U Dimitrovgradu otvorena izložba likovnih radova Zvonka Pavličića

U Galeriji „Metodi Meta Petrov“ u Dimitrovgradu sinoć je otvorena izložba likovnih radova akademskog slikara Zvonka Pavličića, koji živi, radi i stvara u Kosovskoj Mitrovici. Izloženi radovi, inspirisani kulturno-istorijskim nasleđem Kosova i Metohije, deo su ciklusa koji nosi naziv „Vrtlozi“.

U ime Centra za kulturu u Dimitrovgradu i Galerije „Metodi Meta Petrov“ prisutne ljubitelje likovne umetnosti na otvaranju je pozdravio upravnik Galerije Zoran Andonov. Prema njegovim rečima, izložba u Dimitrovgradu rezultat je želje Zvonka Pavličića da ovde predstavi deo svog stvaralaštva kao umetnik, istoričar umetnosti, profesor Univerziteta, ali i neko ko je krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka živeo i stvarao upravo u Dimitrovgradu.

O izloženoj postavci i radu Zvonka Pavličića govorio je poznati bugarski umetnik, pisac, teoretičar i istoričar umetnosti Kalin Nikolov, po poreklu iz Dimitrovgrada, koji je i autor predgovora kataloga izložbe. Govoreći o Pavličićevom stvaralaštvu, Nikolov je istakao da je reč o afirmisanom umetniku koji je dostigao svoj prepoznatljiv, karakterističan i majstorski slikarski jezik, i čiji su radovi usredsređeni na „krhko stanje postojanja“. Prema njegovim rečima, svoje interesovanje za vidljivi svet umetnik pokazuje kroz nekoliko likovnih mogućnosti – ljudsko lice, religiju i arhitekturu, i sjedinjuje ih slikarskim tehnikama koje u sebi sadrže bogat izraz i eksperiment.

„Njegovi radovi prikazuju konkretne i misteriozne figure, ali i imaginarna, nenastanjena i potpuno realna prostranstva koja u sebi nose ljudsko prisustvo. Ljudi i mesta deluju poznato, ali izgledaju neobično na svojim mestima. Naslikani, ostavljaju utisak hodočasnika i lutalica rasutih u različitim pravcima u pokušaju da dostignu drugu stranu vidljivog, koja će zauvek ostati nedostupna“, rekao je između ostalog Nikolov.

Kako različite vrste umetnosti mogu spontano uticati jedna na drugu, pokazala je i poezija nastala kao rezultat inspiracije dvojice pesnika likovnim stvaralaštvom Zvonka Pavličića. O Pavličiću i njegovom delu krajem sedamdesetih godina prošlog veka pisao je sadašnji sekretar NUNS-a Svetozar Raković, a poznatom slikaru pesmu je posvetio i Denko Rangelov, književnik i publicista iz Dimitrovgrada koji živi u Nišu. Rakovićeve pesme „Slikar“ i „U bojama“, kao i pesmu Denka Rangelova „Okršaj sa zapletenim“ pred prisutnom publikom pročitala je Dijana Jelenkov, novinar i književni stvaralac iz Dimitrovgrada.

U razgovoru za portal FAR Pavličić je podelio izuzetno pozitivne utiske sa otvaranja izložbe, i zadovoljstvo činjenicom da su, kako je rekao, događaj propratili pravi ljubitelji umetnosti, ali i da su njegove slike dospele u adekvatan prostor u kome su odlično „legle“.

Kada je reč o simbolici naziva „Vrtlozi“, Pavličić otkriva da je ciklusu zapravo „kumovao“ čuveni istoričar umetnosti, umetnički kritičar i režiser Đorđe Kadijević, koji je 2009. godine otvorio njegovu izložbu u Galeriji „Gradac“ u Raški. Prema mišljenju autora, naziv sasvim odgovara prirodi i tematici dela:

„Jasno je šta se sve podrazumeva kada je u pitanju kosovsko-metohijska zbilja, i uopšte problematika koja je i dalje prisutna – sve je to kao u nekom vrtlogu, dosta je nerešenih, problematičnih i diskutabilnih pitanja, kako u političkom, tako i u kulturološkom i bilo kom drugom smislu.“

Kako je u svom izlaganju napomenuo i Kalin Nikolov, od 1999. godine do danas na Kosovu i Metohiji uništeno je više od 150 manastira i crkava, a razaranje duhovnih temelja jednog naroda uzrok je njihove depersonalizacije ili napuštanja datog područja. Na teritoriji Kosova i Metohije danas se nalaze četiri svetinje koje su pod zaštitom UNESCO-a – Visoki Dečani, Gračanica, Pećka Patrijaršija i crkva Bogorodica Ljeviška, podseća Pavličić.

„Ideja ‘Vrtloga’ jeste da se ne zaboravi kulturno-istorijsko nasleđe, pre svega vizantijsko-srpska kulturno-istorijska baština, koja je naročito prisutna na tlu Kosova i Metohije“, kaže autor, naglašavajući da je sve pomenuto za njega bilo inspiracija da dato nasleđe prikaže u sopstvenom slikarskom stilu i imaginaciji, sa elementima koji su, prema rečima Kalina Nikolova, karakteristični za njegovu autentičnu i originalnu likovnu poetiku.

Dok je za dela iz „Vrtloga“ karakteristična ikonografija sa figuracijom, odnosno prikaz građevina, pre svega crkava i manastira u stilu figurativnog slikarstva, nakon ovog ciklusa autor se okreće ka novoj, drugačijoj slikarskoj poetici, koja u sebi donosi više apstrakcije.

Izložbu slika iz ciklusa „Vrtlozi“ ljubitelji likovne umetnosti u Dimitrovgradu moći će da pogledaju do 17. maja.


Zvonko Pavličić rođen je 1960. godine u Peći. Na Filozofskom fakultetu u Skoplju diplomirao je na odseku Istorija umetnosti sa arheologijom, dok je odsek Slikarstvo završio na Fakultetu umetnosti u Prištini, gde je i magistrirao.

Bavi se slikarstvom, crtežom, grafičkim dizajnom i teorijom umetnosti. Član je ULUKiM-a, ULUS-a, ULUCG-a i Udruženja Univerzitetskih profesora i naučnika Srbije. Od sedamdesetih godina prošlog veka do danas autor je više od 30 samostalnih izložbi i učestvovao je u preko 400 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Nosilac je niza domaćih i internacionalnih nagrada i priznanja u oblasti likovnog stvaralaštva.

Radi kao redovni profesor na Katedri za projektovanje i urbanizam na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Prištini, sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.


D. Jelenkov

Foto: Slaviša Milanov / Petar Videnov / Aleksandar Todorov

Napisao/la

Dijana Jelenkov rođena je 1988. godine u Pirotu. Osnovnu i srednju školu završila je u Dimitrovgradu, nakon čega nastavlja obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Nišu (na osnovnim studijama Srbistike) i Novom Sadu (gde završava master studije na studijskom programu Srpska filologija: srpski jezik i lingvistika). A onda seda u voz i vraća se u Dimitrovgrad. Kako je uvek bila od one dece koja više vole da ispod drveta čitaju knjigu nego da igraju žmurke, odmalena se interesuje za književnost i jezik, i naročito za dijalekat svog kraja. Leksika govora Dimitrovgrada bila je i predmet njenog master rada – rečnika sa preko 2000 reči koje su u upotrebi u ovom lokalnom govoru. U slobodno vreme bavi se pisanjem (uglavnom proze, i povremeno poezije), i prevođenjem književnih tekstova sa bugarskog jezika na srpski (a kada joj dođe, i obrnuto). Nekada davno, radove iz oblasti dečjeg stvaralaštva objavljivala je u zborniku „Radovićev venac“, pesničkoj zbirci „Razigrani snovi“ i dečjem časopisu „Drugarče“. U novije vreme, neki od njenih tekstova pojavili su se u časopisu „Nedogledi“ Filozofskog fakulteta u Nišu, te u književnim časopisima „Trag“ i „Majdan“. 2015. i prva polovina 2016. godine bile su plodne za bujanje književničke sujete – donele su joj drugu nagradu na konkursu „Vojislav Despotov“ u Novom Sadu, treću na konkursu za satiričnu priču u okviru Nušićijade u Ivanjici, kao i mesto među tri nagrađene priče na konkursu magazina Crna ovca (blacksheep.rs); svojim pisanijima zauzela je prostor i u zborniku „Crte i reze 6“ (zbirci najboljih radova sa konkursa „Andra Gavrilović“ u Svilajncu), kao i u poetskom zborniku „Sinđelićeve čegarske vatre 26“ književnog udruženja Glas korena iz Niša. Njene kratke priče našle su se među izdvojenima i na naredna dva konkursa Crne ovce. Zajedno sa kolegom Ratkom Stavrovim i gospođicom Dorotejom Todorov objavila je prozno-poetsku zbirku "Dodir". Nije odolela ni iskušenju da se oproba kao novinar – na poziciji prevodioca i autora sarađivala je sa onlajn časopisom EMG magazin, a povremeno objavljuje tekstove i na portalu blacksheep.rs.

Bez komentara

Ostavi komentar