Festival „Slobodna zona“ gostuje u Dimitrovgradu od 8. do 12. maja

Filmski festival “Slobodna zona” u periodu od 15. aprila do 15. juna 2017. organizuje turneju tokom koje će osam najboljih filmova sa ovogodišnjeg festivalskog programa biti prikazani u preko 40 gradova širom Srbije. Gostovanje u Dimitrovgradu najavljeno je za narednu sedmicu, a zainteresovani će od 8. do 12. maja u holu Narodne biblioteke “Detko Petrov” moći da pogledaju ukupno pet projekcija.

Kada su u pitanju filmovi koje će dimitrovgradska publika imati prilike da vidi, profesor srpskog jezika u Gimnaziji „Sv. Kirilo i Metodije“ i jedan od organizatora Ratko Stavrov kaže da se uglavnom radi o tzv. „art filmovima“, koji su po pririodi prilično hermetični i kao takvi ne nose mnogo toga privlačnog i pristupačnog za široku publiku, već bi mogli biti zanimljivi pre svega pravim fanovima, onima koji to zaista vole. „Slobodna zona“ više nema nikakvu političku dimenziju i postala je potpuno apolitična, kaže on, pa se angažovani filmovi na ovom festivalu danas ne mogu videti.

Prvi film koji će biti predstavljen u Dimitrovgradu je igrani film „Neruda“ režisera Pabla Laraina. Reč je o ostvarenju reditelja čiji smo film „El Club“ mogli videti u okviru prošlogodišnje „Slobodne zone“, a Stavrov smatra da bi film mogao biti zanimljiv kako fanovima Pabla Nerude, tako i onima koji za njega nisu čuli i kojima je ovo dobra prilika da se upoznaju sa čileanskim pesnikom. 

Još jedan igrani film, „Beskrajna poezija“ Alehandra Hodorovsog, jeste neka vrsta autobiografskog filma koji je, prema rečima našeg sagovornika, prilično neobičan i nesvakidašnji, kakvi su i sam režiser i njegov život. Iako je teško reći koliko je toga prikazanog u filmu istinito, a koliko izmišljeno, ovo ostvarenje bi, kaže Stavrov, gledaoce moglo privući kao način da saznaju kakav je u stvarnosti čovek koji je prilično interesantan kao umetnik i javna ličnost.

Preostala tri termina rezervisana su za ostvarenja dokumentarnog karaktera: „Požar na moru“ Đanfranka Rosija, koji prati odrastanje dečaka na Lampeduzi, „ostrvu migranata“ i pobednik je „Berlinala“ 2016; “Čujte i počujte” Vernera Hercoga, koji obrađuje temu “postanja” Interneta, kao i dokumentarac „Pod suncem“ režisera Vitalija Manskog, koji suočava gledaoce sa najmonolitnijim društvenim sistemom na svetu, režimom Kim Džong Una.

Iako je gostovanje „Slobodne zone“ u Dimitrovgradu već tradicija, činjenica je da ovaj događaj poslednjih godina ne privlači veliki broj posetilaca.

„Kada se pojavio u Dimitrovgradu, festival je bio neka vrsta osveženja. Ljudi su dolazili na filmove i delovalo je da se stvorilo neko jezgro publike“, komentariše Stavrov. „Ipak, jedan deo te publike su činili srednjoškolci koji su, naravno, otišli na studije, a ako su se kasnije i vratili, više nisu bili zainteresovani za ovakve filmove, tako da se za svaki skorašnji festival postavljalo pitanje da li će neko uopšte doći. Ono što je možda i najzanimljivije vezano za ovogodišnju „Slobodnu zonu“ jeste da se vidi da li će se neko jezgro publike ponovo stvoriti i da li će ljudi opet početi da dolaze.“

Projekcije počinju u 18:30h po sledećem rasporedu:

  1. maj: „Neruda“
  2. maj: „Požar na moru“
  3. maj: „Čujte i počujte“
  4. maj: „Beskrajna poezija“
  5. maj: „Pod suncem“

 D. Jelenkov

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar