a

Neprestana planinarska motivacija: Septembarske razglednice sa Vitoše i Musale

Bez obzira da li planinu Vitošu i planinu Rilu pohodimo prvi put ili stalno odlazimo put ovih čudesnih mesta, zbog kojih svet u kome živimo liči na najlepši mogući – podjednako ćemo uživati, proizvešće uzbuđenje ove planinske lepotice Bugarske, ono uzbuđenje koje je u svetu koji se prebrzo kreće uvek, svima nama potrebno, da barem na par dana proživimo najlepše priče, bajke, da maštamo!

Još jedna bajka na Vitoši i Rili, koju je ispisalo Planinarsko društvo “Preslap” iz Niša, odigrala se 4. i 5. septembra kada se 28-oro planinarki i planinara iz Niša, Pirota, Novog Sada, Belegiša i daleke Kanade, uputilo stazama velikana Aleka Konstantinova i Ivana Vazova, trasiranim pre više od jednog veka, ka vrhovima Vitoše i ka vrhu, koga, onako poetski, doživaljamo kao “krov sveta” – ka Musali, na planini Rili.

This image has an empty alt attribute; its file name is 62-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 63-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 64-1024x683.jpg

Vodiči akcije bili su Miroslav Dokman i Slobodan Vasković, a program akcije bio je veoma sadržajan. Planina Vitoša, zbog lake dostupnosti i staza koje nisu zahtevne, dozvoljava da se ka njenim vrhovima krene čak i malo iza podneva. Tako je i naša družina na staze Vitoše izašla nešto iza podneva, po sunčanom, vedrom vremenu, koje je obećavalo fenomenalne vidike na sve strane, a naročito na Sofiju, iznad koje se Vitoša i uzdiže, a nekoliko sofijskih kvartala, kao što su Bojana, Dragalevci i Simeonovo, se i nalaze na obronicima Vitoše.

Ne treba posebno ni napominjati da je prvi dan produženog vikenda, u susret velikom prazniku, 6. septembru – Danu ujedinjenja Kneževine Bugarske i Istočne Rumelije, na planinarenje izveo na hiljade građana Bugarske. Tako je bilo i na Vitoši, a i da nije produženog vikenda i praznika, opet bi mnogo ljudi krenulo na planinarenje, zato što se to u zemlji u kojoj je planinarstvo nacionalni sport i u zemlji, koja stotinak godina sistematski ulaže u razvoj planinarske infrastrukture i promociju planinarstva, dešava svakog vikenda, podrazumeva se.

Upravo ovo mnoštvo planinara, planinskih biciklista, rekreativaca, od dece do onih najstarijih, daje i dodatni motiv planinarima izvan Bugarske, da, ako i pomisle da im je put do nekog vrha dalek ili težak, da ne odustaju i da ispune sve zacrtano.

Naša družina je ka vrhovima Vitoše krenula od hiže Aleko, na 1840 metara nadmorske visine. Planinarski dom posvećen Aleku Konstantinovu standardno je polazište za većinu trasa na Vitoši. Družina je najpre savladala nešto strmiju deonicu do kamene kućice i do ukrštanja sa širokom putem, glavnim na Vitoši. Odatle, napravljen je jedan lep polukrug, u pravcu kretanja kazaljke na satu, preko vrhova Malk Rezen (2181 m) i Goljam Rezen (2277 m), sve do Černog vrha (2290 m), prvenca Vitoše.

This image has an empty alt attribute; its file name is 65-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 66-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 67-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 68-1024x683.jpg

U kasno popodne, maltene u smiraj dana, deo družine otišao je i do vrha Kamen del (1862 m), sa koga se pruža i najlepši pogled na Sofiju. Ovo su, zapravo, utvrdili profesionalni snimatelji, fotografi i umetnici, i kada god je potrebno za potrebe promocije Sofije napraviti kakvu panoramsku fotografiju ili zapis, to oni odlaze do vrha Kamen del i sa njega posmatraju, slikaju i snimaju jedini grad na ovom svetu koji stalno raste, a nikada ne stari. „Расте, но не старее“ – geslo je grada Sofije, koji oslikava starost Sofije, očuvanost nasleđa i stalni razvitak ove metropole. Zaista je čudesno bilo posmatrati, kako sunce postepeno zalazi i sunčev sjaj koji obasjava Sofiju lagano se gasi, a pale se svetla metropole!

U nedelju, družina se prebacila do Boroveca i ukrcala na čuvenu gondola, kojom je izašla na vrh Jastrebec (2369 m). Odatle već, sasvim jasno, jer je i jutro osvanulo osvetljeno, vedro i sunčano, video se i glavni cilj ove akcije u Bugarskoj – vrh Musala, sa svojih 2925 metara najiviš vrh planine Rile, najviši vrh Bugarske, najviši vrh Balkanskog poluostrva, i tačka, oko koje, u prečniku od 1000 kilometara, ne postoji viša tačka! Vrlo brzo je ravan put, kojim se prelazi prva od tri etape uspona na Musalu i kojim se posle tri kilometra dolazi do hiže Musala na 2389 metara nadmorske visine – ispunio planinarima, gde se napred nije mogao videti početak kolone, niti pozadi njen kraj. Sve vreme, vrh Musala bio je u vidokrugu, svakim korakom družina mu se neumitno približavala.

This image has an empty alt attribute; its file name is 69-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 70-1024x683.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 71-1024x683.jpgIpak, onaj pravi uspon, onaj istinski visokogorski doživaljaj, otpočeo je posle hiže Musala, iznad Musalenskih jezera. Ovde je već valjalo savladati strmije deonice, na kamenitom terenu. Upravo je ova, druga etapa, ključna za uspešno penjanje na Musalu. Posle prve strme deonice, uspon postaje ravnomeran, a sledeći odmor valja napraviti kod Alekovog ezera, u čijim se vodama savršano ogleda vrh Musala – “krov sveta na nebu i u vodi”. Opet, od Alekovog ezera, kreće ponovo nešto jači uspon i on vodi sve do zaslona Ledeno ezero, na 2721 metar nadmorske visine. U međuvremenu, oblaci su okupirali najviši deo planine Rile, i polako se ceo izazov pretvorio u samo sportski, bez mogućnosti da se posmatra “pola sveta” sa njegovog “krova”! Ali, zar je i to malo?

Konačno, kada se dođe do zaslona Ledeno ezero, više i ne može biti odustajanja! Jer, do Musale, pola sata je uspona ili najviše četrdeset pet minuta! Zar sada odstupiti?! Letnja staza bila je sasvim prohodna, što je družina iskoristila za bezbedan izlazak na Musalu. Na oblake i maglu uticati nismo mogli, ali jesmo itekako da napravimo najlepše raspoloženje i da se pomogne onima koji do sada nisu bili na Musali – da zakorače na ovo jedinstvno mesto, da dožive visinu na kojoj do sada nisu bili, da se raduju i da, naravno, požele – ponovni, skorašnji susret sa planinom Rilom i vrhom Musala!

Miroslav Dokman

Foto: Planinarsko društvo “Preslap”

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar