Nastavlja se namerno trovanje pasa i mačaka u Dimitrovgradu

Tokom protekle nedelje u Dimitrovgradu je stradao još jedan četvoronogi ljubimac, pas Yoko, rase japanska akita inu. Ovaj dvogodišnji pedigrirani pas u vlasništvu Dejana Minčeva, uginuo je nakon što je pojeo mamac koji je bio postavljen pored jednog žbuna na početku ulice Najden Kirov, na 50-ak metara od glavnog gradskog trga. Vlasnik psa, Minčev, u izjavi za Internet portal FAR, navodi da je pas uzeo mamac dok je bio na povocu i da je smrt životinje, urpkos momentalnoj intervenciji i pokušajima reanimacije od strane veterinara, nastupila 20-ak minuta nakon što je Yoko pojela mamac.

This image has an empty alt attribute; its file name is 93-1024x683.jpg

Yoko na međunarodnoj izložbi pasa u Nišu, maj 2019

Za razliku od kućnih ljubimaca čije se trovanje lakše uoči, daleko manje znamo o tzv. nevlasničkim, odnosno napuštenim psima i mačkama koji su znatno više izloženiji trovanju. Ne postoji tačna evidencija o ukupnom broju namerno otrovanih pasa i mačaka u Dimitrovgradu, ali se ova pojava može opisati kao učestala unazad nekoliko godina.
Pretpostavlja se da počionioc(i) ovog dela koristi/e hranu natopljenu u neki od široko dostupnih pesticida. Kao mamci se koriste uglavnom kobasice i parčići mesa koji se smišljeno postavljaju blizu kontejnera ili duž površina gde češće prolaze psi.

Toksikološko-hemijska analiza koju je izvršio Zavod za sudsku medicinu u Nišu 2015. godine, a na zahtev tadašnjeg zamenika predsednika opštine Dimitrovgrad Đorđa Dimova, utvrdila je da je pas koji je otrovan septembra te godine ispred Centra za kulturu, pojeo mamac sa prisustvom jednog insekticida. Zanimljivo je da prisustvo tog insekticida nije tada otkriveno ni u jednom drugom tkivu ili organu, što dovoljno govori o ubitačnosti tada primenjenog otrova.

U većini slučajeva otrov izaziva brzu smrt životinje usled opšteg unutrašnjeg krvavljenja, pri čemu dužina procesa, osim od vrste otrova, zavisi i od količine koju je životinja unela, kao i od njene mase i opšte kondicije. Na prstima jedne ruke se mogu pobrojati primeri gde su vlasnički psi u Dimitrovgradu preživeli nakon trovanja.

Zlostavljanje životinja je tek 2006. godine u Srbiji definisano kao krivično delo. Članom 269 Krivičnog zakonika Republike Srbije propisana je novčana kazna ili zatvor do jedne godine za svakog ko “kršeći propise ubije, povredi, muči ili na drugi način zlostavlja životinju”, dok je u slučaju povređivanja, mučenja ili ubijanja većeg broja životinja predviđena kazna zatvorom i do tri godine.

U Srbiji je prva zatvorska kazna zbog ubistva jedne životinje izrečena već 2007. godine.

Važno je napomenuti da namerno trovanje životinja može biti kvalifikovano i kao krivično delo izazivanja opšte opasnosti, za šta je osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora od šest meseci do pet godina.

Nažalost, uprkos velikom broju otrovanih životinja i ogromnom stresu i bolu koji je pričinjen njihovim vlasnicima, još uvek nije poznat ni identitet, a samim tim ni motiv osobe ili osoba koje stoje iza ovih krivičnih dela.

Jedan od razloga za odustsvo bilo kakve istrage u slučaju trovanja pasa na području Policijske uprave u Pirotu je zasigurno uslov policijskih službenika da uz prijavu trovanja pasa, vlasnik dostavi i odgovarajuće veterinarsko uverenje da je životinja uginula upravo zbog trovanja, a troškovi toksikoloških analiza iznose više od 4 hiljada dinara. Tada većina oštećenih odustane od podnošenja zvanične prijave.

Ipak, nerazumljivo je odsustvo institucionalne reakcije i nepreduzimanje mera koje bi odgovarajućim zakonskim sankcionisanjem počinioca sprečile nastavak ovog niza ubijanja životinja na ulicama Dimitrovgrada.

Sergej Ivanov

Foto: Stefan Pavić

Napisao/la

Сергей Иванов е роден през 1975 година в Димитровград (Цариброд). Завършва Факултет по ветеринарна медицина и професионални курсове по опазване на околната среда, биологично производство и исползване на партиципативни методи в развитие на селските райони. Учредител е на природонаучно дружество „Натура Балканика”, както и на сдружението за развитие на биологично производство „Биобалкан”. От 2002 година активно участва в провеждане на много проекти в сферата на развитие на селските райони и особено в областта на опазването на местните породи домашни животни. Като студент е сътрудник на „Независне новине“ от Баня Лука. Автор е на няколко научни статии за опазване на генетични ресурси и документални филми за местните породи домашни животни. Със супругата си и двете деца отглежда магарета и овце във ферма край Цариброд. От 2018 година работи като журналист-сътрудник на портал ФАР.

Bez komentara

Ostavi komentar