a

Tragovi medveda na području Jerme

Na jednom pčelinjaku u okolini zaseoka Šumje, između sela Poganovo i Vlasi, nedavno je oštećeno nekoliko košnica. Tragovi u pčelinjaku i način na koji su košnice oštećene, ukazuju na medveda, informacija je koju je portal FAR dobio od lokalnih lovaca i šumara.

Povremeno prisustvo medveda na području Stare planine nije novina, ali je na području Derekula poslednji trag bio zabeležen u pčelinjaku Todora Mladenova, u jesen 2000. godine u Šarkovoj mahali, selo Petačinci, prema podacima iz knjige “По ловджийски” autora Petra Videnova. Takođe, zna se da je tokom 90-ih godina XX veka, jedan medved ubijen na Staroj planini, na području sela Dojkinci, a nakon toga je tek 2015. godine kamera Šumskog gazdinstva “Pirot” načinila fotografiju medveda u rejonu Široke Luke što je bio konkretan dokaz povratka medveda. Tvrdi se da su termovizijske kamere pogranične policije tokom akcije kontrole kretanja migranata, takođe usnimile jednu ženku i mladunca medveda na području Stare planine.

This image has an empty alt attribute; its file name is 100-1024x683.jpg

Medved je strogo zaštićena vrsta, čija je brojnost u Srbiji, po nekim procenama preko 60 jedinki. U Bugarskoj je njegova brojnost višestruko veća, a u Evropi je najbrojnija u Rumuniji. Za ubijanje jedinke mrkog medveda u Srbiji zakonom je određena kazna u iznosu od milion dinara.

Povodom pojave tragova medveda na području kanjona reke Jerme i rejona Derekul, razgovarali smo sa dr Milanom Paunovićem, direktorom Pirodnjačkog muzeja u Beogradu i stručnjakom za sisare.

Gospodine Paunoviću, kakva je rasprostranjenost medveda u Istočnoj i Južnoj Srbiji?

Medved nije čest u Istočnoj i Južnoj Srbiji, ali je stalno prisutan. Najviše ga ima na prostoru od Đerdapa do Južnog Kučaja. Procena je da ih tu ima najviše 10 i da su poreklom sa rumunskih Karpata. Tokom 2005. i 2006. godine prebačeni su mužjak i ženka sa Tare na Južni Kučaj i ženka je još uvek prisutna i povremeno je pratimo i viđamo. Na Staroj planini nam Srbijašume povremeno javljaju da pojedinačni primerci i poneka reprodukciona grupa (mečka s mečićima) dolaze na hranilište prvobitno napravljeno za divlje svinje i druge papkare. Nalazi su sve učestaliji. To su medvedi istočno-balkanske populacije koja živi u centralnom delu Bugarske. U Jugoistočnoj i Južnoj Srbiji sve više ima pojedinačnih nalaza jedinki koje se još uvek nisu ustalile u staništima koja su optimalna. Generalno gledano, može se očekivati da medveda bude više, jer im brojnost i areal u ovim delovima Srbije blago raste, a staništa su optimalna i izdašna po pitanju vegetacije, prostora i hrane.

Da li je verovatnija pretpostavka da je medved čiji su tragovi zapaženi na području Jerme došao iz Bugarske ? 

Najverovatnije da, mada se i medvedi iz Severoistočne Srbije lagano pomeraju na jug.

Šta je ključno u ovom povratku medveda u svoja istorijska staništa i šta je najviše doprinelo tom povratku?

Najviše je doprineo blagi rast populacija medveda svuda u Evropi, pa i na Balkanu. Uzrok rasta su zakonska zaštita, depopulacija šumskih, brdsko-planinskih staništa, oporavak staništa, prisustvo napuštenih zaraslih voćnjaka, odn. jako obilna i raznovrsna trofička baza.

Vidno je povećanje brojnosti i vuka, kao i šakala u ovom delu Srbije, da li uskoro možemo da očekujemo i risa?

Tačno, a ris je već tu, ali pošto nije i ne može da bude brojan kao vuk, šakal, pa ni medved, teško se uočava. Osim toga, on baš pazi da ne bude primećen.

Kako čovek treba da reaguje u slučaju da se sretne sa medvedom?

U slučaju susreta s medvedom, sve zavisi kakav je susret, kakav je medved i kakav je čovek. Većina medveda koji su iznenadjeni i na kratkoj su distanci od čoveka pokušaće da se odbrane zaplašivanjem ili agresijom. Na većoj distanci će medved obično zaključiti da je najbolje da se povuče. Najopasnije su mečke s mečićima koje imaju potrebe da ih zaštite i brane, čak iako nisu napadnuti. Osim toga, gladan medved na mrcini koji je iznenadjen – braniće svoju hranu. Zbog svega toga, u staništima gde je očekivano prisustvo medveda čovek ne bi trebalo da ide sam, trebalo bi da se oglašava (glasno priča, peva, udara štapom o kamenje ili kamenjem o kamenje…) U slučaju bliskog susreta čovek treba da bude glasan, da podigne ruke pokušavajući da bude što veći. Nikako se ne treba okrenuti od medveda i panično bežati, jer medved u tom slučaju čoveka može da doživi kao svoj plen. U slučaju bliskog kontakta i napada medveda ne treba se braniti, treba se sklupčati u fetus položaj, rukama zaštiti glavu i vrat. Tada su povrede neizbežne, ali je važno preživeti. Medved je izuzetno snažan, snaga je nepojmljiva, nesaglediva čoveku, a obdaren je opasnim kandžama i zubima, pa ako čovek nema vatreno oružje – teško da može da se odbrani. U klinču medved pokušava da nadjača, a kad nema otpora biva nezainteresovan jer stiče utisak da je postigao cilj i neutralisao neprijatelja. Popularni su biber-sprejevi, ali kada se dodje u situaciju da se upotrebi, retko koji čovek ostane toliko pribran da ga pravilno upotrebi.

Pri svemu ovome, važno je znati nekoliko otežavajućih i olakšavajućih činjenica: čovek treba da ostane pribran, samosvestan i hladan, što se gotovo nikad ne desi. Takođe, čovek treba da u par sekundi proceni karakter medveda, što se jako retko može izvesti, jer za to treba mnogo posmatranja i iskustva s medvedim, i da shodno tome reaguje. Isto tako, ponašanje medveda zavisi od njegovog prethodnog iskustva. Najčešće će medved pobeći glavom bez obzira ukoliko na vreme primeti čoveka, tj. radije će se skloniti nego ulaziti u sukob. U sukob ulaze one mečke koje procene da nemaju šansu da izbegnu sukob. I pored činjenice da postoji izvestan obrazac ponašanja medveda pri susretu s čovekom, ipak sve zavisi od mnoštva detalja, pa je teško proceniti ishod susreta. Svaki medved, kao i svaki čovek, je individua za sebe, ima svoj lični karakter i zbog toga se obično kaže da je medved “nepredvidivog” ponašanja.

Диaна Златанова за появата на кафявата мечка в околността на Ерма

„Този район се пада в зоната на случайно/временно разпространение. Това означава, че и при нас от време на време се регистрира по някой индивид. Скоро не сме регистрирали мечки там. Имаме информация за постоянно присъствие на Побит камък около върха Милевац на Милевска планина, който е на границата между Сърбия и България. Може оттам да е дошла. Там от наша страна имаме постоянно присъствие на мечки, но нямаме информация колко точно са в момента, обикновено са 1-3, като има и регистрирани малки”- сподели специално за ФАР доц. д-р Диана Златанова (Катедра Зоология и антропология, Биологически факултет, СУ Св. Климент Охридски, София).

Sergej Ivanov

Foto: JP “Srbijašume”, Beograd, ŠG “Pirot”, Pirot. Lokalitet Široke luke. Lovište Stara planina II

Napisao/la

Sergej Ivanov je rođen u Dimitrovgradu (Caribrodu) 1975. godine. Po zvanju je doktor veterinarske medicine sa završenim specijalističkim kursom iz oblasti zaštite životne sredine, organske proizvodnje i primene participatornih metoda u ruralnom razvoju. Osnivač je Prirodnjačkog društva „Natura Balkanika“, kao i Udruženja za razvoj organske proizvodnje „Biobalkan“. Od 2002. godine aktivno je učestvovao u sprovođenju mnogih projekata u oblasti ruralnog razvoja, a naročito u oblasti očuvanja autohtonih rasa. Tokom studentskih dana pisao je za „Nezavisne novine“ iz Banjaluke. Autor je brojnih radova o očuvanju genetičkih resursa, kao i nekoliko edukativnih filmova o autohtonim rasama. Sa suprugom i dvoje dece održava farmu magaraca i ovaca kraj Dimitrovgrada. Od 2018. godine radi kao novinar-saradnik portala FAR.

Bez komentara

Ostavi komentar