Planinari koji se popnu na Olimp, mitsku planinu u Grčkoj, postaju svojevrsni „olimpijski prvaci“. Pod vođstvom Zorana Pavlovića Paće, izvedena je još jedna uspešna akcija, a njegova družina se na ionako zahtevni Olimp penjala najtežim mogućim smerom. Kada se ide na Olimp, planinarima je uglavnom osnovni cilj, a poprilično zahtevan, vrh Mitikas (2918 m), najviši vrh Olimpa i Grčke.
Paća je, međutim, sebi i svojim planinarima postavio teži zadatak: popeti se na pet vrhova Olimpa: na Ilijas (2786 m), Stefani (2909 m), Mitikas (2918 m), Skala (2863 m) i Skolio (2911 m). Samim tim, akcija prelazi u višu kategoriju, u planinarsko-alpinističku.
Sve je na planini grčkih bogova teško, daleko i slabo dostupno. Počev od dugog uspona od mesta Prioni (1100 m) do planinarskog doma na blizu 2700 m, sa teškim rančevima na leđima, po stazi na kojoj su divokoze domaćini. A onda, najveći izazov – kako da od prvih sunčevih zraka, do smiraja dana, preći orijaške stene Olimpa, pet njegovih vrhova i spustiti se do Prionija!
Na ovoj trasi, planinari moraju koristiti alpinističku opremu – pojas, prusik, karabinere i kacige. Najteži i najopasniji za uspon od ovih vrhova je Stefani, na kome je, prema mitologiji, vrhovni bog Zevs stolovao. Uzani prolaz iznad duboke provalije, potom vertikalni zid, odvajaju planinare i obične smrtnike od Zevsovog prestola. Kada se nekako i izađe na Stefani, sledi spuštanje u ambis, na prevoj između Stefanija i Mitikasa, tako daleko i tako duboko, da kada se neki kamenčić odroni sa Stefanija, zauvek se izgubi u beskraju dubine.
Uspon i silazak sa Mitikasa su poput verana po zidu. Planinari, kada se domognu krova Grčke, sa nevericom posmatraju pravac iz koga su došli na vrh, sve želeći da u silasku izbegnu tu deonicu, da ako može, da se stvori neka druga, lakša, ali povratak u stvarnost mora biti brz, a snaga i veština što pre vraćena. Jer, silazi se ponovo u ambis…
Još ako se dogodi loše vreme, sa kišom, snegom, vetrom, maglom, kakvo su doživeli Paća i njegovi planinari na Olimpu, podvig je još i veći.
Paća je, kao i na svakoj čudesnoj akciji i ekspeidicji koju izvodi, junak vremena u kome živimo, gospodar nebeskih visina, litica i vrhova. Zahvaljujući njegovoj posvećenosti, njegovom znanju i snazi Ahileja i Herakla, svi planinari su se popeli na sve vrhove Olimpa, bez ijedne posledice.
Ali, nije Paća najveći junak ove olimpijske priče…
Da li još uvek možemo govoriti o ženama kao slabijem polu?
Jelena Petrović i Karolina Ilić ostvarile su podvig, svaka na svoj način, i obeležile ovu nestvarnu olimpijsku avanturu.
Jelena Petrović i Karolina Ilić upoznale su se na Paćinoj akciji na Olimpu. I odmah se združile, postale velike prijateljice. Olimp ih je spojio na prvi pogled, a njihove želje i ambicije su nešto što će još više ojačati njihovo prijateljstvo.
I Jelena i Karolina imaju svoju nestvarnu priču…
Jelena Petrović, popularna Jeja, članica je Planinarskog društva „Preslap“ iz Niša. Po profesiji socijalni radnik, ova 28-godišnja planinarka uspela je u nečemu u čemu ni mnogo iskusniji planinari ne uspevaju. Jelena se bavi planinarenjem manje od godinu dana. A opet, popela se, kao od šale, na pet vrhova moćnog Olimpa. Jelena je svoje prve ozbiljnije planinarske korake načinila na planinama u okolini Niša i na velikim međunrodnim manifestacijama na jugu Srbije.
Od prvih dana, njeni prijatelji iz „Preslapa“ prepoznali su u njenom pogledu odlučnost, svojstvenu najsnažnijim ljudima. Jelena je samouvereno govorila da želi da se popne na Olimp, i to vrlo uskoro. Sama pomisao na stene i ambise Olimpa uplašiće i najiskusnijeg planinara, naterati ga na oprez. Znoje se dlanovi kada govorimo o hvatanju za stene Mitikasa i Stefanija. A tek kad tamo zaista i odemo!? Jelena je svoj cilj za 2017.godinu postavila, i neprestano je mislila o njemu, i činila sve da na Olimp pođe potpuno spremna, ojačane volje i osnaženog tela. Kada je jedna takva sportska i ljudska veličina, kao što je Paća, poznat po tome da strogo vrši selekciju učesnika na svojim akcija, Jelenu primio u svoju družinu, bilo je jasno – Jelena će se popeti na Olimp i do samog Zevsa proneti slavu Planinarskog društva „Preslap“ i grada Niša.
Jelena je primer da se pravilnim pristupom i neprestanim usavršavanjem, u bilo kojoj oblasti, može dostići i najviši nivo, bez obzira kada počinjemo da se bavimo nekom aktivnošću. Jelena se držala, za planinare zlatne spoznaje – „znam koliko ne znam“. Jelena je neko ko će na svakoj narednoj planinarskoj akciji povećati nivo svog znanja. Do pre godinu dana, lagano se šetala stazama u okolini Niša. Sada se vere stenama Olimpa kao da je tamo rođena.
Jelena već ima izražene ambicije u visokogorstvu i ekspediicijama za bližu i dalju budućnost. Ona je postavila svoja tri nova cilja – Andi u Peruu, Fudži u Japanu i Elbrus, najviši vrh Evrope i Rusije.
Jelena Petrović, svojim podvigom, šalje pozivnicu svim ženama – „vi to možete! Jače ste nego što mislite!“
Karolina Ilić je žena neverovatne biografije. Teško je odrediti i odakle dolazi – jer ona je i Francuskinja i Crnogorka, istovremeno. Rođena i preko dvadeset godina živela u Parizu, sada živi u Baru, radi kao turističi vodič, a članica je Planinarskog kluba „Javorak“ iz Nikšića. Svoje velike uspehe ostvarila je i sa planinarima iz Nikšića, i sa Zoranom Pavlovićem Paćom.
Karolina nije mnogo ranije od Jelene počela da odlazi u planine. Posle samo par meseci akcija u Crnoj Gori i ubrzane obuke u alpinizmu i korišćenju opreme, s jeseni 2016. godine Karolina ambiciozno kreće put Grosgloknera (3798 m), najvišeg vrha Austrije. Kao da se celog života bavi alpinizmom, Karolina, uz podršku Nikšićana, sa lakoćom se penje na opasni Grosglokner. Tog trenutka u Karolinu nepovratno ulazi želja za vrhovima sveta, još višim, još daljim nego što je ikada ranije zamišljala.
Karolina se u prvoj polovini 2017. godine intenzivno priprema za poduhvat koji je naporno i rečima opisati, a kamoli se otisnuti put tih vrhova. Sa plannarskim klubom „Javorak“ iz Nikšića, Karolina uspeva da se kao prva žena u istoriji grada Bara, popne na Elbrus, krov evropskog kontinenta. Preživela je Karolina sva dobro poznata iskušenja i opasnosti Elbrusa, nedostatak kiseonika, večiti sneg, stalne promene vremena, spore i studiozne aklimatizacione uspone. Razvila je crnogorsku zastavu na Elbrusu…i kada su svi njeni prijatelji iz ekspedicije po povratku u Crnu Goru otišli na zasluženi odmor i oporavak organizama, Karolina je sa Zoranom Pavlovićem Paćom krenula na novi čudesni poduhvat: ako je već osvojila najviši vrh Evrope, red je bio da se okuša i u usponu na vrh koji se do pre dvadesetak godina smatrao najvišim Evropi! Očas posla, i eto Karoline u podnožju Mon Blana!
Sada je već Karolina, kao rođena Francuskinja, bila na svom terenu. Uspon na Mon Blan (4810 m), umnogome se razlikuje od uspona na Elbrus. Na Mon Blanu visinska bolest nije tolika pretnja, organizam lakše funkcioniše, ali zato treba ispoljiti veliku veštinu u alpinizmu, penjanju po stenama. Kakva bi to Karolina bila Francuskinja, ako se ne bi popela na najviši vrh Francuske i čitave zapadne Evrope. Uz maestralno vođstvo Zorana Pavlovića Paće, Karolina je ostvarila novi podvig i uvrstila se već sada u red najvećih alpinista Crne Gore ikada.
Da bi svoj planinarski mozaik upotpunila, Karolina je u dva uzastopna produžena vikenda, sa Paćom i njegovom družinom, uspela da se popne na Triglav (2864 m), najviši vrh Slovenije, na Prisojnik (2547 m) i na ovih pet vrhova Olimpa.
Karolina je itekako ozbiljna kada planira svoje buduće ekspedicije. U nju Paća ima veliko poverenje, te se Karolina već priprema za ekspedicije u 2018-oj godini.
Snagu svaki čovek poseduje, toliku da često nije ni svestan njenog postojanja. Hrabre žene, poput Jelene i Karoline, podsetiće svakog od nas da smo jači i mudriji nego što mislimo, i da je tako malo potrebno, pre svega samopouzdanja, da se probudi ono najbolje u nama.
M. Dokman
Foto: Jelena Petrović/Karolina Ilić