Alpski ciklus zaokružen na krovu Austrije: Paćina „družina snova“ popela se na Grosglokner

Najbolji sportista juga Srbije zadnjih nekoliko godina i svakako najbolji i najuspešniji planinarski vodič Srbije svih vremena, Zoran Pavlović Paća, iz malenog Predejana, na najviše planine Evrope i sveta, do nebeskih visina, tako lagano, uspešno, neustrašivo predvodi svoje planinare, i toliko dobro, da svaka grupa Paćinih osvajača nebeskih visina neumitno ponese epitet „družina snova“.

Mnogo je postavki družine snova bilo i ove, 2018. godine, a usponom na vrh Grosglokner (3797 m), Paća je kao vodič zaokružio ovogodišnji alpski ciklus, jer je planinare i alpiniste odveo na najatraktivnije vrhove Alpa, u samo par meseci, koliko i traje sezona alpskih ekspedicija i uspona. Gran Paradizo, Mon Blan, Dolomiti, pa opet Gran Paradizo, onda Cugšpic, i sada, kao vrhunac najuspešnije sezone Zorana Pavlovića Paće, sezone u kojoj je vodio čak dve ekspedicije na Elbrus, i dve ekspedicije na Ande u Južnoj Americi – „družina snova“, svi odreda, svo šesnaestoro planinara, popeli su se i na zastrašujući Grosglokner. Ako iko ikada tako nešto može i ponoviti u par meseci jedne godine, a kamoli nadmašiti, to može biti samo jedan čovek u Srbiji, a i znatno izvan granica Srbije – takav poduhvat rezervisan je za Paću!

Grosglokner nalazi se u srcu Alpa, u oblasti Tirol, u zapadnoj Austriji. Radi se o vrhu koji privlači na hiljade planinara iz celog sveta svake godine. Dominira stotinama kilometara unaokolo i svojom visinom i svojim piramidalnim oblikom. Težak je, zahtevan za uspon, izazovan. Na njega može izaći samo potpuno spreman i obučen planinar – psihofizički stabilan, spreman za nagle promene vremena, za vertikalne uspone, uglavnom po snegu i ledu, za miran prelazak preko ledničkih pukotina, oslobođen straha od visine, od osećanja koje će pogled u beskrajni ambis doneti. Planinar kome nije teško da sa kompletnom alpinističkom opremom pešači od Luknerhausa do planinarskog doma Erchercog Johan, a onda, posle par sati sna, da krene najpre prema Malom Glokneru, a onda i prema Velikom (Grosglokneru), da prkosi gravitaciji, da poput pauka plete mrežu po negostoljubivim alpskim stenama tirolskog titana.

Članovi najnovijeg izdanja „družine snova“ bili su, pored Zorana Pavlovića Paće, i Kristina Dimitrijević, Zoran Ristić, Dragan Radivojević, Slobodan Bogosavljević, Boban Petrović, Ljupčo Gorgiev, Dušanka Simonović, Darko Dragulović, Franjo Tufekčić, Marko Miladinović, Tijana Peruničić, Dušan Kečkarević, Vladimir Jovanovski, Mirko Zečević i Dragan Antić. Treba li reći – svo šesnaestoro planinara zakoračilo je na svoje izazovno odredište i popelo se na Grosglokner!

Akcija je izvedena u periodu od 12. do 15. septembra 2018. godine, a završni uspon na Grosglokner odigrao se 14. septembra. Koliko je samo izazova i „zamki“ bilo postavljeno našim junacima.

Grosglokner bez snega? Zaista retka pojava, ali to nimalo nije olakšalo uspon. Paća nije dozvolio ni u jednom trenutku da suva stena previše opusti njegove planinare. Snega nije bilo, ali naporan i vertikalan uspon bilo je nešto sa čime su se svi suočili. Ipak, pre završnog uspona, valjalo je preći dug put od alpske doline kod mesta Luknerhaus, na visini od 1918 metara, sve do planinarskog doma Erchercog Johan, na visini od 3454 metara. Ogromna opasnost, zastrašujući prizor, na tom, uvodnom putu, planinare je dočekala na visini od oko 2800 metara, u blizini usputnog planinarskog doma Študl. Prave brazde, rascepi u ledniku, glečeru, izbrazdali su krajolik nekada večitog snega i leda. Opasnosti su ovde velike, i stalne. Svaki korak mora biti pravi i odmeren, najmanja greška može odvesti u pukotinu. „Družina snova“ lednik je savladala sigurno, uz upotrebu dereza na cipelama.

Posebno je opasno bilo preći sa glečara na stenu. Ovde je bila postavljena i prva ferata na putu „družine snova“, ali sa otežanim pristupom, jer se dosta snega otopilo. Da bi se uopšte ušlo u feratu, postavljena su užad, preko kojih su se planinari prebacili sa ledene površine na stenovitu površinu.

Dan uspona doneo je promenljivo vreme, smenjivali su se i magla, i jak vetar, bilo je i susnežice, ali bilo je i intervala mirnog vremena. Na završni uspon na Grosglokner uvek se kreće rano. Vrh od doma nije daleko, pomalo to podseća na uspon od Kredarice, preko Malog Triglava, na Triglav, ali je na Grosglokneru sve izraženije, strmije, opasnije.

Na završni uspon odlazi se u navezama. Šesnaestoro planinara Paća je ravnomerno podelio u četiri naveze od po četiri penjača. Dosta snage utrošeno je na savladavanje stene Malog Gloknera. Strpljivo, polako, sigurno. Paća je bio na čelu prve naveze, šta god je on činio, najpre su sledili penjači iz njegove naveze, potom i svi ostali. Paćine instrukcije prenose se, kao i uvek u ovakvim prilikama, od čoveka do čoveka. Sve se mora ispoštovati, ama baš ni za kakvu improvizaciju nema mesta.

„Nož“. Tako česta reč u Alpima. Zastrašujuća reč sama po sebi, a ovde posebno. Nož koji se nalazi između Malog Gloknera i Grosgloknera, tako mali i kratak, ali još uži i opasniji. Iznad čega se nadvija ovaj nož? Ništavilo beskraja… ništavilo ambisa… nevidljivo je sve… i na tom deliću su Paća i njegova družina!

I ono što izgleda zadnji napor, uzverati se na zadnju stenu u nizu, do krsta na vrhu, do Grosgloknera, tek je u stvari početak novog, još strašnijeg izazova.

Silazak! Istim smerom! Stena, u međuvremenu, postaje vlažna, što dodatno otežava kretanje. Sitna kiša i susnežica čine svoje. Po suvoj steni bilo je teško popeti se na Grosglokner, sada po vlažnoj družina ide nazad. Planinarski dom se vidi, a ambis ne… ali strahota ambisa se oseća. U svakom trenu, u svakom udisaju družine snova.

Paća osigurava, Paća prati svaki korak svakog planinara. Paći ništa ne promiče. Zato je jedinstven. Zato je najveći.

Silazak sa jedne stene, pa sa druge. Dolazak na lednik. Prelazak lednika i konačno normalnom pešalkom stazom, družina se uputila ka dolini… da sanja nove nebeske snove. I da ih dosanja, uskoro, malo kasnije, nekada. Zato je „družina snova“.

Miroslav Dokman

Foto: Dragan Radivojević / Kristina Dimitrijević / Zoran Pavlović Paća

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar