VIDEO: Florian Knaus o aktivnostima i planovima ETH Univerziteta na području Dimitrovgrada

Gost portala FAR je Florian Knaus, predavač na ETH Univerzitetu u Švajcarskoj. Tema razgovora je proučavanje koje grupe studenata iz Ciriha već osam godina provode na području Dimitrovgrada, kao i njihovi zaključci koje su prikupili tokom terenske nastave.

Gospodine Knaus, Vi ste ovde ispred jednog prestižnog univerziteta iz Švajcarske koji je jedan od najbolje rangiranih u svetu. Šta je bio motiv da Vaš univerzitet izabere područje Dimitrovgrada za mesto održavanja terenskih kurseva?

Probali smo da našim studentima predstavimo ne samo uslove i okruženje kakvi su u Švajcarskoj, već i da proširimo njihove vidike i pokažemo uslove u delovima sveta koji su u fazi razvoja i koji se suočavaju se većim izazovima nego što je to slučaj u Švajcarskoj.

Dimitrovgrad je jedno od tih mesta koje se suočava sa velikim izazovima, ali istovremeno poseduje veliki potencijal i veoma je interesantno za naše studente da pokušaju da nađu način da odgovore na te izazove.

Za mene je ovo područje izuzetno interesantno, bogato kulturom i tradicijom, sa ekstremno očuvanim predelima u poređenju sa Švajcarskom i u tome sam video potencijal da ovde pokrenemo organizovanje terenskog kursa/obuke.

Povratne informacije koje dobijamo od studenata pokazuju da su oni veoma zadovoljni i da su naučili dosta proučavajući kontekst i okolnosti u ovoj sredini koji su znatno drugačiji u poređenju sa onima u Švajcarskoj.

Vaš univerzitet je internacionalnog karaktera, imate studente iz različitih delova sveta, kažu da je 32-oje nobelovaca bilo u vezi sa Vašim univerzitetom, uključujući i Alberta Ajnštajna.

Dimitrovgrad, kao jedan mali gradić, ima veliku čast da bude domaćin Vašim terenskim obukama. Šta je to što još studenti mogu ovde da nauče?

Ja sam deo Odeljenja za proučavanje ekoloških sistema, mi pokušavamo da studentima pokažemo način kako da gledaju na svet i životnu sredinu i da to bude zasnovano na sistemskom razmišljanju. Dakle, želimo da shvate kakva je interakcija između različitih elemenata sistema i zašto jedan predeo izgleda onako kako izlgeda.

Studenti uče kako mogu da pristupe poteškoćama, izazovima i potencijalima jednog regiona kroz sistematski način, da shvate koji su pokretači u ovom sistemu ovde u Dimitrovgradu koji čine da predeo izgleda onako kako izgleda, Na primer, zašto je većina poljoprivrednih parcela na području Dimitrovgrada zapušteno, zašto poljoprivreda ne funkcioniše kao ranije, šta su uzroci koji su doveli do ovih posledica. Dakle, ovo je naš najvažniji fokus. Mi ne gledamo samo na prirodni predeo, već pokušavamo da shvatimo i socijalnu komponentu, koji su to ekonomski pokretači koji su doveli do ovakvog izgleda predela. Ovi pokretači su se dosta razlikuju od onih u Švajcarskoj.

U Švajcarskoj imamo nacionalni sistem podsticaja, koji uobličava način funkcionisanja poljoprivrede. Imamo recimo problem sa prekomernim brojem goveda i previše intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom koja ima mnoge negativne propratne efekte u smislu prekomernog zagađenja reka i šuma nutrijentima, kao i u pogledu pesticida, a ovde je situacija u potpunosti drugačija. Obim poljoprivrede je dosta niži, uprkos tome što postoji sistem podsticaja, postoje i drugi faktori koji imaju ulogu u nefunkcionisanju poljoprivrede na način kakav je bio ranije. Dakle, mi pokušavamo da uočimo te faktore time što razgovaramo sa velikim brojem ljudi i to zasigurno studentima daje jedno zanimljivo viđenje iznutra o temama kao što je ekonomija, društvena istraživanja i o sistemu koji pokušava da poveže sve ove faktore.

Šta obično radite tokom tih kurseva, možete li da ih opišete?

Dakle, to što prvo uradimo tokom svakog kursa je da studentima pokažemo region. Idemo na različita mesta opštine Dimitrovgrad, razgovaramo sa različitim ljudima, sa poljoprivrednicima, sa lovcima, sa ljudima iz opštine, sa preduzetnicima i privrednicima, zamolimo ih da odgovore na pitanje šta oni doživljavaju kao izazov u poslu kojim se bave. Takođe, posmatramo predele, biološku raznovrsnost, razgovaramo sa učenicima, sa onima koji se bave naukom, razgovaramo sa predstavnicima ekoloških udruženja i pokušavamo da otkrijemo šta je to što povezuje stavove naših sagovornika. Na taj način težimo da definišemo šta je najveći izazov i koji to faktori utiču da taj izazov bude težak. Takav pristup nam pomaže da predložimo mere koje mogu da odgovore na te izazove.

Pitaću Vas kasnije o merama. Možete li da kažete koliko dana studenti obično provedu u Dimitrovgradu?

Oni obično ostanu ovde 10 do 12 dana, sledeće godine će to verovatno biti dve nedelje. Mi prvo putujemo, radimo intervjue, što je otprilike polovina vremena kursa, a onda u drugom delu analiziramo prikupljene informacije i pokušavamo da integrišemo ono što smo videli. Odradimo još neki intervju i onda pokušavamo da kada predložimo mere, razgovaramo sa ljudima na lokalu. Time želimo bi dobijemo njihovo mišljenje o tome da li te mere mogu da budu sprovedene i efikasne. Kao finalni deo našeg kursa je prezentacija naših zaključaka ljudima na lokalu i predstavnicima opštine, kojima ujedno i predložimo mere koje se tiču rešavanja tih problema.

Molim Vas da me ispravite ako grešim, mislim da ste tokom poslednjih 8 godina organizovali 6 takvih kurseva? Koliko je studenata imalo priliku da poseti Dimitrovgrad i nauči nešto o ovom području?

Da, mi smo svake godine imali 12 do 14 studenata, to je oko 100 studenata koji su posetili Dimitrovgrad.

Malopre ste načeli temu o zaključcima i merama koje oni predlažu. Da li možete ukratko da navedete koji su osnovni zaključci koje su “izvukli” iz kurseva i koje mere predlažu lokalnoj zajednici?

Dakle, svake godine postoji jedan te isti obrazac, svake godine uoče potencijal u poljoprivredi, ali i to da se veliki deo zemljišta ne koristi. Istovremeno smo videli da postoji veliki izazov sa ponovnim korišćenjem poljoprivrednog zemljišta. I to je jedan segment koji je bio usmeren na to kako da se izgradi snažnija mreža i saradnja između poljoprivrednih proizvođača i gazdinstava, gde bi oni razmenjivali iskustva i znanje, koje bi im međusobno pomoglo, čime bi ujedno zauzeli bolji položaj na tržištu. Primer za to je recimo prodaja mleka i kako da se napravi pouzdaniji sistem prodaje mlekarama npr. Takođe, to treba da doprinese i lakšoj prodaji njihovih proizvoda na ovom, ali i izvan ovog područja. Neophodna je svojevrsna marketinška-prodajna platforma gde proizvođači predstavljaju svoje proizvode i gde bi restorani naprimer, mogli da kupe te proizvode ili možda u nekoj budućnosti i supermarketi. To je jedan deo zaključaka i mera.

Druga oblast je turizam, gde se takođe ponavlja uočavanje potencijala. Već ima turista koji ovde dolaze, tu su turisti iz Bugarske i njihov broj je značajno porastao tokom prethodnih pet godina i doveo do pokretanja novih biznisa, otvaranja novih prodavnica i restorana.

Mi verujemo da je još uvek moguće da se ovde pokrene turizam zasnovan na prirodi i turizam koji bi bio zasnovan na korišćenju sela gde već ima kuća koje mogu da se iznajmljuju, ali je neophodno da postoji neka organizacija koja bi osmislila i uredila boravak turista u tim selima i gazdinstvima. Tu smo uočili potencijal da na tome izgradimo biznis, turistički biznis model koji nudi program na području Dimitrovgrada u trajanju od nedelju dana. Tu bi trebalo da se osmisli program i urede objekti za smeštaj, ali bi sa tim moglo da se zaradi. Kada dovedete gosta iz Zapadne Evrope on plaća više i time možete da održavate jedan takav biznis.

Poslednja oblast je obrazovanje i kultura. Verujemo, odnosno imamo utisak da je Dimitrovgrad u pogledu kulture dosta živo mesto. Ljudi mogu da plešu, slušaju muziku, to odaje utisak da je mesto živo, a sa druge strane imamo stanje u Švajcarskoj gde treba da postoje podsticaji kako bi se takve tradicije održavale. Ovo je nešto jako snažno i jako dobro na čemu možete da gradite. Kada je reč o obrazovanju, tu vidimo dosta potencijala, kao naprimer organizovanje letnjih škola sa obukama o poljoprivredi, zaštiti životne sredine, ali i takođe i neformalno obrazovanje za stručnjake, poljoprivrednike i druge grupe.

Ovo su tri osnovne komponente koje smo mi identifikovali.

Spomenuli ste poljoprivredu. Šta mislite, kako bi trebao da izgleda dalji razvoj poljoprivrede na ovom području? Da li bi to trebalo da ide u smeru neke intenzifikacije poljoprivrednih praksi u smislu konvencionalne poljoprivrede ili u smeru tradicionalnih vidova poljoprivrede?

To bi definitivno trebalo da bude u smeru tradicionalne poljoprivrede. Dimitrovgrad je ekstremno sušna oblast i nije odgovarajuća za taj tzv. model EU poljoprivrede. Nema uslova za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. Veoma je važno da se dalji razvoj zasniva na potencijalima i na okolnostima koje ovde postoje? Ovdašnji uslovi odgovaraju ispaši ovaca, ispaši goveda (kao što je buša), a ne onom tipu poljoprivredne proizvodnje gde vi u proizvodni sistem ulažete velike količine veštačkih mineralnih đubriva, a to zahteva sistem za navodnjavanje. To je jedan skup način za proizvodnju i time se takmičite sa oblastima koje imaju bolje uslove za intenzivnu proizvodnju, odnosno treba da ulože manje i proizvode na jeftiniji način. Dakle, moje mišljenje je da poljoprivredna proizvodnja ovde treba da bude zasnovana na lokalnim rasama koje ovde imate jer su one najbolje prilagođene lokalnim uslovima.

U čemu se još sastoji ta ekološka uloga tradicionalne poljoprivrede?

Poljoprivredne aktivnosti su jedan od preduslova za održavanje biološke raznovrsnosti kao i izgleda i lepote prirodnih predela. Dimitrovgrad ima jako lepe predele koji su veoma zanimljivi ljudima iz Zapadne Evrope i verujem da bi oni ovde dolazili upravo zbog takvih predela koje bi bili veoma sretni da vide i zbog kojih bi platili da borave ovde. Poljoprivreda ima fundamentalnu važnost u održavanju vrednosti ovih predela i biološke raznovrsnosti. Dimitrovgrad je važna lokacija za ptice, možemo slobodno reći na nivou Evrope. Ovo mesto se nalazi na migratornoj ruti ptica i tokom proleća i jeseni migracija ptica je jako zanimljiva ovde. Ima i mnogo vrsta ptica koje su istrebljene u Evropi, npr u Švajcarskoj, Nemačkoj, Francuskoj, a ovde su i dalje prisutne zbog mozaičnosti predela, zbog poljoprivrednih aktivnosti, žbunastih međa, voćnjaka, zbog svih tih elemanata tradicionalnog predela. Ako bi poljoprivreda nastavila dalje sa opadanjem, onda će ta dobra i te vrednosti postati ugrožene. Dakle, veoma je važno da se tradicionalni oblici poljoprivrede rašire i osnaže.

A kada je reč o turizmu, Vi živete u Švajarskoj koja je svojevrsna zemlja iz snova za većinu balkanskih narova, kod Vas je agroturizam odn. seoski turizam doveden do savršenstva, zašto smatrate da će ljudi iz Zapadne Evrope doći ovde i naprimer posmatrati ptice?

Dimitrovgrad nije odgovarajuće mesto za masovni turizam. Masovni turizam može da uništi mnogo toga. Mnogi ljudi u Zapadnoj Evropi upravo traže avanturistički tip turizma, da putuju u mesta koja nisu previše izgrađena i razvijena, pošto žive u okruženju koje je u potpunosti razvijeno i gde se sve odvija u savršenom redu. Tamo je priroda u značajnoj meri uništena tokom proteklih 20 ili 50 godina. Balkan, a pogotovo Dimitrovgrad nudi upravo taj tip turizma zasnovanog na prirodi gde možete videti kako bi priroda mogla da izgleda ako bi ste primenjivali pravilne ili odgovarajuće poljoprivredne prakse i kakva bi mogla da bude biološka raznovrsnost da nije bilo uništavan tokom poslednjih 150 godina. Ovo mesto je veoma pogodno za ljude koji tragaju za avanturama i koji traže nešto drugačije, oni ne žele da vide to isto što imaju kod kuće, oni žele da vide nešto drugačije. Zato bi oni došli ovde. To je jedan selektivan pristup turizmu. To je turizam koji je usmeren na ljude koje interesuje priroda, kao i kultura. I to su ljudi koji su spremni da plate više novca zato što žele da vide nešto posebno. Neko treba da organizuje njihov boravak ovde. Oni ne govore vašim jezikom, neko treba da sve organizuje, da prevodi,

Vi ste ovih dana ovde u Dimitrovgradu sa namerom da započnete pripreme projekta koji bi trebao da pomogne ovom području i lokalnim inicijativama. Kakav je Vaš plan u vezi priprema ovog projekta? Kako planirate sve to?

Posle 6 kurseva koje smo ovde realizovali, pomislili smo da je sada vreme da izvučemo naše zaključke i pokušamo da primenimo deo mera koje smo predlagali. Ne želimo da uradimo ono što mi mislimo da bi trebalo, već želimo da u proces pripreme projekta primenimo participativan način, tako da smo sada počeli sa radionicom sa ciljem da dođemo do još ideja, do još specifičnijih ideja. Mi želimo da primenimo jedan dugoročni plan gde bi lokalni ljudi radili na idejama i njihovoj razradi, da nam oni kažu šta je to što treba da se uradi i razgovaraćemo sa njima dok god ne uobličimo projektni predlog koji će imati vidljivu dugoročnost, gde će se još tokom pripreme projektnog predloga izgraditi mreža između ljudi. Kada budemo implementirali projekat ta mreža treba da opstane i dalje, a ne da nestane kada se završi projekat. Želimo da iniciramo dugoročni proces koji će biti podržan od strane stručnjaka, ali i novcem za sprovođenje projekta. A onda želimo da efekat projekta živi godinama po završetku projekta.

Da li imate iskustva sa sličnim projektima u Švajcarskoj, znam da ste radili određeno vreme u Rezervatu biosfere “Entlebuh”?

Da, imamo slične projekte koji se sprovode trenutno i shvatili samo da je veoma važno da su ljudi uključeni od početka, još od osmišljavanja aktivnosti, jer ljudi time stiču osećaj da je to njihov projekat. Ne treba raditi na način da neko upadne i traži nešto od ljudi, a kada dođe kraj projekta onda se sve završi pošto više nema tog učešća sa strane. Mi zasita vidimo da ti ljudi unose posvećenost i motivaciju i da će to trajati i posle, jer to je njihov projekat.

Dakle, definitivno, Vi imate dugoročne planove za Dimitrovgrad i okolinu?

Da, nadam se da ćemo ostati još dugo godina ovde i da ćemo videti da li možemo da promenimo nešto. I dalje sam optimista po tom pitanju.

Gospodine Knaus, hvala Vam što ste bili gost portala FAR i želim puno uspeha u Vašim daljim aktivnostima na ovom području.

Hvala.

Novinari: Sergej Ivanov / Teodora Petrov
Snimatelj: Stefan Pavić
Montaža: Mikica Kostov
Odgovorni urednik: Petar Videnov
Produkcija: Internet Portal FAR
novembar 2019

Ovaj medijski sadržaj je deo projekta “Život na selu – od sela i za selo”, koji sufinansira opština Dimitrovgrad u okviru javnog poziva za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja na jezicima koji su u službenoj upotrebi na teritoriji opštine u 2019. godini.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa, koji je dodelio sredstva.

Napisao/la

Сергей Иванов е роден през 1975 година в Димитровград (Цариброд). Завършва Факултет по ветеринарна медицина и професионални курсове по опазване на околната среда, биологично производство и исползване на партиципативни методи в развитие на селските райони. Учредител е на природонаучно дружество „Натура Балканика”, както и на сдружението за развитие на биологично производство „Биобалкан”. От 2002 година активно участва в провеждане на много проекти в сферата на развитие на селските райони и особено в областта на опазването на местните породи домашни животни. Като студент е сътрудник на „Независне новине“ от Баня Лука. Автор е на няколко научни статии за опазване на генетични ресурси и документални филми за местните породи домашни животни. Със супругата си и двете деца отглежда магарета и овце във ферма край Цариброд. От 2018 година работи като журналист-сътрудник на портал ФАР.

Bez komentara

Ostavi komentar