XII „Balkan teatar fest“ zatvoren predstavom „Odlazni terminal“

   Posetioci „Balkan teatar festa“ sinoć su videli predstavu „Odlazni terminal“, koja je zatvorila ovogodišnji pozorišni festival u Dimitrovgradu. Komad je nastao u produkciji Ustanove kulture „Vuk Stefanović Karadžić“ iz Beograda po tekstu Jelene Paligorić, a dramu je režirala mlada rediteljka Tea Puharić.

107

   Slučajno ili namerno, predstava koja je odabrana kao poslednja na repertoaru XII „Balkan teatar festa“ umnogome podseća na završnicu prošlogodišnjeg festivala – kako po činjenici da su njeni nosioci mladi ljudi, tako i po idejama i porukama koje u sebi nosi. Redovni posetioci verovatno su se setili novopazarske predstave „Beton mahala“, koja je u Pazaru bila zabranjivana jer je, sa stanovišta mladih, osuđivala društveni i politički život grada. Nešto slično donosi i komad „Odlazni terminal“, u kome pored Bogdana Bogdanovića, Stefana Uroša Tešića i Jelene Puzić, kojima su poverene glavne uloge, učestvuju i Aleksandar Jovanović, Gorica Regodić, Predrag Kotur, Luka Lopičić, Mihailo Živojinović, Marija Lukić i Matija Anđelković. Kroz priču o troje studenata koji se nose sa problemima i nedoumicama većine mladih u Srbiji publika se iznova suočava sa činjenicama koje su joj već dobro poznate: da živimo u svetu u kome se problemi mladih, i ne samo njihovi, uglavnom „rešavaju“ odlaskom na pivo, u kome ljudi obećavaju sebi da će „sutra“ učiniti nešto da promene svoje živote, gde se u cilju zarade radi štošta, pa i ono što se protivi ličnim ubeđenjima, i gde oni koji završe doktorske studije traže način da odu iz zemlje u kojoj za njih nema posla.

108

   U prividno karnevalskoj atmosferi šarenih lampiona i crvenih zavesa, uz muzičke segmente za koje se teško može reći da su nas razveselili, i groteskne likove stjuarda koji se povremeno upliću u dramu, glumcima i gledaocima iznova se nametalo pitanje – da li je odlazak jedino moguće rešenje? Sama završnica, zamišljena kao neobavezan razgovor između glumaca, uz dozu humora iznosi stavove i razmišljanja mladih ljudi, zarobljenih u nedoumicama kako da „poprave“ svet u kome su se našli.

109

   Ako je u izboru komada koji su dobili zadatak da ove i prethodne godine zatvore „Balkan teatar fest“ zaista bilo neke poruke, čini se da je ona jasna: da „na mladima svet ostaje“, ali i da je to svet koji treba menjati.

110

D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar