Susret: Mila Kolev i Stefan Pavić – Fotografija je svojevrstan zanat koji se može uvežbavati i usavršavati

Iako živimo u vremenu u kome su društvene mreže zatrpane selfijima i fotografijama kojima nas mladi (i ne samo oni) redovno obaveštavaju šta su danas jeli i šta novo kupili da obuku, ljubav prema fotografiji i bavljenje njome kao umetnošću nešto je sasvim drugo. Da se i u malom mestu poput Dimitrovgrada ipak mogu naći mladi kojima je ovaj hobi privlačan i voljni su da mu se posvete, pokazala je izložba fotografija koja je u Narodnoj biblioteci „Detko Petrov“ otvorena krajem maja, uoči Dana planete Zemlje.

Postavka obuhvata tridesetak radova inspirisanih pre svega prirodom, čiji su autori učenici Gimnazije „Sv. Kirilo i Metodije“ Mila Kolev i Stefan Pavić, a zainteresovani će izložene fotografije moći da pogledaju do druge polovine maja. Mi smo u međuvremenu još malo porazgovarali sa mladim fotografima čiji radovi trenutno krase prostorije Narodne biblioteke.

Učenica trećeg razreda Gimnazije Mila Kolev i maturant Stefan Pavić fotografijom se aktivno bave poslednje tri godine, a Stefan kaže da se i danas seća svog prvog rada koji je smatrao uspelim i kvalitetnim – fotografije ptica na tmurnom nebu, koja je i njegova omiljena. Mada tvrdi da ne pamti svoju prvu uspelu fotografiju, Mila otkriva da joj je od samog početka jedan od važnih ciljeva bio da razvija i poboljšava svoje sposobnosti u ovoj oblasti.

Odakle mladi fotografi crpe inspiraciju i šta je ono što najviše vole da fotografišu? Dok Mila ispred objektiva najviše voli da vidi ljude, građevine i prirodu, za Stefana su najinspirativniji zalasci sunca – a najlepše fotografije često nastaju bez nekog posebnog plana i pripreme.

„Posebno obožavam fotografije koje se dese neplanirano, spontano. Inspiracija može da mi bude bilo šta, u zavisnosti od trenutnog raspoloženja“, kaže Mila.

Stefanovi radovi izloženi u Narodnoj biblioteci nastali su kamerom mobilnog telefona, dok njegova mlađa koleginica fotografiše foto-aparatom. Ipak, da li je luksuzna oprema koja pruža brojne mogućnosti zaista neophodna da bi nastala jedna dobra fotografija? Naši sagovornici se slažu da tehnička opremljenost ovde nije presudna.

„Iako ima svoje prednosti, skup foto-aparat nije neophodan za dobre fotografije. Dovoljna je kreativnost i ideja“, smatra Mila. Mada veruju da je, da bi neko bio valjan fotograf, neophodno da „ima oko“ i poseduje osećaj za fotografisanje, jasno im je da je fotografija i svojevrstan zanat koji se može uvežbavati i usavršavati. Ipak, bez ovog prvog se u umetničkom svetu ne može stići suviše daleko.

„Ljudi koji su ‘uvežbani fotografi’ fotografišu mehanički, iz knjige ili sa kurseva koje su pohađali, i ne žele da eksperimentišu sa kadrovima, svetlošću…“, zapaža Stefan.

Kada je u pitanju njihovo lično usavršavanje, Mila kaže da još uvek nije pohađala škole ili radionice fotografije, ali ističe da bi volela da učestvuje u nekoj radionici na ovu temu jer veruje da bi joj naučeno svakako bilo od koristi. Ne računajući dve radionice na koje je bio pozvan, ni Stefan nema drugog iskustva u ovakvom vidu učenja, ali smatra da bi mu moglo biti od pomoći pri fotografisanju portreta. Dok odmeravanje fotografskog umeća sa učesnicima foto-konkursa Mili tek predstoji, Stefan se već više puta oprobao u ovakvim takmičenjima.

„Pre dve godine učestvovao sam na konkursu koji je objavio Nikon, osvojio sam radionicu i moje fotografije su bile izložene u njihovoj galeriji u Beogradu. Takođe, učestvovao sam u konkursu Akademije umetnosti za najbolju fotografiju i ušao sam u najuži izbor. Pozvali su me na radionicu, i imao sam čast da radim sa najboljim profesorima fotografije u regionu“, kaže on.

Kada je reč o izložbi koju trenutno imamo prilike da pogledamo, ideja za organizovanje jednog ovakvog događaja nastala je u saradnji sa profesorom srpskog jezika i književnosti u dimitrovgradskoj Gimnaziji Ratkom Stavrovim, koji je takođe pasionirani ljubitelj fotografije i, kako otkriva Stefan, jedan od njegovih uzora u ovoj oblasti. Neki od Stefanovih radova mogli su se videti u Narodnoj biblioteci i prošle godine u okviru promocije knjige „Dodir“ autora Doroteje Todorov, Dijane Jelenkov i Ratka Stavrova, na čijim se koricama našla baš jedna od njegovih fotografija. Priznajući da se nisu nadali tolikom broju posetilaca, Mila i Stefan podelili su pozitivne utiske sa otvaranja i zahvalili se Biblioteci što im je ustupila prostor za izložbu.

„U izložbu me uključio profesor Ratko Stavrov, zbog čega sam jako zahvalna. Ovo je moja prva izložba i drago mi je što je na dan otvaranja bilo dosta posetilaca i što im se dopala u celini“, kaže Mila.

 D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov

Fotografije Mile Kolev i Stefana Pavića

Tekst je deo projekta „Građanski servis i manjinska zajednica“ koji se sufinansira sredstvima Opštine Dimitrovgrad u okviru medijskog konkursa za 2017. godinu.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar