U selu Poganovo održan okrugli sto na temu „25 godina likovne kolonije Poganovski manastir“

Povodom jubilarne Međunarodne likovne kolonije „Poganovski manastir“ juče je u organizaciji Centra za kulturu Dimitrovgrad i Galerije „Metodi Meta Petrov“ u selu Poganovo održan okrugli sto na temu „25 godina likovne kolonije Poganovski manastir“.

Prisutnima se obratio direktor Centra za kulturu u Dimitrovgradu Nikolajča Manov, koji je predstavio glavna pitanja koja će biti sagledana na okruglom stolu – presek dosadašnjeg rada kolonije i razmatranje mogućnosti za njen budući rad i dalji razvoj. Takođe, Manov je najavio i izdavanje zbornika u kome će se naći izlaganja učesnika okruglog stola, čime će i u štampanoj formi, u vidu svojevrsne monografije, biti dat presek dosadašnjeg i budućeg rada kolonije. Dajući osvrt na prethodnih četvrt veka postojanja ovog tradicionalnog okupljanja umetnika, likovnu koloniju je, između ostalog, okarakterisao kao mesto koje omogućava susret i spajanje dveju susednih kultura.

Učesnike i posetioce pozdravili su i pomoćnik predsednika opštine Dimitrovgrad Dragan Mančev, kao i generalni konzul Republike Bugarske u Nišu Edvin Sugarev. Mančev, koji je izrazio posebno zadovoljstvo što u ime opštine Dimitrovgrad ima čast da pozdravi prisutne goste, podelio je i zadovoljstvo činjenicom da kolonija traje već 25 godina i da je do sada, kako je rekao, iznedrila veliki broj kvalitetnih umetničkih dela, te poželeo ovoj manifestaciji da dočeka i jubilarnih 50 godina postojanja.

Generalni konzul Edvin Sugarev uputio je prisutnima iscrpan i živopisan govor u kome se osvrnuo ne samo na osobenosti likovne kolonije „Poganovski manastir“ koje, prema njegovim rečima, čine datu koloniju jednom od najprestižnijih u zemlji, već i na smisao koji fenomen umetnosti od davnina pridaje ljudskom životu. Predivna priroda u kojoj umetnici stvaraju, ali i mogućnost da crpe energiju iz tradicije i bogatog ikonopisa manastira uzrok su specifične snage kojom zrače ovde nastala umetnička dela, rekao je Sugarev.

Kao uvodničar prvog dela debate, čija je tema bila dosadašnji rad likovne kolonije predstavio se istoričar umetnosti dr Dragan Bulatović, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i upravnik Centra za muzeologiju i heritologiju pri Fakultetu. Govoreći, u okviru svog izlaganja koje je naslovio „Lečilište pogleda“, o začecima same kolonije, podsetio je, između ostalog, i na činjenicu da je u trenutku njenog osnivanja postojalo 300 kolonija sa 10 saziva iza sebe, dok se u prvoj deceniji njenog postojanja pojavilo još najmanje 900 kolonija sa manje od 3 saziva – i veliki je uspeh što je likovna kolonija „Poganovski manastir“ uspela da „preživi“ do danas. Prirodna okolina kao mesto njenog održavanja jedan je od faktora za ostvarenje duge tradicije, smatra Bulatović, a umetničko stvaranje u ovakvoj sredini predstavlja „vraćanje slikara u prirodu da bi se ponovo integrisali kao prirodna bića“. Kako je istakao, od velike važnosti je i postojanje istorijskog nasleđa na ovim prostorima koje može biti značajna inspiracija za stvaraoce, ali im se pritom pruža i prilika da tu inspiraciju ostvare u sopstvenoj tehnici. Tako su na ovoj koloniji nastale i neke sasvim urbane vizije, a kolonija je „srećno izbegla tipološka sužavanja“, kaže Bulatović. U svom iscrpnom izlaganju Bulatović je dao i bogat istorijski uvod u razvoj same ideje i smisla likovnih kolonija u prethodnim decenijama i u različitim krajevima zemlje.

Drugi deo okruglog stola, na kome su razmatrane mogućnosti za dalji razvoj i napredovanje kolonije, otvorio je svojim uvodnim izlaganjem dr Svilen Stefanov, slikar, profesor istorije umetnosti 20. veka na Nacionalnoj umetničkoj akademiji u Sofiji i glavni urednik časopisa „Umetnost i kritika“. U ulozi uvodničara Stefanov je izneo konkretne ideje i predloge za buduću organizaciju kolonije, a u cilju optimizacije i poboljšanja kvaliteta date umetničke manifestacije. Jedna od ideja koje je izneo jeste razmatranje mogućnosti da se umetnička zbirka koja je nastajala u prethodne dve i po decenije likovne kolonije proglasi za nacionalnu vrednost i deo kulture same države. Kao važnu stavku za dalji rad kolonije Stefanov je istakao i odabir učesnika, te u skladu s tim predložio da se razmotri ideja o odabiru kompetentne osobe koja bi za datu godinu vršila selekciju umetnika koji će učestvovati u radu kolonije, ali i napomenuo da bi pored strože selekcije valjalo poraditi i na kvalitetu života, smeštaja i uslova za rad koji se učesnicima nude. S tim u vezi izneo je, između ostalog, i predlog da se u budućnosti dodatno razvije turistička ponuda kolonije, odnosno da se učesnicima omogući poseta okolnih mesta, važnih ustanova i znamenitosti, te da se za umetnike obezbede i ateljei u kojima bi takođe mogli da stvaraju.

Svoje utiske i zapažanja o likovnoj koloniji iz različitih aspekata izneli su i učesnici kolonije i prisutni gosti, među kojima i slikar Kalin Nikolov, istoričar umetnosti dr Jelena Pavličić, književnik Denko Rangelov i drugi. Za vreme trajanja ovog okupljanja prisutni su mogli da pogledaju i zanimljivu projekciju – pregled umetničkih slika nastalih od samih početaka kolonije.

Podsetimo, u ovogodišnjoj Međunarodnoj likovnoj koloniji „Poganovski manastir“ učestvuje desetoro umetnika iz Srbije, Bugarske i Bosne i Hercegovine, a kolonija će trajati do 18. septembra.

  D. Jelenkov

  Foto: Dijana Jelenkov

Tekst je deo projekta „Građanski servis i manjinska zajednica“ koji se sufinansira sredstvima Opštine Dimitrovgrad u okviru medijskog konkursa za 2017. godinu.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Ostavi komentar