Opština Surdulica izabrala je najboljeg sportistu za 2016. godinu. Slobodno se može reći – prema svim očekivanjima, za najbolju u Surdulici proglašena je planinarka Marina Stanković, članica Skijaško-planinarskog kluba „Vlasina“ iz Surdulice.
Marina Stanković jula meseca 2016. godine učestvovala je u velikoj srpsko-makedonskoj ekspediciji na planini Kavkaz, na granici Rusije i Gruzije i uspela je da osvoji vrh Zapadni Elbrus (5642 m), najvišu tačku Evrope i cele Rusije. Ekspediciju je organizovao Planinarski klub „Predejane“, a 17-oro planinara (11-oro iz Srbije i 6 iz Makedonije) predvodio je Zoran Pavlović-Paća, slobodno se može reći – najbolji sportista juga Srbije i svakako najbolji i najuspešniji planinar i planinarski vodič u Srbiji.
O uspešnosti ove ekspedicije govori i podatak da je od 17-oro učesnika, njih čak 16-oro uspelo, uprkos naporu i teškim uslovima, da dostigne konačni cilj, vrh Zapadni Elbrus. Ostale ekspedicije ni izbliza ne mogu da postignu ovako visok postotak izlaska na Elbrus.
Marina Stanković, ostaće zapisano u analima Surdulice, prva je surduličanka koja se popela na Elbrus, izašavši na krov našeg kontinenta koji minut pre drugo dvoje surduličana, Miroslava Dokmana i Valentine Zareve, koji su takođe bili deo ove ekspedicije.
Pamti se svaki trenutak sa ekspedicije, kao da se juče sve odigralo ili kao da smo svi još uvek na Kavkazu. Planina Kavkaz i područje oko vrha Elbrus, izuzetno negostoljubivo područje, sa nepovoljnim vremenskim uslovima, sa upola manje kiseonika nego u sredinama gde živimo, gde visinska bolest u trenutku može da obori planinara, a da iščezne ko zna kada, sa visinskom razlikom završnog uspona od čak 1600 m, jedan je od najvećih izazova u planinarskom sportu. Zbog toga što je najviša tačka na kontinentu, uvrštena je u program „7 svetskih vrhova“. Zbog zahtevnosti, opasnosti koje vrebaju na svakom koraku, samo najsnažniji, najodlučniji, oni koji bezrezervno veruju u sebe, mogu stati na Elbrus. Najsporijim mogućim korakom, čeličnom voljom i strpljenjem mudraca, ide se od planinarskog doma Prijut na 4200 m, do samog Elbrusa.
Ekspedicija u kojoj je učestvovala Marina, bila je suočena sa stalnim promenama vremena, od potpuno jasnog, sunčanog, do onih dana kada su snežna vejavica i olujni vetrovi držali planinare u baznom kampu na Prijutu i još više na probu stavljali njihovu psihičku spremnost i strpljenje.
Zbog svega ovoga, i još mnogo toga drugog, zauvek će se pamtiti 12. jul 2016. godine, dan konačnog osvajanja Elbrusa, krova Evrope! Divan sunčan dan je to bio, sa „uobičajenim“ vremenskim uslovima za Elbrus – vetar je duvao brzinom od 70 km/h, a temperatura se spustila na -25 stepeni Celzijusovih.
Marina Stanković smatra da je osvajanje Elbrusa za nju, njoj drage osobe i planinarske prijatelje – novi početak. Ona se uveliko već sprema za nove poduhvate i ova hrabra devojka, u narednih nekoliko godina, tek će učestvovati uekspedicijama koje predvodi Zoran Pavlović-Paća. Marina će krenuti u osvajanje Akonkagve (6942 m), najvišeg vrha Južne i Zapane polulopte planete Zemlje, u Argentini, zatim će otići put Kirgistana i penjati se na Lenjinov vrh (7134 m), najviši vrh masiva Pamir, i na Kilimandžaro (5985 m), najviši vrh Afrike. U proteklih nekoliko godina popela se na skoro sve planine Srbije, Bugarske i Makedonije, te Olimp u Grčkoj i jedan je od glavnih aktivista u organizaciji velikih međunarodnih manifestacija na jugu Srbije.
Priznanje dodeljeno Marini, nagrada je i za Skijaško-planinarski klub „Vlasina“ iz Surdulice, koji već pet godina unazad organizuje međunarodni vlasinski uspon, na planinama Čemernik ili Gramada kraj Vlasinskog jezera, akciju koju je u svoj kalendar uvrstio i Planinarski savez Srbije. Podsetimo i da je u leto 2014. godine, četvoro planinara iz Skijaško-planinarskog kluba „Vlasina“, učestvovalo na velikoj alpskoj ekspediciji, kada su se, opet pod vođstsvom Zorana Pavlovića, svi učesnici, njih četrnaestoro, popeli redom na vrhove Triglav (2863 m) u Sloveniji, Gran Paradizo (4061 m) u Italiji i Mon Blan (4810 m), najviši vrh Alpa i Zapadne Evrope. Uz sve ovo, Marina je izuzetno uvažavana u svojoj sredini i bavi se i društveno odgovornim radom. Član je saveta Mesne zajednice Belo polje, naselja u kome živi i učestvuje u organizaciji kulturno-sportskih manifestacija (turniri u šahu, pikadou, malom fudbalu, projekcije filmova, planinarske prezentacije, izložbe fotografija), koje se održavaju skoro svakog vikenda.
Na kraju prošle godine Marini je ukazana velika čast od strane Sportskog saveza opštine Surdulica, kada je izabrana u Upravni odbor ove ogranizacije. Njena zaduženja biće izrada programa i projekata, za poboljšanje uslova za bavljenje sportom mladih u Surdulici, za izgradnju i održavanje sportske infrastrukture i inovacije u organizaciji takmičenja. Od Marine se očekuje da bude aktivna i u produbljivanju sportske saradnje sa susednom Bugarskom, zato što planine spajaju ljude i poboljšavaju ideje.
Ona kaže, da je sada, sa 34 godine života, na samom početku i da još mnogo toga može da pruži u svom okruženju. Marinin uspeh sagledali su i Planinarski savez Srbije i Sportski savez Srbije: zahvaljlujući osvajanju Elbrusa, Marini je dodeljena, od strane Sportskog saveza Srbije, kategorija „vrhunski sportista Srbije – nacioanalnog ranga“.
Opština Surdulica, sa svoje strane, usvojila je sve normativne akte u skladu sa novim Zakonom o sportu Republike Srbije. Sportska klima u Surdulici, zahvaljujući aktivnostima opštine, povoljna je, i možemo očekivati bolje rezultate u svim disciplinama i, ko zna, možda još nekog sportistu iz Surdulice, sa ovako značajnim međunarodnim rezultatima. Nekog novog – uz već standardnu Marinu Stanković.
Recimo na kraju – ova nagrada daleko prevazilazi okvire Surdulice, njoj se raduju svi planinari sa juga Srbije, jer ovo priznanje pokazuje da smo svi na pravom putu – planinarskom, sportskom, ljudskom, iznad svega.
Portret: Marina Stanković – autor Nenad Aleksandrov
Miroslav Dokman
Foto galerija: Vladica Savić i Miroslav Dokman