Susret: Andrijana Nikić, učenica generacije u Gimnaziji „Sv. Kirilo i Metodije“ u Dimitrovgradu

Titulu najboljeg učenika u generaciji koja je ove godine završila svoje školovanje u Gimnaziji „Sv. Kirilo i Metodije“ u Dimitrovgradu ponela je Andrijana Nikić, do skoro učenica odeljenja IV-1. Za portal „Far“ sa najuspešnijom među dimitrovgradskim maturantima razgovarali smo o njenim  interesovanjima, dosadašnjim postignućima i budućim planovima.

U toku protekle, ali i prethodnih školskih godina Andrijana je učestvovala u brojnim takmičenjima iz različitih predmeta, a kao svoje najznačajnije takmičarske uspehe ove godine izdvaja 3. mesto na Okružnom takmičenju iz fizike i istu osvojenu poziciju na Okružnom takmičenju iz bugarskog jezika. Prisećajući se svojih ranijih postignuća, posebno izdvaja učešće na Republičkom takmičenju iz istorije u prvom razredu,  kao i 3. mesto na Regionalnom takmičenju iz biologije u Nišu i plasman na Republičko takmičenje, te učešće na Republičkom takmičenju iz latinskog jezika u drugom. Pored toga, u trećem razredu Gimnazije zauzela je prva mesta na okružnim i plasman na republička takmičenja iz fizike i iz bugarskog jezika.

Ipak, koje su oblasti uspešnoj takmičarki bile najprivlačnije među školskim predmetima, i postoji li nešto što je ipak nije zanimalo?

„Prošla sam kroz puno faza u srednjoj školi dok nisam shvatila gde se najviše pronalazim i u čemu najviše uživam. Smatram da je svaka nauka važna na svoj način i da za svakog može da ponudi nešto zanimljivo, samo ako smo dovoljno radoznali i entuzijastični da otkrijemo to. Meni najprivlačnije su svakako prirodne nauke, a predmet gde nisam pronašla sebe je definitivno geografija“ – otkriva Andrijana.

Pored uspeha koje je proteklih godina postizala u školi i na takmičenjima, Andrijani nije manjkalo volje i talenta ni za hobije i vanškolske aktivnosti. Kako kaže, slobodno vreme ispunjava aktivnostima kao što su čitanje, gledanje filmova, trčanje, plivanje, ples, a velika ljubav i važan deo svakodnevice za ovu svestranu devojku je i muzika:

“Završila sam osnovnu muzičku školu, gde sam naučila da sviram klavir, tako da sviranje i bavljenje muzikom uopšte predstavljaju bitan deo mog života van škole”, otkriva ona, i naglašava da je jedno od zanimljivih iskustava koje će joj sigurno uvek ostati u sećanju učešće na “Frankofoniji” u Nišu u prvom razredu srednje škole.

Kruna truda i interesovanja koje je uložila u prethodnim godinama svakako je proglašenje za đaka generacije, a o tome da li je očekivala ovakav uspeh i kako doživljava ovo svoje postignuće kaže:

 „Veliko je zadovoljstvo biti proglašen najboljim u generaciji s obzirom na to da je puno nas koji smo se trudili kroz sve četiri godine i pokazali uspehe na raznim takmičenjima. Međutim, nisam razmišljala o toj tituli kao glavnom motivu za svoj trud.“

Koliko je zapravo bilo naporno biti aktivan u školi i van nje, postići i četiri godine održavati odličan uspeh i prokrčiti put do pozicije najboljeg učenika u generaciji?

„Imam pravilo da ne radim ništa osim ako mi to ne predstavlja zadovoljstvo i ako mi je naporno. Uz dobre profesore koji su me zainteresovali i dali volju za dodatni rad, uspesi su dolazili sami od sebe“, tvrdi ona.

Na pitanje po čemu će pamtiti četiri godine koje je provela u dimitrovgradskoj Gimnaziji odgovara:

„Mislim da će to svakako biti moje odeljenje i prijateljstva koja će se sigurno nastaviti nadalje, a isto tako i mnogi profesori koji su imali veoma pozitivan uticaj na mene i od kojih sam puno naučila.“

Dalje školovanje Andrijana će nastaviti u susednoj Bugarskoj, gde planira da upiše sofijski Tehnički univerzitet, smer Kompjutersko i softversko inženjerstvo.

 D. Jelenkov

Foto: Iz albuma A. Nikić

Tekst je deo projekta „Građanski servis i manjinska zajednica“ koji se sufinansira sredstvima Opštine Dimitrovgrad u okviru medijskog konkursa za 2017. godinu.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar