Iako u srcu umereno-kontinetalnog pojasa, sa četiri godišnja doba, Beograd ih već duže od pola decenije ima samo dva. Ono u kome se dočekuje Nova godina i ono u kome se ne dočekuje. Prvo godišnje doba počinje pred kraj, ili usred leta i obično na 30 stepeni, a završava se pred kraj proleća i opet na 30 stepeni.
Beograđani znaju kad koje doba počinje po radnicima koji skidaju ili stavljaju saksije muškatli na tramvajske stubove ili jarko ofarbanu rasvetu, pakuju ili raspakuju vremenske tunele, demontiraju ili montiraju kapije od ter papira, ili optaču staklenim perlama i šljokicama sanke za Deda Mraza, irvase i kočije za Pepeljugu.
Evo današnje Slavije, sa “čudnom šumom” na njoj, na plus 19 i konjićem sa kolicima u kojima će šećerna vuna pokušati da zasladi život. Knez Mihajlova je još raskošnija, jer u nju uvode pravi Propileji (svečani ulaz u kompleks hramova), sa naopako postavljenom krunom i čitavim bajkovitim sadržajem od plastike, kaširanog papira, drangulija i đinđuva.
To je Beograd danas, koji je prošle godine imao najskuplju veštačku jelku na svetu. Nije neverovatno da će u ovoj novogodišnjoj trci ponovo oboriti neki rekord. Koliko će sve to koštati još niko ne zna, mada je prošle godine sa najviših mesta iz Grada rečeno da je na dekoraciji ostvarena čak i dobit, u šta je malo ko poverovao.
Ali nije sigurno reč o materijalnoj već o političkoj dobiti, koja je evidentna. Jer, bez obzira što se Beograd javno odriče umerenosti i tone u neukus, mnogo je onih koji se prave da veruju u Deda Mraza, u fontanu koja peva, u tunele uđeš star-odeš mlad, koji vole vašare i kojekakve imaginarijume i druge zamene za realni život. Među njima su naravno i oni, koji ga dekorišu i određuju mu godišnja doba.
Ipak, da li zbog toga Beograd je jedini dvomilonski grad u Evropi, koji umesto železničke stanice ima provizorijum na Prokopu, jedini koji je ukinuo neke međunarodne železničke linije, jedini koji je skoro samoukinuo svoju kakvu-takvu gradsku železnicu-Beovoz, i jedini će ako bude sve teklo po planu, uskoro umesto autobuske stanice dobiti još jedan provizorijum. Ovog puta autobuski na Novom Beogradu.
Slobodan Aleksić iz Beograda
Foto: Slobodan Aleksić
Povezane vesti:
Ministarka Zorana Mihajlović sa ambasadorom Bugarske: Zajednički granični prelaz za brže kretanje robe i više investicija
Кръгла маса на тема изменения и допълнения на Закона за националните съвети на националните малцинства
Младият баскетболист Александър Давитков: Голяма чест и отговорност е да се играе за клуб какъвто е Партизан, Димитровград е винаги в сърцето ми
Crkva Roždestvo Presvete Bogorodice u Dimitrovgradu – Duhovni hram u trinaestoj deceniji svog postojanja
