Šesti tradicionalni uspon na Oštru čuku – jedan vrh, dve planine

   Planinarsko društvo “Oštra čuka” iz Sokobanje i njihovi prijatelji, pokazali su 24. Septembra šta je sve potrebno učiniti da se pridobije poverenje Planinarskog saveza Srbije i jedna od dve velike međunarodne akcije koju organizuju tokom godine, dobije status Republičke akcije našeg nacionalnog saveza. Koliko samo posvećenosti, upornosti, ljubavi, rada i primenjenih znanja i veština su iskazali članovi Planinarskog društva “Oštra čuka”.

   Ovaj planinarski kolektiv je ponos Sokobanje, neko ko Sokobanju najbolje predstavlja u Srbiji i Evropi. Uspon na Oštru čuku odavno već ima prvorazredni značaj za Sokobanju i ovaj deo Srbije, i to ne samo u oblasti sporta, već i aktivnog odmora i otvaranja još mnogo novih razvojnih mogućnosti.

359

   I sve je danas bilo besprekorno, polagano. Planine Devica i Ozren bili su ukrašeni osmesima planinara, radost je provejavala dok su se planinari kretali po savršeno uređenim i obeleženim stazama. Iznad svega, ponos, što svi zajedno prisustvujemo stvaranju istorije, ubeđeni da će i od ove izvanredne akcije, ona naredna, Republička, septembra 2017. godine, biti još i bolja.

   Ova akcuja je bila čak i ne isključivo planinarska. Od 530 učesnika akcije, par desetina bili su bicilisti koji su ili iz pravca Niša pristigli u selo Jezero i odatle se penjali na vrh Oštra čuka, a bilo je i onih koju su biciklima prešli regularnu stazu uspona iz centra Sokobanje, preko vrha Oštra čuka, sve do Jezera.

360

   360-a

   Najveći deo učesnika, pod vođstvom uigrane i razigrane ekipa vodiča Planinarskog društva “Oštra čuka”, na uspon je krenuo iz centra Sokobanje. Staza, sa valjanim razlogom, radi promovisanja odredišta za aktivni odmor u neposrednoj okolini Sokobanje, vodi preko sokobanjskih izletišta. 

361

   Mesta, prirodni dragulji, sve jedno od drugog lepše: park Borići, vidikovac Janior, izvor Barudžija, Ozrenske livade, etno park Kalinovica, Košavske livade sa kojih se prvi put vidi vrh Oštra čuka, potom i izvor studene vode Šopur.

362

   Posle Šopura, usledio je i središnji događaj, sam uspon na ponositu Oštru čuku (1075 m), naizgled neosvojivu stenu planine Device, koja tako odudara od pitomosti cele ove planine.

363

   364

365

   A na vrhu – igla nije imala gde da padne! Od najmlađih planinara, dečice, do onih u trećem životnom dobu, svi sa radosnim pokličima uživali su tih sat vremena na kamenitom vrhu.

366

   Nedugo po silasku sa Oštre čuke, pozdravili smo se sa Devicom i prešli preko prevoja Vlasina na susednu Ozren planinu. Još jedna oaza mira i sreće, bila je pred nama – Jezero, ponosito ozrensko selo.

367

   368

   Zaista je težak zadatak bilo okončati akciju. Smenjivali su se muzika, pesma i igra, sa emotivnim besedama. Valjalo je pomenuti sve te divne ljude koji su gradili i izgradili ovu akciju kao jednu od najvećih u Srbiji.

369

370

   U obavezi smo bili i da se osvrnemo na one planinare koji su prevalili jako dalek put ne bi li prešli tih 11 km na Devici i preostala 4 km staze na Ozrenu. Bilo je onih koji su autostopom došli iz Bugarske. Na Oštru čuku penjali su se i planinari iz Ruske federacije. Najzad, bilo je i heroja koji su samo zbog ovog praznika, došli iz srca Srbije, sa Kosova i Metohije.

371

   Nenad Aleksandrov, član Sportskog društva „Mladost“ iz Bosilegrada i jedan od pokretača organizovanog planinarstva u Bosilegradskom Kraištu, obratio se na kraju manifestacije prisutnima i zahvalio na svemu što su domaćini priredili.

   „Za nas, Bugare, planinarstvo je najvažniji i najpopularniji sport. Prenosim svima pozdrave Vladimira Zaharijeva, predsednika opštine Bosilegrad i najlepše želje svih građana naše opštine. Došlo je vreme kada će planinari iz Bosilegrada postati redovni učesnici svih međunarodnih planinarskih akcija u Srbiji i Bugarskoj. Prešli smo naporan i dug put iz Bosilegrada, ali nikakav umor ne osećamo, već sreću što smo sa istinskim prijateljima. Ovo što smo danas videli i doživeli, prenećemo našim sugrađanima, i potrudićemo se da još više razvijemo našu manifestaciju međunarodni uspon na Crnook“, reči su Nenada Aleksandrova kojima je manifestacija „jedan vrh, dve planine“ završena.

372

M. Dokman

Foto: Miroslav Dokman, Milan Jekić, Nenad Aleksandrov

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar