Uspon i pad automobilske industrije u Kragujevcu

Uspon i pad automobilske industrije imao je velikog uticaja na razvoj i prosperitet grada i svih pratećih sadržaja, ali imao je i jednu političku dimenziju.

Priča o početku automobilske industrije datira mnogo pre nego što je Zavod „Crvena Zastava” uopšte počeo masovnu proizvodnju automobila. Zanimljivo je da je bilo i mnogo protivnika ove ideje. Ipak, treba razumeti i njihov stav – narod siromašan, infrastruktura nepostojeća ili u lošem stanju. Treba uložiti toliko mnogo u postrojenja, u mašine, u radnike, u stručnjake i prateću industriju i ko će na kraju da kupuje te automobile. Pristalice ove ideje verovali su da upravo proizvodnja automobila može da bude okidač ubrzanog industrijskog razvoja čitavog Kragujevca i okoline. Znali su da automobil kao prevozno sredstvo ima veliku ulogu u modernizaciji čitavih zemalja.

Naime, još 1904. godine u prvom industrijskom preduzeću u Srbiji – Topolivnici, 1904. godine počinje popravka vozila, ali i proizvodnja auto delova. Istina, prva montaža vozila organizovana je u Kragujevcu neposredno pred Drugi svetski rat, 1940. godine, kada je montirano 250 kamiona marke „ševrolet” sa benzinskim motorom.

Za rođendan Fabrike automobile „Zastava” uzet je 26. avgust 1953. godine, pošto se tog dana na referendum 96 odsto zaposlenih u tadašnjim zavodima „Crvena zastava” saglasilo da se najveći deo dobiti uloži u razvoj automobilske industrije. Doduše, tri godine ranije proizveli su 162 vozila. Bili su to džipovi marke „vilis”. Ipak, prava proizvodnja automobile u Zavodima počela je 1953. godine. Ugovor o otkupu licence sa „Fijatom” je potpisan 12. avgusta 1954. godine, a tri meseca kasnije počela je montaža prvih vozila modela „fijat AP-55” (“kampanjola), „fijat 1400 BJ” i „fijat 1100 B”. Proizvodnja automobila „zastava 750”, odnosno “fiće”, po čemu je Kragujevac postao prepoznatljiv u svetu, počela je 1955. godine, da bi prestala 30 godina kasnije. Ali je ime „fića” zadržao italijanski proizvođač automobila „Fijat” koji je uselio deo svog proizvodnog pogona u prostor nekadašnjeg domaćeg giganta.

„Fića” je prvobitno prepakovan u „fijat 600”, sa motorom zapremine 600 kubika, a kasnije i 750 kubika. U periodu razvoja modela „zastave 750”, snaga motora kretala se od 23 do 27 konjskih snaga, koliko je imao u poslednjoj godini proizvodnje. Statistički podaci pokazuju da je ukupno proizvedeno 923.487 primeraka ovog modela.

U međuvremenu, pojavila se potreba za pratećom industrijom, i kooperantskim firmama, pa je tako 1957. i 1958. godine počela i proizvodnja poluproizvoda poput odlivaka i otkovaka. Istovremeno započinje i mehanička obrada delova šasije kao i mehanička obrada svih delova motora u „21. maju” u Rakovici.

Uporedo sa proizvodnjom 53.493 automobila, 1968. godine, uz učešće „Fijatovog” kapitala i domaćeg kredita, prošireni su proizvodni kapaciteti na 85.000 vozila godišnje. Time je praktično bila završena prva faza programa razvitka Fabrike automobila. Zavodi „Crvena zastava” imali su već sedam pogona – pet u Kragujevcu i po jedan u Makedoniji i Kosovu.

Zanimljivo je napomenuti da je prvi automobili marke „Zastava” izvezen 1965. godine. Najpre je izvezeno šest hiljada vozila u Poljsku, potom je usledio plasman na tržišta Finske, Kolumbije i Grčke, a kasnije je izvoz proširen na Holandiju, Belgiju, Nemačku i Francusku.

Razvoj automobilske industrije u svetu i jaka konkurencija diktirli su da i kragujevačka fabrika automobile šezdesete godine prošlog veka započne s nivim medelima, pa je tako model „1400” zamenila modelom „1100”. Ovo vozilo, dizajnirano je Bertonea, I nije ga proizvodila samo „Zastava” i „Fijat”, već i nemački „NSU Fijat” i austrijski „Štajer Fijat”. „Fijat 1100” je 1955. imao 36 KS. Kraj životnog veka ovog modela vezan je za 1966. godiu. Tri godine duže proizvodio se „fijat 1200” sa 55 KS, jer je 1969. godine „zastava 128” zasenila stare modele.

Međutim, poznavaoci automobila smatraju da je ipak model „Zastava 1300” najbolje Zastavino vozilo svih vremena. Takozvani „trisać” sa zadnjim pogonom i snažnim motorom koji je imao do 72 konjske snage, bio je u to vreme elegantna i luksuzna limuzina. Smatrao se višom klasom. Proizvodio se od 1961. do 20. decembra 1979. godine. Prodat je u 202.160 primeraka. Čak i danas, mada vrlo retko, mnogi se ponegde videti zaostali primerci u solidnom stanju, jer su mu vlasnici pridavali veliki značaj.

Fabrika kamiona se odvojila 1969. godine od fabrike automobila, i tada je potpisan ugovor o dugoročnoj poslovnoj saradnji sa proizvođačem kamiona „Om” iz Breše. U Somboru, 1970. godine, osnovana je Fabrika dostavnih vozila, do skoro i „Zastava” specijalni automobili.

Proizvodnja prvog sopstvenog vozila, srednje klase, „zastave 101”, počela je 15. oktobra 1971. godine. Model je razvijen na bazi „fijata 128”, koji je proglašen za auto godine 1967. Milioniti pimerak je proizveden 1991. godine, a rekordna godišnja proizvodnja bila je 1979. godine, kada je sa montažnih traka sišlo 88.918 vozilo ovog tipa. Ukupno ih je proizvedeno 1.273.532 primeraka.

Milioniti automobil marke “zastava” sušao je s trake 15. decembra 1975. godine. Proizvodni kapaciteti su 1980. godine prošireni na 200.000 automobila godišnje. Te godine otpočela je serijska proizvodnja modela čuvenog „juga”. Prvi automobil zvanično razvijen u „Zastavi”, “jugo 45” izrađen je ručno, 2. oktobra 1978. godine. Kao početak serijske proizvodnje „juga” u fabričku istoriju upisan je 28. novembar 1980. godine.

Ugovor o izvozu “juga” u SAD potpisan je 7. septembra 1984. godine. Prvi “jugo 55 GV” za izvoz u Ameriku proizveden je 9. septembra 1985. godine. U SAD je ukupno izvezeno 141.511 “juga”. Zvanični podaci govore da je proizvodnu traku poslednji „jugo” napustio je 11. novembra 2008. godine.

Na njegovo mesto došao je novi model iz „Zastavinog programa” – „florida”. Prvi put je predstavljena javnosti 1987. Godinei ukupno ih je proizvedeno 29.950 primeraka.

Za one koji to možda nisu znali u pogonima kragujevačke fabrike proizvodeno je 2.620 „una” i iz dopunskog programa izvesna količina „pezejaca”, “peglica”…

Zlatna godina za kragujevačkog proizvođača automobile ucrtana je 1989. godina, kada je u sopstvenom proizvodnom programu proizveo 180.950, a u industrijskoj kooperaciji 42.614 automobila i 4.827 kamiona. Izvezeno je 26.777 vozila čime je zaokružen proizvodni kapacitet na 220.000 vozila godišnje i ostvareno 81.075.000 američkih dolara.

Naredne godine Zavodi Crvena Zastava menjaju ime u „Zastava automobile”.

Kao kruna višegodišnje uspešne saradnje, 1991. godine usledio je potpis ugovora kojim Zastava i Iveko osnivaju zajedničku firmu Zastava kamioni. Proizvodni kapacitet je zaokružen na 11.000 kamiona. Ova fabrika, do tada je proizvela 180.000 i izvezla 36.000 lakih i kamiona srednje nosivosti.

Ratnih godina od 1991. do 1996. godine „Zastava” se suočava sa problemom nabavke delova koji su se pravili u drugim jugoslovenskim republikama – kooperantskim firmama i inostranstvu. Uspeva nekako da pronađe zamene za te delove, ali „florida”, predstavljena kao savremeni automobil niže srednje klase, ednostavno nije imala šansu da pokuša da ostvari uspeh sličan svojim prethodnicima.

Grupacija „Zastava”, u okviru koje je tada poslovalo 47 kompanija, nastavlja da proizvodi razna vozila (putnička, specijalna, kamione), kao i raznovrsne komponente. U njoj je zaposleno 36.000 ljudi, od čega 20.000 u Kragujevcu (13.000 u fabrici automobila). Nakon ukidanja sankcija 1996. godine, „128-ica” je ponovo krenula za Egipat (CKD lotovi), a kreću i prvi razgovori sa kompanijama „Fiat” i „Pežo”, kako bi se našlo rešenje za oživljavanje fabrike.

Međutim, bombardovanje je usporilo oživljavanje ove fabrike na koju je pao 21 projektil velike razorne moći prilikom NATO bombardovanja. Prvi put je granatirana bila 9. Aprila, a potom I tri dana kasnije. Proizvodnja je uspostavljena tek na jesen 1999.

Kroz dve godine – 2001. „Zastava” predstavlja „jugo koral” I „floridu” s „pežoovim” motorom koji su ispunjavali Euro 3 standard. Prodaja je počela naredne godine, ali je izostala finansijska podrška vlade Srbije koja je bila obećana rukovodstvu ovog giganta, pa nije došlo do realizacije proizvodnje vozila karavanskog tipa. U priču se uključio i Milan Beko kojije obećao već izvoz za Ameriku pod drugim nazvom Brenda, prko svoje kompanije NUCARCO. Planirano je bilo da automobile koštaju oizmeđu 5.000-9.000 dolara. Bekova firma je trebalo da inestira u „Zastavu” 150.000 miliona dolara u toku tri naredne godine, ali od svega toga nije bilo ništa. Nazirao se kraj domaćoj automobilskoj proizvodnji. Jer je dug narastao na 41 milion evra, koliko je dogovano Italijanima. Do juna 2006. „Zastava” je isplatila kompletan dug „Fijatu”. Iz Italije je stiglo 1.334 „punta“, od čega je 811 već bilo prodato. Postojala je nada da će se do 2010. godine postići proizvodnja od 70.000 modela „Zastava 10”, što je jedino bilo moguće uz ozbiljan izvoz. Kao što znamo, do tog izvoza nikada nije došlo. „Zastava 10” je u Kragujevcu počela da se proizvodi 4. juna 2007, a u septembru je tadašnji ministar za ekonomiju i regionalni razvoj, Mlađan Dinkić, najavio da će tender za prodaju firme Zastava automobili biti raspisan u decembru.

Aprila 2007. u priču se uključio i „General Motors”, tj. „Opel” – trebalo je da se u Kragujevcu proizvode i automobili ove robne marke, umesto da se kupuje licenca. I ta piča je propala. Sa Fijatom je 29. septembra 2008. godine potpisan Ugovor o zajedničkom ulaganju u kragujevačku fabriku. „Fiat” je dobio većinsko vlasništvo od 67odsto, Srbija 33odsto. Detalji Ugovori su ostali poslovna tajna, i pitanje je da li će se ikada saznati za njihovu sadržinu i koliko je država od toga imala koristi. Uglavnom, Zastava, kao takva je prestala da postoji.

Tada u samoj fabrici Zastava automobili bilo je zaposleno 4.300 ljudi, a u čitavoj „Zastava grupi” koju je činilo 20 preduzeća bilo je zaposleno 14.500 ljudi. „Zastava” je ukupno proizvela oko četiri i po miliona vozila. U 76 zemalja sveta izvezeno je oko 650.000 automobila.

Inače, „Zastava” je u svom vrhuncu slave imala 53.357 zaposlenih a u njenu proizvodnju bilo je uključeno 280 preduzeća iz 130 mesta tadašnje Jugoslavije.

  Elizabeta Jovanović

ISTORIJAT

1953. osnovana fabrika automobila
1954. počinje sklapanje „džipa vilis”
1955. prvi „fića” izlazi iz fabrike
1965. „Zastava” počinje da izvozi svoje automobile
1971. pokrenuta je proizvodnja „zastave 101”
1980. počinje proizvodnja „juga”
1983. počinje projektovanje „zastave 103” („florida”) i „zastave 104” („florida” sedan)
1985. proizveden je i izvezen prvi „jugo GV” za američko tržište po novim standardima
1986. obeležena je proizvodnja tromilionite „zastave” od 1955. godine
1987. u februaru fabrika menja brend sa „Zastava” na „Yugo” – predstavljena je i prva „florida”
1954. Rekordna proizvodnja 223.565 vozila
1955. Zavodi Crvena Zastava menjaju ime u Zastava automobili.
1956. Prodaja „Fijatu

Tekst je objavljen u okviru projekta „Dimitrovgrad – Kragujevac – Pančevo: Kulturno nasleđe i multikulturalnost”, koji partnerski realizuju udruženja Emblema iz Dimitrovgrada, Šumadinka iz Kragujevca i Omnibus iz Pančeva na sajtovima www.far.rs, www.glassumadije.rs i www.pancevo.city.
Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Написал/ла

Александър Тодоров е роден през 1984 година в Пирот. Основно и средно училище завършва в Димитровград. Още от гимназиалните дни проявява интерес към журналистиката, предимно в областта на спортната журналистика. Завършил е Факултет по славянски филологии (специалност българска филология ) - Софийски Университет „Св. Климент Охридски“. В рамките на програмата по професионална практика в периода 2012-2013 година, работи като журналист, водещ и преводач в радио-телевизия Цариброд в Димитровград, където получава основни знания в областта на радио и телевизионна журналистика. В Народната библиотека “Детко Петров“ в Димитровград като филолог е ангажиран върху работата на инвентаризацията на библиотечния материал. Пише статии и се занимава с преводаческа дейност. Специални интереси: литература, спорт, култура, филм, опазване на околната среда, селско стопанство, трансгранично сътрудничество.

Без коментар

Оставете коментар