Ако ще говорим за циничното, примиренческо, апатично или дори нихилистично отношение на гражданите на Сърбия към медиите, за едно такова състояние на нещата най-много допринася релативизацията или заличаването на разликата между истината и лъжата, информирането и пропагандата. Това е измамната идея, че всяка медия има
Mnogi mediji, među kojima i javni servis, preneli su „istraživanje“ Centra za medijski monitoring, čiji je jedan od zaključaka da cenzure u Srbiji nema, mada nikom nije jasno kakvom su to metodom istraživači došli do istih zaključaka kao i pripadnici vlasti – kako cenzure u
Novinarstvu u Srbiji, čak više od „klasičnih opasnosti” koje stižu iz „otuđenih centara moći” – a to su politički pritisci, ucene, pretnje, cenzura, sudski procesi, fizički napadi i druge metode i modeli ugrožavanja bezbednosti, zakulisne igre, uskraćivanje oglašavanja, dirigovano konkursno sufinansiranje, interesi vlasnika-tajkuna ili korporacija
