BTF 2017: Narodno pozorište iz Pirota predstavilo se monodramom “Kako sam postao filmadžija”

Učešće u XIII „Balkan teatar festu“ u Dimitrovgradu uzelo je i Narodno pozorište iz Pirota, koje se sinoć predstavilo komadom „Kako sam postao filmadžija“.

U monodrami nastaloj po tekstu beogradskog dramskog pisca Zorana Mijaljevića, autora dvadesetak dramskih tekstova različitih žanrova, uz muziku koju je komponovao Zlatko Jelić, dimitrovgradskoj publici predstavio se glumac pirotskog Narodnog pozorišta Zoran Živković Žuća, koji je i režiser drame. Od 1987. godine do danas Živković je odigrao više od sto uloga, a ove godine obeležava 30 godina umetničkog rada.

Iako početak predstave ostavlja utisak da će se pred publikom razviti kazivanje o humorističnim događajima iz detinjstva i rane mladosti junaka, celokupna priča postepeno se pretapa u ozbiljniju ispovest, kao što se i neozbiljni nestašluci deteta vremenom pretvaraju u realne probleme odraslog čoveka.

Govoreći iz ugla svog junaka Hranislava, a povremeno i vešto ulazeći u niz drugih likova, učesnika ispričanih anegdota, Živković je posetiocima sinoćne predstave dočarao brojne peripetije i obrte sreće koji su ga pratili kroz život, u kome je primarni cilj čitavog njegovog truda bio da obezbedi pristojan život za svoju porodicu. Kroz ličnu životnu priču, ispričanu uz obilje anegdota i komičnih zapleta koji su imali za cilj da nasmeju publiku, razotkriva se i niz opštih društvenih problema koji su bili aktuelni devedesetih godina, ali nisu zamrli ni danas, dok sam humor povremeno potpuno zamire, ustupajući mesto mračnijim i ozbiljnijim temama i raspoloženjima.

Iako u nešto manjem broju nego prethodnih večeri, ljubitelji pozorišta u Dimitrovgradu dobro su prihvatili i ovaj, četvrti po redu nastup na ovogodišnjem festivalu, koji je, kao i preksinoćni mjuzikl, žanrovski bio nešto drugačiji od komada kakve je ovdašnja publika navikla da gleda.

Nakon jednodnevne pauze, program „Balkan teatar festa“ nastavlja se sutra, kada će u velikoj sali Centra za kulturu sa početkom od 19:30 časova publika moći da pogleda komediju “Ženidba” u izvođenju dimitrovgradskog teatra “Hristo Botev”.

D. Jelenkov

Foto: Toni Aleksov

Tekst je deo projekta „Građanski servis i manjinska zajednica“ koji se sufinansira sredstvima Opštine Dimitrovgrad u okviru medijskog konkursa za 2017. godinu.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar