a
 

Dimitrovgradsko gvožđe ili Radejnska zvezda padalica

Metoriti su odbici (parčad) većih nebeskih tela, najčešće meteora, kometa ili planetoida, koji padnu na zemlju. Procesi sudara čiji su oni proizvod u vasioni, stratosferi, pa i atmosferi relativno su česti, ali se jako retko dešava da ne sagore i da padnu na zemlju ili okean, pa je zato poznato da je svega 7.000 meteorita udarilo u tle i tada uvek ostave krater. Većina ih je kamena, a samo mali deo su gvozdeni.

Jedan takav-gvozdeni, pao je ko zna kad na teritoriju opštine Dimitrovgrad. Lokalni hroničar beleži da je metorit pronašao seljak Petar Rangelov maja 1947. u mestu Bratkov v`r na nadomorskoj visini od 854 metra između sela Radejna i Prtpoponci. Međutim, izgleda da ga je Petar ili neko drugi tretirao kao malo neobičniji kamen, pa je po svoj prilici, bio ugrađen u neki građevinski objekat, jer ga dokumentacija Prirodnjačkog muzeja u Beogradu gde se čuva, smatra ne slučajnim, nego nalazom kao posledicom istraživanja.

Zato u njegovoj muzejskoj signaturi doslovno piše; „Godine 1956. tokom terenskih ispitivanja, geolog Todor Spasov otkriva masu težine 100 kilograma, koju su lokalni seljaci našli na površini krečnjaka iz doba Jure i koristili kao građevinski materijal“.

Pored glavne mase nađena su još dva fragmenta težine 50 i 100 grama. Kako se navodi, lokacija na kojoj je meteorit nađen nalazi se 5,5 kilometara severoistočno od Dimitrovgrada u blizni bugarske granice. Opis i prve analize obavlja Spasov, dok fotografije spoljašnjeg izgleda i mikrofotografije daje M. Ramović.

U njegovoj propratnoj dokumentacije kaže se da je zaobljenje forme, dimenzija 37 x 32 x 23 cm i težine 100 kg. Karakteristična kora je nastala od korozije koja prodire duboko u strukturu meteorita. Glavna masa meteorita se čuva u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu (99.7 kilograma), dok se fragmenti nalaze u Vašingtonu (219 grama ), Londonu (12 grama) i Sarajevu (8 grama ).

Podrobnije uslove nalaza Prirodnjački muzej u Beogradu nema, niti je ostalo zapisano kako je dospeo u njegove vitrine, gde je jedan od važnijih i atraktivnijih eksponata i pozanat je kao Dimitrovgradski meteorit, Dimitrovradsko ili Caribrodsko gvožđe.

Geolog Aleksandar Luković, koji rukovodi zbirkom minerala smatra da je metorit pao jako davno, jer na mestu nalaza, niti u blizini, koliko je njemu poznato, nije pronađen krater, koji je sigurno zaličen brojnim tektonskim promenama. On kaže da je reč o milionima godina, jer meteoriti predstavljaju najstariji mogući materijal, koji potiče još iz vremena nastanka Sunčevog sistema.

Dimitrovgradski meteorit, Dimitrovradsko ili Caribrodsko gvožđe, je najaveći meteorit na teritoriji sadašnje Srbiji, a bio je najveći i u nekadašnjoj Jugoslaviji.

On je posledica pojave koju narod zove zvezdom padalicom i veruje da kad je neko ugleda ima pravo na želju koja će mu se sigurno ispuniti. Zato možda nije neskromno poželeti da i Dimitrovgrad dobije gipsani ili plastični odlivak svoga praiskonskog „gvožđa“ i makar simboličnih 10 grama meteorita koji se po njemu zove.

  Slobodan Aleksić, Beograd

Foto: Slobodan Aleksić, Aleksandar Luković

Написал/ла

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Без коментар

Оставете коментар