Repoteri FAR-a u Bugarskoj: Uz pomoć fondova EU opština Slivnica radi na razvoju eko-turizma

Opština Slivnica, smeštena u centralnom delu Zapadne Bugarske, udaljena je 25 km od Sofije i 26 km od srpsko-bugarske granice. Sa manje od 10.000 stanovnika u 13 naseljenih mesta, Slivnica je članstvo Bugarske u EU i sredstva koje pružaju evropski fondovi uložila u poboljšanje svog položaja kroz razvoj eko-turizma, pre svega u lokalnim seoskim naseljima.

U okviru projekata koji su imali za cilj da popularišu turističke potencijale opštine i podstaknu razvoj seoskih oblasti izgrađeno je nekoliko eko i biciklističkih staza, čime su prirodne lepote i istorijska mesta i spomenici ovih krajeva postali dostupniji turistima ljubiteljima šetnje, biciklizma i aktivnog odmora kao takvog.

Ako, na primer, odlučite da posetite selo Aldomirovci, izgrađena eko-staza ponudiće vam živopisnu maršrutu dužine 1.722 m, kojom će vas, pokraj borove šume, od česme kraj sela Aldomirovci odvesti do spomenika iz Bugarsko-srpskog rata. Šetajući drugom eko-stazom i krenuvši od okoline hrama “Sv. Bogorodica” u selu Golubovci nakon četiri kilometra hoda možete stići do sela Gurguljat, a zatim nastaviti i do sela Bratuškovo, stazom dugačkom skoro sedam i po kilometara. Onima koji preferiraju da okolinu obiđu na dva točka nudi se i biciklistička staza koja polazi od česme pored oblasti Pekljuk i nakon 1.775 m predivne prirode dovodi do završne tačke, sela Gurguljat. 

U skladu sa idejama eko-turizma, oprema i mesta za odmor sagrađeni u sklopu staza napravljeni su od drveta, te se u slučaju da se umorite možete odmoriti na nekoj od postavljenih drvenih klupa, ili razgledati okolinu sa platforme ili osmatračnice. U okviru eko i biciklističkih staza izgrađeni su i drveni stolovi, kante za otpatke, paviljoni, mostići, a najmlađi turisti zabavu mogu naći na dečjim igralištima, sagrađenim takođe od drveta. Važni podaci o putanji i lokalnim prirodnim lepotama nalaze se na postavljenim informativnim tablama, a u selu Aldomirovci postoji i informativni centar za razvoj turizma i predstavljanje lokalnog prirodnog i kulturnog nasleđa. 

Sa ciljem da se stvori turistička destinacija za razvoj eko-turizma teritorija sela Aldomirovci obogaćena je i biciklističkom alejom, koja počinje u centru sela i kreće ka podnožju uzvišenja Mramora, gde posetioci mogu da obiđu Prvi vojnički spomenik, posvećen vojnicima i oficirima poginulim u Srpsko-bugarskom ratu. Grad Slivnica je takođe dobio biciklističku aleju koja, polazeći iz centra grada, upoznaje turiste sa spomenicima vezanim za istorijske događaje koji su se u ovim krajevima odigrali početkom prošlog veka – spomenik “Heroji Slivnice” i “Spomenik petorici kapetana”, iz već pomenutog rata.

Osim što je pokrenula razvoj eko-turizma kroz izgradnju eko i biciklističkih staza i aleja, Slivnica je ostvarila i projekte vezane za očuvanje i obnovu samih prirodnih bogatstava koje opština ima, pre svega specifičnih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. U okviru ovih projekata poribljavanjem je obnovljena ihtiofauna i ograničeni su negativni uticaji na zaštićene vrste ptica u zaštićenoj oblasti Aldomirovsko blato, opremljen je “ex-situ” centar u blizini tzv. Dragomanskog blata sa ciljem reintrodukcije populacija šumske kornjače, te organizovane ekspedicije u cilju potrage za divljim kopnenim kornjačama, kako bi se oformila populacija za uzgoj u “ex-situ” centru. Takođe, u okolini Aldomirovskog blata formirana je i oblast za razmnožavanje i očuvanje iščezlih i ugroženih vrsta biljaka. Pored stručnjaka, u realizaciju pojedinih etapa projekata bili su uključeni i dobrovoljci, studenti i učenici. Specifične vrste, kao i kultura očuvanja životne sredine aktivno su popularizovani i kroz organizovane posete i predavanja na otvorenom, uz ideju da Slivnica postane centar za ekološko obrazovanje u okolini Sofije.

D. Jelenkov

Foto: iz albuma Elene Zaneve, mirela.bg

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar