do sada.”

   Na kraju ovog prijatnog i zanimljivog razgovora pitali smo Andreja i šta bi poručio svojim vršnjacima i ostalim čitaocima ove priče.

69

   “Želim da im poručim da rade ono što vole i da puno vežbaju, jer će jedino tako uspeti u životu. Naravno, i da malo ostave kompjutere i više se bave sportom.”

D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov, iz albuma porodice Veličkov

Rubrika “Most prijateljstva” se sufinansira sredstvima grada Pirota u okviru konkursa za sufinansiranje projekata u oblasti javnog informisanja za 2016. godinu. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar