Adrenalinski doživljaj na Pirin planini

   Jedna od najtežih akcija na Balkanskom poluostrvu odigrala se kao jedna od najlepših akcija Planinarskog kluba “Železničar” i najbolje organizovanih i vođenih ikada.

   Kada su učesnici izvanredni, a vođstvo akcije uigrano i razigrano, čak se i na Pirinu, surovoj planini, onoj čiji vrhovi zatvaraju nebeski svod i uteruju strah u kosti planinarima, planini sirove snage, može izvesti takva akcija da niko od učesnika ne posustane i odustane. Godinama unazad vodimo planinare na Pirin, i zbog zahtevnosti terena, kratkih razdaljina, ali ogromnih visinskih razlika, uvek bi se grupa podelila na vrhu Vihren, i samo najhrabriji bi nastavljali ka opasnom Končetu. Sada je sve bilo drugačije, a čini se da je od početka akcije neki optimizam i pobedničкa atmosfera ovladala sвima nama.

   Naša grupa sastojala se od 22-oje planinara iz PK “Železničar” Niš, PAK “Mosor” Niš, PD “Trem 1810” Donji Dušnik, PK “Železničar” Aleksinac, PD “Ljuba Nešić” Zaječar i iz Sofije.

   Po sunčanom i prilično toplom danu, uspon smo otpočeli u nedelju, 24. jula 2016. godine, po starom dobrom običaju, u 7:00 časova ispred hiže Vihren, iako smo noćili u hiži Banderica.

   Prvih par stotina metara bilo je i najteže. Trebalo je zagrejati se, zagaziti malo dublje i više u pirinsko srce i pod nogama osetiti pirinski kamen. Išlo se polako, jedan sat smo žrtvovali. Prizor polja runolista ispod ogromne piramide Vihrena bio je vredan kašnjenja.

   Runolist je bio stimulans. Na vrh Vihren, izašli smo u jednom dahu, nismo osetili nikakvu prepreku na tom stravično strmom, beskrajno dugom, i krajnje opasnom usponu, gde jedan pogrešan korak dovodi do gubitka ravnoteže. Na vrhu Vihren (2904 m), trećem po visini na Balkanskom poluostrvu, svi su oduičili: “Idemo dalje, jer možemo, želimo i volimo!”

269

   Prave poteškoće počele su sa prvim koracima naniže od Vihrena. Ambis i provalija čiji se kraj ne nazire. Lanci i sajle kao ispomoć. Beskrajno dugo trajala je ova opasna avantura, prava epopeja.

   Naravno, svi smo sišli zdravi, nepovređeni i divili se, sa svakim pogledom unazad, sebi, na dva podviga koja smo ostvarili: samim usponom na Vihren učinili smo nešto nesvakidašnje, a strmim silaskom sebe smo uvrstili u prave akrobate koji prkose zakonima gravitacije.

   Za narednih pola sata, eto nas na Končetu, najpoasnijem prevoju južne Evrope. Oštrica Pirina, nož koji začas može poseći iole neopreznog planinara. Sedamdeset centimetara širok je prolaz, na kome je doduše postavljena metalna ograda (sajla), ali to je ono čuveno mesto na Pirinu gde kolena počnu da podrhtavaju, a naša tela, iako mi to ne želimo, da plešu od straha i drhtanja.

270

   Korak po korak…bez pogleda prema dole…jer…imamo izbor…ili da gledamo u ambis od hiljadu metara dubine, čiji kraj ne možemo videti, na severnoj strani, ili za utehu da bacimo pogled ka južnom ambisu od 400 metara, koji čak ima i svoj nagib, te se još nekako možemo mimoići na toj strani….ili da gledamo samo u svoje korake i napred…ka Banskom suhodolu (2884 m), najšiljatijem vrhu Pirina.

   U narednih sat vremena, Banski suhodol, ma kako negostoljubiv bio, biće naše odmorište, mesto koje ćemo tako zavoleti, posle stravično teškog i opasnog veranja po Končetu.

   Prikupili smo snagu, i onda krenuli u odlučujući poduhvat: polako, sporo, ali sigurno, savladavali smo, korak po korak, Končeto u celoj dužini, sve vreme uz ogradu i sve reme na ivici provalije, kako bismo došli nekako na vrh Kutelo (2908 m). I u tome uspeli! Svi iz grupe! Kao nikada ranije!

   Podvig nad podvizima, za učesnike, i za vodiče: Nenada Stevanovića, Cvetana Cekova i Miroslava Dokmana.

   Tako se piše istorija. Tako se piše planinarska obavezna lektira.

M. Dokman

Foto: Miroslav Dokman

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.