U selu sa četiri stanovnika, koje predstavlja najistočniju tačku naše domovine, u podnožju staroplaninskog vrha Srebrna glava, među najmirisnijim livadama i pašnjacima, sa potokom koji ga deli na dve mahale, na samom njegovom kraju stoji prastari traktor. Selo se zove Gornji Krivodol, a traktor iz polovine tridestih godina prošlog veka „Zlatna Praga“.

I selo i „Zlatna Praga“ prkose vremenu. Selo sa solidom gradnjom, srećno izabranom lokacijom između polja i planine, autentičnom organizacijom sokaka oko centralne česme i lepotom kojom terasito raspoređene kuće zrače, a traktor sklonjen iza provizorne drvene konstrukcije koja ga štiti od kiše snegova, planinskog sunca, zimskih vetrova i kiše, svojom moćnom konstrukcijom četvorotaktnog benzinca. Ona se po perfekciji izrade ne razlukuje od ondašnjih luksuznih automobila, a po moći i uloženom materijalu verovatno ni od tadašnjih tenkova.

This image has an empty alt attribute; its file name is 373-1024x683.jpg

U familiju Đorgovaca, odnosno braće Antov, traktor je stigao pred kraj Drugog svetskog rata 1943. ili 1944. godine. Zajedno s njim, kupljena od nekog domaćina u okolini bugarskog grada Godeča, došla je i vršalica na kojoj je pisalo „Breda“ – Milano.

Ni traktor ni vršalica nisu kod Đorgovaca sastavili više od tri ili četiri sezone vršidbe i oranja. Oslobođenje i kolektivizacija preselilo ih je u novoformiranu seljačku radnu zadrugu u V’lkoviji. Udarnici iz zadruge nisu baš vodili računa o onome što im je povereno pa su „Pragu AT“, kako se zvanično zove traktor, ostavili sa punim hladnjakom da zimuje u polju. Voda se zaledila, a hladnjak i blok motora pukli. Vremena i prilike su se promenile, pa Đorgovci, sem što su ga četvoropregom vratili natrag u avliju, nisu ništa više mogli da urade za njega. Para nisu imali, a i do delova je teško moglo da se dođe, jer je ovaj model od 1900 kubika i sa 17 KW snage sa metalnim točkovima polako prestao da se proizvodi.

Tako je od njega ostala samo priča ili skoro legenda kao o prvom traktoru u celom Visoku, kao i o Gornjem Krivodolu, selu sa više ovaca i boljim kačkavaljem, čak i od Senokosa.

This image has an empty alt attribute; its file name is 374-1024x683.jpg

Detalje je za FAR preneo Georgi Antov, sin jednog od braće Antov. On ni u jednom trenutku nije uputio zamerku što je jedno vreme učinilo nepravdu njegovom traktoru i njegovoj familiji. Pitao je jedino za ljude iz svog sela.

Georgi Antov je jedan od vodećih stručnjaka za govedarstvo kod nas. Svoj radni vek proveo je kao profesor Univerziteta u Novom Sadu. Dugo je već u penziji i živi u Zrenjaninu.

Slobodan Aleksić

Foto: Vladan Gligorijević

Napisao/la

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Bez komentara

Ostavi komentar