Najprodavaniji herbicid u Srbiji doveden u vezu sa rakom krvi

Nekako tiho i bez mnogo pažnje u Srbiji, prenešena je informacija iz svetskih medija da je sud u Ouklendu, u Kaliforniji, doneo presudu kojom je “Monsantu” naloženo da jednom bračnom paru obolelom od raka krvi (Nehočkinov limfom ) isplati nadoknadu od 55 miliona dolara, kao i kaznu u iznosu od preko 2 milijarde dolara. Ovo je treća po redu presuda u SAD-u koja se dovodi u vezu sa uticajem glifosata, široko rasprostranjenog herbicida, koji se u Americi prodaje pod nazivom “Roundup”. U izjavi advokata obolelog bračnog para koji je godinama koristio glifosat stoji:

“Monsanto nikada nije imao nikakav interes da utvrdi da li je Roundup bezbedan. Umesto da investiraju u nauku i istraživanje, oni su investirali milione u napadanju nauke koja im je ugrozila poslovne planove”.

Smatra se da ovo neće biti poslednja presuda protiv “Monsanta” koji je u vlasništvu nemačkog koncerna “Bayer”.

Ima tumačenja koju ovu presudu stavljaju u isti kontekst kao i presudu američkog suda protiv Folksvagena, odnosno vid pritiska na nemačke kompanije u cilju promene stava Nemačke na izgradnju Severnog toka 2, s obzirom da su prve ozbiljnije presude u SAD-u na štetu Monsanta počele da se donose tek pošto ga je nemački Bayer kupio tokom prošle godine i to za iznos od 62 milijarde dolara.

Bilo bi razumljivo to što je većem delu medija i javnosti u fokusu niz drugih, lokalnih, nacionalnih i globalnih tema iz oblasti politike, ekonomije ili estrade, da ovde nije reč o presudi protiv proizvođača herbicida koji je najprodavaniji i u Srbiji. Istovremeno, jedan lokalni internet portal, poput našeg, posvećuje prostor jednom sudskom epilogu u dalekom Ouklendu i posledicama upotrebe jednog herbicida, iz prostog razloga što većina specijalizovanih emisija i portala o poljoprivredi ćuti o ovoj temi, dellimično i zbog činjenice da su proizvođači ovog herbicida često i sponzori njihovih medijskih sadržaja.

Litar ovog preparata, koji poljoprivrednici uglavnom znaju kao “total” (ali se javlja i pod drugim nazivima), u poljoprivrednim apotekama u Srbiji, može se kupiti po ceni od oko 500 do 600 dinara, u zavisnosti od proizvođača. Ovakva količina dovoljna je za tretman od 8 do 50 ari površine, u zavisnosti od tipa korova na koji treba da deluje.

Glifosat je najprodavaniji herbicid širom sveta. To je neselektivni herbicid koji ubija svu vegetaciju tako što onemogućava biljke da iz zemljišta usvajaju određene proteine koji su im neophodni za rast.

Američki informacioni centar za pesticide tvrdi da su brojne studije širom sveta, kao i komisije Svetske zdravstvene organizacije utvrdile da glifosati ne pokazuju kancerogeni efekat čak i pri visokim dozama upotrebljenim na laboratorijskim životinjama, ali ostaje otvoreno pitanje dugoročnog efekta, s obzirom da je upotreba ovog herbicida počela 1974. godine. Ista agencija tvrdi da glifosati mogu ostati u zemljištu do 6 meseci, do kada ih razlože bakterije u zemljištu.

Ipak, u martu 2015. godine, Međunarodna agencija za istraživanje raka, koja funkcioniše u sastavu Svetske zdravstvene organizacije, svrstala je glifosat u grupu “C2” kao “verovatno kancerogen za ljude”.

Nekoliko sprovedenih naučnih istraživanja upozoravaju da izlaganje ovom tipu herbicida može uzrokovati oštećenje DNK u ćelijama i posledično izazvati rak kod ljudi. Istraživanje Verene Koler sa Instituta za proučavanje raka pri Bečkom Univerzitetu, utvrdilo je ovakav efekat glifosata prilikom primene prskanjem i to u koncentracijama koje su i do 450 puta manje od onih koje se koriste u poljoprivredi, što ukazuje da udisanje ovog herbicida može imati veoma opasan efekat po ljude koji su izloženi glifosatima.

Nema sela u Srbiji gde glifosat nije dospeo. Od poljoprivrednih površina, preko šuma, do seoskih okućnica i javnih površina. Koristi se masovno u voćarstvu, vinogradarstvu, za uništavanje rastinja na strništima, kanalima, ratarstvu, ali i u zapuštenim dvorištima gde vlasnici često, u želji da izbegnu košenje, pribegavaju upotrebi ovog široko dostupnog herbicida.

Razmere upotrebe ovog herbicida ilustruje i podatak da će 3.200 km srpskih pruga odnosno pojas širine nekoliko metara oko njih, biti tretiran istim tim glifosatom. „Infrastruktura železnice Srbije“ a.d. je 25. aprila počela ovogodišnju akciju suzbijanja vegetacije duž pruga u Srbiji, upotrebom tzv. hemijskog voza, ali je zbog padavina privremeno obustavljena. U telefonskom razgovoru sa Vladetom Damnjanovićem, direktorom sektora za građevinske poslove ove kompanije, rečeno nam je da hemijski voz poseduje tehničke karakteristike koje omogućavaju selektivnu primenu herbicida, odnosno samo duž onih delova pruge gde kamere voza utvrde prisustvo vegetacije, čime je, po njegovim rečima, značajno smanjena količina herbicida koja se troši u poređenju sa prethodnim godinama. U saopštenju Infrastruktura železnice Srbije a.d. navedeno je da „supstance kojima će se uklanjati rastinje duž pruga nisu opasne po zdravlje ljudi“, ali i to da je

„Na prostoru od po deset metara sa svake strane koloseka zabranjena ispaša stoke i korišćenje osušene trave sa ovog prostora za njenu ishranu, a upozoravaju se i pčelari da tokom hemijskog tretiranja vegetacije duž pruge zaštite svoje košnice, koje se nalaze u ovoj zoni“.

Očekuje se da hemijski voz sa glifosatom ponovo krene srpskim prugama, čim se stabilizuju vremenski uslovi.

Nažalost, za državu u kojoj se još uvek ne znaju tačne posledice NATO bombardovanja osiromašenim uranijumom i oslobođenog piralena i produkata nastalih uništavanjem petrohemisjke industrije; za medije koji stanovništvu serviraju tabloidne informacije i rialiti programe; za društvo koje nije svesno nekontrolisane upotrebe svakojakih pesticida u poljoprivredi i aditiva u prehrambenoj industriji – glifosat i nije aktuelna tema…

Dok god nekog od nas lično ne dotakne!

Sergej Ivanov

Foto: pixabay.com

Napisao/la

Сергей Иванов е роден през 1975 година в Димитровград (Цариброд). Завършва Факултет по ветеринарна медицина и професионални курсове по опазване на околната среда, биологично производство и исползване на партиципативни методи в развитие на селските райони. Учредител е на природонаучно дружество „Натура Балканика”, както и на сдружението за развитие на биологично производство „Биобалкан”. От 2002 година активно участва в провеждане на много проекти в сферата на развитие на селските райони и особено в областта на опазването на местните породи домашни животни. Като студент е сътрудник на „Независне новине“ от Баня Лука. Автор е на няколко научни статии за опазване на генетични ресурси и документални филми за местните породи домашни животни. Със супругата си и двете деца отглежда магарета и овце във ферма край Цариброд. От 2018 година работи като журналист-сътрудник на портал ФАР.

Bez komentara

Ostavi komentar