a
 

Planinarsko društvo „Preslap“ i prijatelji u Dojkincima: Mnogo je razloga za sreću i veselje

Planinarski pokret juga Srbije nastavio je svoj trijumfalni niz i tradiciju da svaka naredna godina, počev od 2010. bude po svemu postignutom najuspešnija u istoriji.

I, kao što naslov ovog članka govori, mnogo je razloga da planinari Srbije, Bugarske i Makedonije budu zadovoljni i radosni, i sve što je učinjeno podjednako je važno. Da li je reč o još jednom iskoraku međunarodnih južnjačkih manifestacija, i onda kada se čini da više i nema prostora za napredovanje, da je istorija odavno napisana, ili kada govorimo o sportskim uspesima na planinama širom sveta, pod vođstvom Zorana Pavlovića Paće, ili možda sve više novih lica u planinarskom pokretu – tek, planinari su prisutni svuda, ne samo u sportskoj sferi, već i u svekupnim društvenim zbivanjima.

Planinarsko društvo „Preslap“ iz Niša, kao pokretačka snaga okupljanja planinara juga Srbije i susednih zemalja, priredilo je nesvakidašnju akciju 23. i 24. decembra 2017. godine. Stara planina, još uvek nedovoljno istražena, pravo je odredište na kome će planinari moći da hodaju atraktivnim stazama, do neverovatnih prirodnih lepota kakvi su kanjoni, vrhovi i ponori, i mesto gde se planinari mogu proveseliti, radovati, slaviti postignuto, i željno čekati nove izazove i nove uspehe u novoj, 2018. godini.

Selo Dojkinci, u zaleđu Pirota i oblasti Visok, poslednje naseljeno mesto pre ogromnog divljeg prostranstva, možda je i najpogodnija polazna tačka za sve što su organizatori iz „Preslapa“ zamislili da pokažu i prikažu u dva dana. Dojkinci su preživeli sve izazove i turbulencije savremenog društva i izrazito je živo selo. Okruženo je nestvarno lepom prirodom, u kojoj ton daje čudesna i neobična Dojkinačka reka, čista, bistra, iz koje se voda može piti, koja izvire ispod Koprena, a u Visočicu se uliva u selu Visočka Ržana. Mnogo je potoka koji se ulivaju u Dojkinačku reku. Stara planina buja od života, pre svega zahvaljujući obilju vode. Na svakih sto-dvesta metara nalazi se neki izvor ili potok. Samo par kilometara uzvodno, iznad Dojkinaca, ulazi se u oblast Arbinje, u kojoj kao da je vreme stalo, gde i danas ljudska noga retko kroči, a kroz krošnje stoletnog drveća skoro i da ne dopire sunce. Arbinje simbolizuje život, snagu, energiju, u njemu je puno endemskog bilja i životinjskog sveta koji upravo traže netaknutu prirodu, i koji samo u takvim uslovima opstaju.

Opet, nedaleko od sela je i impozantni vodopad Tupavica, koji valja obići u svako godišnje doba, jer će posetioca dočekati uvek u različitom ambijentu. Sada, zimi, Tupavica će biti ili potpuno ili delimično zaleđena, te će planinari preko ledene ploče prići sasvim blizu ovom vodopadu visokom 25 metara. Svoju najveću snagu Tupavica će ispoljiti s proleća, kada se snegovi sa nepreglednih visova i ogromnog prostranstva Stare planine topiti.

Par kilometara istočno od Dojkinaca je i prirodni fenomen, udubljenje nazvano Ponor, koje izdaleka liči na vulkanski krater. Spustimo li se u dno ovog kratera, videćemo jedno snažno vrelo, a potok koji izbija iz zemlje posle samo par metara ponire. I sve ovo, daleko od spoljnog sveta, u rupi, krateru – kao da je vreme stalo.

Planinarsko društvo „Preslap“ i prijatelji iz Beograda, Novog Sada, Bojnika, Paraćina, Pirota i Zaječara, osamdesetak planinara, sve ovo uspeli su da obiđu i još da se dobro i iskreno provesele, da isprate najuspešniju planinarsku godinu i prizovu novu, još uspešniju.

Jedan od najboljih poznavaoca Stare planine i iskreni promoter sela Dojkinci, staroplaninskih vrhova i vodopada, jeste Nenad Stevanović, iskusni vodič i jedan od osnivača „Preslapa“, zaista punog srca osmišljava i organizuje akcije na Staroj planini. Za akcije pod Nenadovim vođstvom traži se mesto više i prava je šteta što nedavno obnovljeni smeštajni kapaciteti u Dojkincima nisu još više prošireni, da svi oni koji žele da učestvuju na ovakvim akcijama, zaista mogu biti smešteni u ovom pitoresknom selu. Ali, i ovako je stanje bolje nego ranijih godina. Ovome u prilog ide nedavna obnova bivše karaule i njeno pretvaranje u sportsko-rekreativni centar, po projektu vrednom 612.000 evra, koji se finansirao iz sredstava Evropske unije, iz programa prekogranične saradnje. Očigledno je potencijal prepoznat i impozantan i savršeno udoban i funkcionalan objekat, kojim upravlja Turistička organizacija grada Pirota, evo već godinu dana omiljen je među planinarima, izletnicima, sportistima.

Naši planinari su i pre dolaska u Dojkince doživeli savršeni uvod za sve što se kasnije odigralo u ovom nestvarno lepom vikendu. U ataru sela Slavinja, na Rosomačkoj reci, obiđeni su čuveni „lonci“, lep i prilično surov kanjon. Do kanjona vodi uređena i obeležena staza, a sa kaskadnih stena pruža se fantastičan pogled na kanjon, čiji izgled reč „lonci“ savršeno pristaje.

Subotnje popodne iskorišćeno je za laganu šetnju od 10 kilometara u oba pravca, od Dojkinaca do vodopada Tupavica i nazad.

Opštenarodno veselje trajalo je celu noć između subote i nedelje. Selo Dojkinci, s pravom se može reći, bilo je te noći središte radosti i sreće na čitavom Balkanskom poluostrvu. Planinarska proslava bila je nezaboravna, a kako i može drugačije biti, kada je nekoliko sati bez prestanka, muzikom raznih pravaca i stilova, planinare oduševljavao profesor Kiril Kotevski, vrsni niški muzičar, klavijaturista i gitarista, a takođe i planinar. Sreći nije bilo kraja. Osmesi su ukrasili dom u Dojkincima.

Svako od planinara bio je veseo, a svako je i ponešto, po principu planinarske solidarnosti, doprineo da sve protekne u najboljem redu. Planinari – majstori kulinarstva, bili su zaduženi da iskoriste blagodeti opremljene kuhinje kojom raspolaže dom. Ostali su izvršili ukrašavanje unutrašnjosti objekta, razmeštaj gostiju, pomagali oko razglasa. Posle svečane večere i zabave, planinari su se potrudili da dom izgleda kao apoteka!

U nedelju su vodiči Nenad Stevanović i Miloš Stamenković poveli planinare do Ponora i nazad, u pravom zimskom ambijentu. I posle vesele i slabo prospavane noći, opet je sve proteklo bezbedno, a planinari su lagano, da se ne umore previše, koračali beskrajnim prostranstvima Stare planine.

Posebno je upečatljivo izrazito oduševljenje planinara iz udaljenijih gradova – Beograda i Novog Sada, onime što su videli i doživeli. Netaknuta priroda, južnjačko gostoprimstvo, drugarstvo, solidarnost, savršeno iskorišćeno vreme i izuzetna organizacija – biće teme razgovora u planinarskim krugovima širom Srbije.

Planinarsko društvo „Preslap“ nastaviće i u narednoj godini sa organizovanjem akcija na Staroj planini. Suviše je velika Stara planina, i dugo je bila skrivena planinarima iz drugih sredina, zato se mora pohoditi često, intenzivno, s ljubavlju, upravo kao što su je planinari i doživeli na novogodišnjoj akciji Planinarskog društva „Preslap“.

Miroslav Dokman

Foto: Miloš Stamenković / Anita Živković / Milena Mickoski / Miroslav Dokman / Petar Ratković

Написал/ла

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Без коментар

Оставете коментар