Černi vrh i Lavčeto: Zimske razglednice sa Vitošе

Planina Vitoša je građanima Sofije omiljeno odredište za boravak u prirodi, bavljenje sportom, rekreacijom, za aktivni odmor. Vitoša, nedaleko od gradskog jezgra grada koji neprestano raste, a nikada ne stari, prepuna je ljubitelja prirode i rekreativaca nezavisno od doba godine. Zimi, štaviše, ponuda sadržaja na Vitoši još je i uvećana zato što pored planinarenja na njoj se može i skijati i voziti snoubord.

Ako je zimski dan na Vitoši idiličan, okupan suncem, tada će se u svakom trenutku uživati u plavom nebu, u suncu, u belini snega, u panoramskom pogledu na Sofiju, a sa njenog najvišeg vrha, sa Černog vrha, pruža se jasan pogled na divovsku Rilu, najvišu planinu Balkanskog poluostrva, koja se tek pedesetak kilometara južnije prostire.

Upravo je jedan ovakav dan na Vitoši dočekao Dragišu Stojkovića i Miroslava Dokmana iz Niša, u subotu, 8. januara. Prvi utisak potvrdio je davno izrečenu tezu, a i mnogo puta dokazanu – da je u Bugarskoj planinarenje najvažniji sport: jedva se moglo naći mesto za parking oko hotela Moreni i hiže Aleko. Skijaši i planinari, ubrzo su se uputili na svoje aktivnosti.

Tokom zime, najpopularnija trasa uspona na Vitošu je od hotela Moreni do Černog vrha. Početni deo ove trase, sve do izlaska na Vitoški plato, dodatno je olakšan, zato što se ratracima redovno utabavaju staze zbog skijaša.

Zimi, po snegu, pruža se mogućnost uspona i na vrh Lavčeto, visok 2.053 metra, koji se nalazi u zapadnom delu platoa, odnosno severoazapadno od Černog vrha. Kada nema snega pristup ovome vrhu nije dozvoljen zbog izvorišta vode u njegovoj blizini.

Nepregledna je kolona planinara na Vitoši. Oni ranoranioci već silaze sa Černog vrha, a glavnina se penje. Uspon uopšte nije težak, za neka dva sata se izlazi na Černi vrh, koji je sa 2.290 metara prvenac Vitoše. U zaslonu na vrhu, očekivano, ogromna je gužva, ali vlada planinarska solidarnost gde se niko previše ne zadržava, ustupa se mesto onima koji čekaju na okrepljenje.

Pri silasku sa Černog vrha, dvojica Nišlija popela su se i na kameniti vrh Lavčeto.

Dole, u podnožju, prostor oko hiže Aleko pripao je najmlađima – deci skijašima, sankašima i planinarima.

Sve prateće usluge funkcionisale su u punom kapacitetu. Podsetimo da je gradska uprava Sofije za građane koji nemaju vlastite automobile odavno još otvorila redovnu liniju javnog prevoza gde autobusi prevoze putnike skoro do same hiže Aleko. Ovime se dodatno podržava razvoj planinarstva u Bugarskoj.

M. Dokman

Foto: Miroslav Dokman

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar