Emil Petrov, autor romana „Rez“: Priznajem, za takve životne korake je potrebno mnogo ludosti i malo hrabrosti

„Bacam praznu flašu u pesak, među ostale. Otvaram drugu, od gajbe. Sedimo znojavi na panjevima dok se dosadno nedeljeno popodne vuče“.

Ovako počinje najnoviji roman „Rez“ dimitrovgradskog književnika i pesnika Emila Petrova, koji je nedavno izašao iz štampe. Knjigu je izdala izdavačka kuća „Vrane“ iz Niša.

Najhrabriji u životu naprave „rez“ i junak ove svojevrsne snažne i emocionalne ljubavne priče, koja se dešava u našem okruženju. Ali, gde nas taj „rez“ može odvesti – na pravi put ili stranputicu?

Emile, da li je neophodno napraviti svojevrsni „rez“ barem jednom u životu? Upravo je ta teška reča naziv tvoje najnovije knjige.

Mislim da svaki čovek nekad poželi da preseče stvari koje ga opterećuju i guše, i da krene dalje, ma kakva ga životna priča čekala. Mnogi, ipak odustaju i tinjaju u svojim kvadratima. Priznajem, za takve životne korake je potrebno mnogo ludosti i malo hrabrosti.

Odakle si crpio ideje za stvaranje romana i koliko vremena je trebalo da knjiga ugleda svetlost dana?

Ideje su se same ređale. Zbunjen sam nerešavanjem nekih stvari iz prošlosti u ovoj zemlji. Imam utisak da smo svi kolektivno vezani, pa nikako da napravimo taj iskorak ka normalnijem životu.

Pisanje knjige je uz veliku upornost trajalo oko godinu dana. Još dve godine su uludo bačene na samo objavljivanje romana.

Sudeći po reakcijama na društvenim mrežama i među čitalačkom publikom, „Rez“ je naišao na lep prijem. Da li je ovo možda tvoje najvažnije ili najbolje književno delo?

Da. Mislim da je ovo moje najbolje i najvažnije delo. Ovo je oštar i sirov roman koji ne pravi nikakve kompromise.

Da još malo zagolicamo čitaoce i otkrijemo još neki detalj iz radnje ovog romana. Koji su to ključni momenti, koji će naterati čitaoce da knjigu jednostavno pročitaju u jednom dahu?

Mislim da su ključni momenti romana taj prasak u glavi glavnog junaka, gde se njegov sudar sa realnim svetom završava loše po njegove ideale. Ponosan sam na deo u romanu koji se zove “Dedino pismo”, u kojem sam personalizovao smrt u ratu. Ostale detalje je teško u jednom dahu objasniti. Ima mnogo komadića mozaika romana “Rez” koji su sami za sebe novi roman.

Da li je bilo teško zaokružiti finansijsku konstrukciju i pronaći sredstva za izdavanje knjige?

Izdavanje romana, finansijska konstrukcija… To je posebna muka i ne bih ni da se sećam.

Cena knjige je popularna i gde se sve može nabaviti?

Trenutno se roman prodaje u kiosku kod Opštine u Dimitrovgradu, a cena je 500 dinara.

Kruna svake nove knjige je promocija. Kada je i gde možemo očekivati?

Nadam se da ću krajem septembra imati promociju u Dimitrovgradu.

Da li „Rez“ može biti preveden i na bugarski jezik, čime će biti otvoreni književni vidici sa obe strane granice, za koju si i profesionalno vezan.

Ima naznaka da će roman biti preveden na bugarski jezik, a početkom sledeće godine ću više znati i o mogućnosti da bude preveden na engleski ili na francuski jezik. Još ništa nije sigurno, ali postoji šansa za dalji uspeh.

U neformalnom razgovoru doznao sam nezadovoljstvo u tebi zbog odlaska mladih iz malog Dimitrovgrada ili Caribroda. Da li ovaj grad ima nadu za biološki opstanak i ekonomski razvoj?

Smatram da se Dimitrovgrad ubrzano gasi. Realni sam pesimista što se tiče opstanka ovog grada.

Kakvi su književni planovi za budućnost?

Imam dovoljno ideja za još jedan roman, ali nemam vremena, mira i živaca za tako nešto. Trenutno se tako osećam i verujem da će doći period za još jedan roman, jer ako se neke stvari ne reše, ne kažu ili ne urade… stvara se pritisak i negde, negde mora da ima ventil… ili rez…

Biografija:

Dva romana i pet zbirki pesama krase police čitalaca i biblioteka napisane perom Emila Petrova, proznog pisca i pesnika rođenog u Dimitrovgradu.

Zbirke pesama: “Izgubljena ostrva” (1996), “U izgubljenom  gradu” (2000), “Let kroz sumrak” (2003), “Potonuli brodovi” (2007), “Glina prašina i malo sećanja” (2013) i romani “Crna šuma” (2009) i “Rez” (2018).

Emil Petrov je član Udruženja književnika Srbije.

P. Videnov

Foto: iz albuma Emila Petrova

Написал/ла

Петър Виденове е роден през 1970 година. Макар и агроном по професия, изцяло се посвещава на журналистиката. Журналистическата си кариера започва през 1995 г. в радио-телевизия Цариброд, където като журналист, водещ и редактор вече 21 години участва в създаването на различни радио и телевизионни предавания, документални филми, репортажи и интервюта на български и сръбски език. Виденов особено се отдава на опазването на културата и традицията на българското национално малцинство в Сърбия. Журналист-редактор (1999-2000), член на редколегията (2000-2002), главен и отговорен редактор на РТВ Цариброд (2002-2003) и (2009-2011). Дългогодишен сътрудник на Издателство „Братство“ и едноименния седмичник на български език. Сътрудничи с електронни и печатни медии в Сърбия и България, а особено с националната телевизия РТС – „ТВ журнал на български език“. Той е кореспондент на българското национално списание „Лов и риболов“. С агенцията за кинематографична и телевизионна продукция „Positive Production“ от Димитровград изготвя документални филми и предавания – режисьор и сценарист на филмите „Трио Форте“ и „Златан Дудов“. Той е един от основателите на сдружение на гражданите „Емблема“ и Интернет портала „Фар“. Занимава се с публицистика. Автор на книгата „По ловджийски“. Член на Независимото сдружение на журналистите на Сърбия и Международната федерация на журналистите (IFJ). Лауреат на значими журналистически награди и признания на домашни и международни медийни фестивали.

Без коментар

Оставете коментар