Trovač pasa u Dimitrovgradu ne miruje?

U Dimitrovgradu je u neposrednoj blizini gradske pijace 22. januara pronađen još jedan mrtav pas. Boki je bio mešanac koga je pre nekoliko meseci udomila Marina Todorov. Na telu psa nije bilo vidljivih spoljnih povreda, a pretpostavlja se da je i u ovom slučaju u pitanju trovanje.

Trovanja pasa u Dimitrovgradu su česta pojava, ali je samo u jednom slučaju 2015. godine to i zvanično potvrđeno. Toksikološko-hemijska analiza koju je tada izvršio Zavod za sudsku medicinu u Nišu, a na zahtev tadašnjeg zamenika predsednika opštine Dimitrovgrada, Đorđa Dimova, utvrdila je da je pas koji je otrovan ispred Centra za kulturu, pojeo mamac sa prisustvom jednog insekticida. Zanimljivo je da prisustvo tog insekticida nije tada otkriveno ni u jednom drugom tkivu ili organu, što dovoljno govori o ubitačnosti tada primenjenog otrova.

U septembru 2019. godine je pas Yoko, rase japanska akita i u vlasništvu Dejana Minčeva, uginuo nakon što je pojeo mamac koji je bio postavljen pored jednog žbuna u strogom centru grada. Vlasnik psa, Minčev, tada je u izjavi za portal FAR, naveo da je pas uzeo mamac dok je bio na povocu i da je smrt životinje, uprkos momentalnoj intervenciji i pokušajima reanimacije od strane veterinara, nastupila 20-ak minuta nakon što je Yoko pojela mamac.

Pretpostavlja se da trovač(i) koristi/e hranu natopljenu u neki od široko dostupnih pesticida. Kao mamci se koriste uglavnom kobasice i parčići mesa koji se smišljeno postavljaju blizu kontejnera ili duž površina gde češće prolaze psi. U većini slučajeva otrov izaziva brzu smrt životinje usled opšteg unutrašnjeg krvavljenja ili akutnog neurološkog poremećaja, pri čemu dužina procesa, osim od vrste otrova, zavisi i od količine koju je životinja unela, kao i od njene mase i opšte kondicije.

Nažalost, uprkos velikom broju otrovanih životinja i ogromnom stresu i bolu koji je pričinjen njihovim vlasnicima, još uvek nije poznat ni identitet, a samim tim ni motiv osobe ili osoba koje stoje iza ovih krivičnih dela. Pokušaji da se izvrši prijava potencijalno namernog trovanja pasa završava se time da u lokalnoj policijskoj stanici uslovljavaju pokretanje istrage postojanjem obdukcionog nalaza, odnosno dokaza da je pas zaista otrovan. Takav je slučaj i sa poslednje otrovanim psom Bokijem i današnjim pokušajem prijave njegovog uginuća. Nadležni u policiji u Dimitrovgradu su predložili da se građani u pisanoj formi obrate javnom tužiocu u Pirotu, kako bi od strane Tužilaštva bilo naloženo pokretanje odgovarajućih radnji. Međutim, istog dana je zoohigijenska služba JP “Komunalac” uklonila telo uginulog psa sa trotoara pored pijace, a da pritom niko nije naložio sprovođenje obdukcije i eventualne toksikološke analize, koje bi ukazale na trovanje kao uzrok smrti. Tu vrstu procedure niko i ne nalaže JP “Komunalac”, ali postavlja se pitanje šta to u sistemu sprovođenja zakona ne funkcioniše pa se za jedno, potencijalno krivično delo svi ponašaju kao “nenadležni”.

Po našim saznanjima, iako je u pitanju krivično delo zlostavljanja životinja i izazivanja opšte opasnosti, do sada nije bilo nikakve reakcije tužilaštva i lokalne policije.

Da podsetimo, zlostavljanje životinja je definisano kao krivično delo, a u Srbiji je prva zatvorska kazna zbog ubistva jedne životinje izrečena već 2007. godine. Istovremeno, stavljanje otrovnih mamaca na javne površine se takođe kvalifikuje kao krivično delo izazivanja opšte opasnosti, za šta je osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora od šest meseci do pet godina. Građani koji su zabrinuti zbog ove pojave postavljaju pitanje posledica koje mogu nastati ako otrovni mamac, s obzirom da se postavlja na prometnim javnim površinama, dođe u dodir sa decom?

S. Ivanov

Foto: Stefan Pavić

Napisao/la

Сергей Иванов е роден през 1975 година в Димитровград (Цариброд). Завършва Факултет по ветеринарна медицина и професионални курсове по опазване на околната среда, биологично производство и исползване на партиципативни методи в развитие на селските райони. Учредител е на природонаучно дружество „Натура Балканика”, както и на сдружението за развитие на биологично производство „Биобалкан”. От 2002 година активно участва в провеждане на много проекти в сферата на развитие на селските райони и особено в областта на опазването на местните породи домашни животни. Като студент е сътрудник на „Независне новине“ от Баня Лука. Автор е на няколко научни статии за опазване на генетични ресурси и документални филми за местните породи домашни животни. Със супругата си и двете деца отглежда магарета и овце във ферма край Цариброд. От 2018 година работи като журналист-сътрудник на портал ФАР.

Bez komentara

Ostavi komentar