„Pametnik“ i „Šopsko oro“ u zajedničkom kolu

Zavičajna udruženja „Pametnik“ u Beogradu i „Šopsko oro“ u Pančevu napravili su prvi zvaničan kontakt.

Na sreću on je od samog starta izgubio format zvaničnosti i ličio na nešto sasvim drugo, što najviše podseća na viđenje starih prijatelja, zemljaka i istomišljenika, iako se niko, ni sa kim nije lično poznavao.

Susret u prostorijama domaćina „Šopskog ora“ u Pančevu, počeo je tradicionalnim: „Deka ste be – Tuka smo be! „Na kvo ni čekate. Dal Bog pa če ima nešto“ i onda se postepeno uozbiljivao, dok je „Šopsko oro“ pokazivalo malu, ali sa merom odabranu zbirku etnografskih predmeta iz okoline Caribroda i Bosilegarda i objašnjavalo da se obavezno sakupljaju barem jednom nedeljno, da čak imaju časove bugarskog jezika i kulture i da se na tim sastajanjima prave planovi i donose odluke za sve njihove aktivnosti.

This image has an empty alt attribute; its file name is 123-1.jpg

Onda su gosti iz „Pametnika“ zamolili da plakate za predstavu “Mali princ“, dečje grupe „ Kamičak“ iz Dimitrovgrada, koja će biti deo „Dana Caribroda u Beogradu“ istaknu na udarnim mestima u Pančevu, na šta su domaćini rekli da već imaju isplanirana mesta za to, i da će se preko društvenih mreža i prijatelja dodatno potruditi da što veći broj Pančevaca sazna za nju.

Dalja priča o Caribrodskoj večeri u Beogradu i Šopskoj u Pančevu, protekla je u međusobnom dopunjavnja i želji da se konretnim potezima pomogne jedno drugom.

Druženje „Pametnika“i udruženja Šopsko oro“ nastavljeno je u staroj pančevačkoj kafani “Evropa”, gde su se čak i članovi tamburaškog orkestra ponašali kao da su predstavnici “Pametnika”, „gazde“ večeri i gde se u srdačnom razgovoru čulo nekoliko interesantnih ideja o međusobnoj saradnji.

Slobodan Aleksić, Beograd

Foto: Slobodan Aleksić / Bojan Velev

Napisao/la

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Bez komentara

Ostavi komentar