Dimitrovgrađanka Andrijana Spasov nagrađena na foto-konkursu “(Ne)briga o kulturnom nasleđu” pirotskog Muzeja Ponišavlja

   U galeriji Muzeja Ponišavlja u Pirotu sinoć je otvorena petnaesta po redu izložba na temu “(Ne)briga o kulturnom nasleđu Pirota”. Reč je o finalizaciji foto-konkursa koji Muzej Ponišavlja organizuje sa ciljem da se skrene pažnja na zanemarene objekte od kulturnog i istorijskog značaja za Pirot, ali i na brigu o njima. Najbolje fotografije prispele na konkurs, prema odluci stručnog žirija, svake godine krajem februara mogu se videti na izložbi u galeriji Muzeja.

   Na ovogodišnjoj izložbi predstavljeno je i pet fotografija Dimitrovgrađanke Andrijane Spasov, a jedna od njih, naslovljena “Kapitulacija vere”, našla se i među tri nagrađene. Tri Andrijanine fotografije napravljene su u crkvi Sv. Vlaha u selu Gradašnica kod Pirota, jedna kroz prozor zaključane crkve u selu Gnjilan (te, po rečima autorke, zato i nosi naziv “Jedina crkva u koju se ulazi bez ključa jeste Priroda”), dok je na jednoj ovekovečena česma u selu Gnjilan.

   O nagrađenoj fotografiji za portal Far Andrijana kaže:

   “Fotografija koja je nagrađena na foto-konkursu napravljena je u selu Gradašnica kod Pirota. Ovo je pogled kroz prozor crkve sv. Vlaha, koja se nalazi u samom centru sela, ali je skoro u potpunosti ruinirana. Meštani sela imaju želju da se crkva obnovi. Fotografije koje sam poslala na konkurs imale su za cilj skretanje pažnje na ovaj i na ostale verske objekte koji su od istorijskog značaja za Pirot i okolinu.

   Ono što mi je posebno privuklo pažnju kod svih tih objekata su tragovi ljudskih stopala u snegu koji vode do njih. Crkve su ruinirane ili su u fazi obnove, što, nažalost, nije slučaj sa ovom crkvom. Ona je, kao što se vidi na slici, bez krova, a unutar nje su popadale ikone, oboreni krstovi… Jedan od njih služi kao stepenik na ulazu. Ipak, bez obzira na stanje u kome se nalazi, ljudi je posećuju. Fotografija je, zbog pogleda na oronule zidove, nedostatka krova, popadalih ikona i krstova, nazvana “Kapitulacija vere”.

   Ipak, ljudski tragovi u snegu su dokaz da vera nije umrla, da ona, kada je prava, traje. Čak i da ova crkva nestane sa lica Zemlje, ljudi će baš ovde dolaziti da se mole. Znaće da je to crkvište. To je ta čvrstina prave vere, one koja dolazi iznutra i koju nam nisu donele knjige i politika. Ipak, bilo bi tužno da makar ne pokušamo da spasimo te male, ali itekako značajne tragove naših predaka. Veliko hvala svima koji su podržali moj trud, a posebno hvala dragim prijateljima, koji su bili sa mnom i uz mene.”

 D. Jelenkov

Foto: Daniel Kop, Andrijana Spasov

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Ostavi komentar