Veljko – najmlađi izdanak “muzičkog stabla“ porodice Stojanov

Na nadavno održanom međunarodnom onlajn muzičkom takmičenju u Smederevskoj Palanci, mladi dimitrovgradski pijanista Veljko Stojanov osvojio je prvo mesto u svojoj kategoriji. Veljko je učenik II razreda Osnovne muzičke škole „dr Dragutin Gostuški“ u Pirotu, istureno odelenje u Dimitrovgradu.

Za taj uspeh najzaslužniji su on sam i njegov profesor i mentor Saša Aleksić, ali sigurno i gen i tradicija, jer je mali Veljko četvrta generacija u porodici Stojanov, koja muziku uči i izvodi preko nota i notnog zapisa.

This image has an empty alt attribute; its file name is 98-1024x683.jpg Veljko Stojanov

Koliko je poznato potpisniku ovih redova, prvi je bio Stojan Stojanov – Taca, pradeda Veljka i čovek markantnog lika i uzorne pedanterije i samodisciline.

Imao je jednu pasiju – ribolov i tri svima znane ljubavi: matematiku, violinu i porodicu. Svemu je prilazio metoditično, na prvi pogled strogo, ali i maksimalno predano i tačno. Bio je nastavnik, pa je mnogim generacjama preneo tajnu čitanja i pevanja po notama, neke uputio na put ka muzici, a druge, reklo bi se na suprotnu stranu, ka matematici i egzaktnim naukama. Ono što je tražio od sebe tražio je i od svojih učenika – tačnost, predanost i discpilinu.

I Veljkova prababa, Rada, takođe je iz sveta muzike. Ona je zajedno sa Georgijem Ivanovim (Goša Ćirkov) bila inicijator i član prve posleratne folklorne grupe u Caribrodu, koja je pobirala aplauze i pobeđivala na mnogim takmičenjima ondašnje Jugoslavije.

Njihovi sinovi Ljubomir, koji je i Veljkov deda, i Jordan svirali su klarinete u muzici Georgija Šukareva, a Jordan sa takvim talentom, da ga je verovatno opet od oca nasleđena sklonost ka egzaktnom, odvela na drugu stranu studiranja i sprečila da upiše muzičku akademiju. Zato njegovu ćerku Sašku nije i ona je sada magistar viole i član Niškog simfonijskog orkestra, a njegov sin Dalibor svira harmoniku.

This image has an empty alt attribute; its file name is 99-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 100-1024x683.jpg Stojan Stojanov sa horom OŠ “Hristo Botev”

Nije ni Ljubomirovog sina i Veljkovog oca Stojana, imenjaka rodonačelnika „muzičkog stabla“ porodice Stojanov, koji je postao nastavnik muzike. Kao dirignet hora dimitrovgradske osnovne škole osvajao je brojne nagrade na takmičenjima, a kao pedagog iznedrio mnoge muzičke talente. Komponuje dečje melodije koje su dobro prihvaćene od strane muzičke publike. Ima i svoj muzički sastav sa kojim uspešno nastupa u Srbiji i inostranstvu.

This image has an empty alt attribute; its file name is 101-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 102-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 103-1024x683.jpg Svetlana Stojanov u predstavi “Koštana”

Sreća, sudbina ili magnet muzike u porodicu Stojanov je dovela Svetlanu, majku Veljka Stojanova, koja osim što je profesor srpskog jezika je isto tako bila veoma agilna članica Kulturno-umetničkog društva “Caribrod” i pozorišta “Hristo Botev”, a često puta je nastupala i kao vokalni solista dimitrovgradskog KUD-a.

This image has an empty alt attribute; its file name is 104-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 105-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 106-1024x683.jpgHelena Stojanov

No Veljko u svojoj porodici ima i konkurenciju. To je njegova starija sestra Helena, koja poput prabake Rade i majke Svetlane igra u folkloru, isto kao pradeda Taca svira violinu, peva kao niko pre nje čak i u porodici Stojanov, a sa lakoćom je završila osnovnu muzičku školu kao đak generacije.

This image has an empty alt attribute; its file name is 107-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 108-1024x683.jpg Porodica Stojanov

Mora se priznati, ispade podugačka priča, za nešto što naš narod kaže “Kruška pod krušku pada i pod drugo drvo neče”. E, ali je krušku neko morao da posadi. U ovom slučaju to je bio Taca daskalat ili Stojan Stojanov – Taca… možda i pre skoro jednog veka.

S. Aleksić

Foto: iz porodičnog albuma porodice Stojanov

Napisao/la

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Bez komentara

Ostavi komentar