Asfalt i dalje ne spaja sela Gornjeg Visoka sa Dimitrovgradom i Pirotom

Uprkos očekivanjima meštana Stare planine i nekim ranijim najavama, ni ove godine neće biti asfaltirano preostalih 6 km makadamskog puta od Boljevske Bare do Slavinje. Time će i dalje ostati otežan saobraćaj meštana pirotskog i dimitrovgradskog dela Visoka, kao i zainteresovanih turista koji bi nakon posete Rsovcima, Dojkincima, Slavinji ili Vrelu rešili da posete Senokos ili Gornji Krivodol.

Teško se može shvatiti činjenica da povezivanje ovih najistočnijih sela Srbije sa Pirotom i Dimitrovgradom nikako ne može da dođe na listu prioriteta J.P. “Putevi Srbije”, ali i lokalne samouprave u Dimitrovgradu. Bilo bi nepošteno ne dodati da ni mnoge druge institucije, ministarstva i prethodne centralne i lokalne vlasti nisu u spajanju ovih sela videli važnost tokom proteklog perioda.

Put koji je izgrađen pre više od 30 godina deo je državnog puta II reda pod oznakom 221. Prvobitno je asfaltiran do Donjeg Krivodola, nakon toga u vreme vlasti socijalista, u leto 2000. asfaltirana je deonica dužine 1km, da bi se kasnije u vreme vladavine Demokrastke stranke asfaltiralo još 1km, a potom još 2 km. I asfaltirani deo puta je danas u lošem stanju. Na jednoj deonici puta, pored Vlkovije na severnim obodima Vidliča, već nekoliko godina nedostaje deo jedne trake koju je klizište odnelo. U nastavku puta, neposredno posle Vlkovije formirana je rupa prečnika preko dva metra koja u krivini vozača tokom vožnje primorava da pređe u suprotnu traku kako bi je izbegao. Od Boljevske Bare do Slavinje je makadam, sa dosta udarnih rupa.

This image has an empty alt attribute; its file name is 392-1-1024x683.jpgKlizište na Vidliču

This image has an empty alt attribute; its file name is 393-1-1024x683.jpgDeo puta između Vlkovije i Donjeg Krivodola

I dok se deo tog istog puta 221 na Kozarici između Dimitrovgrada i Radejne presvlači tzv. habajućim slojem asfalta, imali smo prilike da čujemo da deonici od Boljevdolske Bare do Slavinje ove godine sledi samo strugani asfalt. Tokom prošlonedeljne konferencije za štampu lokalnog odbora SNS-a u Dimitrovgradu, najavljeno je ponovno nasipanje ove deonice asfaltnom strugotinom. To će biti treće po redu njeno posipanje u tekućoj deceniji. Rečeno je i da je pripremljena projektno tehnička dokumentacija za asfaltiranje te deonice, kao i deonice koja će taj put spojiti sa asfaltiranom i već značajno oštećenom deonicom između Senokosa i Kamenice.

This image has an empty alt attribute; its file name is 394-1-1024x683.jpgput Kamenički most – Senokos

Veliki deo dimitrovgradske javnosti ne zna da su Senokos i Kamenica imali pristupni put pod asfaltom još pre 40 godina, dužine oko 5 kilometara, kako bi se staroplaninski kačkavalj i sir što brže transportovao kamionima iz Senokosa.

This image has an empty alt attribute; its file name is 395-1-1024x683.jpgIzvozna ambalaža za beli sir zadruge Stočar

I možda je to najbolja ilustracija za razmere propadanja Gornjeg Visoka. Opustošenje jedne teritorije nakon socio-ekonomskog uspona, involucija nakon evolucije…..

Termin “involucija”, proces suprotan evoluciji, prevazišao je okvire bioloških nauka i sve češće je u upotrebi u opisu nekih društvenih pojava. Utisak je da dobija globalne razmere, a prigodan je kako bi se opisalo društveno, demografsko i infrastrukturno nazadovanje 8 sela staroplaninskog Gornjeg Visoka tokom poslednjih nekoliko decenija.

Kako drugačije nazvati proces koji područje od oko 3000 duša obezljudi na svega 100-ak, a selima koja su zajedno imala preko 30.000 broj ovaca umanji na manje od 300… Kažu strariji da je selo Donji Krivodol imalo telefonsku liniju sa Sofijom sve do balkanskih ratova, a da je u selu Gornji Krivodol, u familiju Antovih stigao prvi traktor i vršalica, pre nego u Dimitrovgradu. U Kamenici su postojala gazdinstva sa sopstvenom proizvodnjom električne energije još tridesetih godina prošlog veka, a u Braćevcima je sve do 1954. radila crepana u vlasništvu porodica Petrovi i Manovi. Zapisi o tonama i tonama kačkavalja koje su iz mlekara u Senokosu i Gornjem Krivodolu putovale ka tržištima drugih kontinenata danas zvuče kao bajka. Nema ni onog redovnog autobuskog saobraćaja kojim su meštani putovali do Dimitrovgrada preko Vidliča, duž uskog živopisnog puta izgrađenog u vreme kralja Aleksandra Karađorđevića. Poslednja prodavnica zatvorena je u Senokosu pre više od 6 godina….

Masovna seča bukove šume, uništavanje preostalog asfalta na prilazu Senokosu i duž puta ka Vidliču takođe predstavlja nazadovanje i ekološke i ljudske zajednice.

Involucijom možemo nazvati i činjenicu da je od 6 kategorisanih seoskih turističkih domaćinstava u Senokosu ostalo samo jedno registrovano, a Planinarski dom u potpunosti renoviran i opremljen 2013. godine i dalje bez komercijalne upotrebe. U selu koje se uz Poganovo i područje Jerme, smatra prioritetnom lokacijom za razvoj turizma Dimitrovgrada, sve manje je turista uprkos nekadašnjem uzletu od pre nekoliko godina.

This image has an empty alt attribute; its file name is 396-1-1024x768.jpgKategorisani objekat za smeštaj turista, porodica Aleksandrovi, Senokos

This image has an empty alt attribute; its file name is 397-1-1024x683.jpgKuća za goste porodice Estov

Kao jedan od razloga zašto je bez gostiju 24 kreveta u Planinarskom domu i 40 kreveta u 5 uređenih kuća u Senokosu, zasigurno je vrlo loše stanje puta od Boljevske Bare do Slavinje, odnosno od Kamenice do Senokosa, jer većina zainteresovanih gostiju postavlja pitanje o stanju puta.

Nije ovih 8 sela Gornjeg Visoka izuzetak. Nažalost puno je takvih primera i u Srbiji i u drugim državama regiona. Ipak, postavlja se pitanje načina na koji se određuju prioriteti finansijskog preraspodeljivanja unutar jedne države i jedne lokalne samouprave. Kako se donose odluke, čemu služe strategije i šta su kriterijumi kojima se rukovode donosioci odluka kada raspolažu javnim resursima, odnosno novcem građana Srbije.

Sergej Ivanov

Foto: Stefan Pavić / Zoran Mitrović / Branko Nikolov

Napisao/la

Сергей Иванов е роден през 1975 година в Димитровград (Цариброд). Завършва Факултет по ветеринарна медицина и професионални курсове по опазване на околната среда, биологично производство и исползване на партиципативни методи в развитие на селските райони. Учредител е на природонаучно дружество „Натура Балканика”, както и на сдружението за развитие на биологично производство „Биобалкан”. От 2002 година активно участва в провеждане на много проекти в сферата на развитие на селските райони и особено в областта на опазването на местните породи домашни животни. Като студент е сътрудник на „Независне новине“ от Баня Лука. Автор е на няколко научни статии за опазване на генетични ресурси и документални филми за местните породи домашни животни. Със супругата си и двете деца отглежда магарета и овце във ферма край Цариброд. От 2018 година работи като журналист-сътрудник на портал ФАР.

Bez komentara

Ostavi komentar