Roman „Velika laž“ Sonje Atanasijević predstavljen sinoć u Nišu

U Maloj sali Niškog kulturnog centra sinoć je predstavljen roman „Velika laž“ Sonje Atanasijević, književnice koja živi i stvara u Beogradu, a vodi poreklo iz Dimitrovgrada. Nakon šest romana i jedne zbirke priča, „Velika laž“ je njena osma objavljena knjiga, koja se sredinom decembra prošle godine pojavila u izdanju beogradskog „Platoa“.

Reč je o neobičnoj priči smeštenoj u ne tako daleku budućnost, i tačnije u 2029. godinu, u kojoj su problemi modernog sveta i društva obrađeni kroz priču o poslovnom i porodičnom životu glavne junakinje Jelene, zaposlene u velikoj medijskoj kompaniji. Ono što romanu daje posebnu notu originalnosti je i činjenica da je ispričan iz perspektive embriona koji odbija da se rodi u surovom i dehumanizovanom svetu u kome mu predstoji da živi.

Pored autorke, u okviru sinoćne književne večeri o romanu su govorili prof. dr Goran Maksimović, istoričar književnosti i književni kritičar, i književnica Stana Dinić Skočajić.

U svom kritičkom osvrtu na novi roman Sonje Atanasijević prof. dr Goran Maksimović upoznao je prisutne sa ostvarenjem autorke koja, prema njegovim rečima, poseduje izrazit pripovedački talenat i smisao za oblikovanje zapleta koji navodi čitaoca da knjigu pročita u jednom dahu. „Velika laž“ obrađuje jednu bolnu temu savremenog sveta i društva i, kako je rekao, prikazuje modernog čoveka koji je zgažen neoliberalnim kapitalizmom i zarobljen u kandžama multinacionalnih kompanija. U ovakvom svetu čovek postaje dehumanizovan, ostaje bez svoje suštine i pretvara se u roba, ali i svojevrsnog robota. Roman „Velika laž“ Maksimović je, zbog teme potiskivanja i gubljenja identiteta koji obrađuje, uporedio sa pisanjem Franca Kafke, dok, prema njegovom viđenju, svojevrsno „ukidanje strasti“ i emocija prisutno u romanu može podsetiti na delo i ideje velikog satiričara Radoja Domanovića.

Književnica Stana Dinić Skočajić istakla je da Sonja Atanasijević spada među pisce izuzetnog talenta koji svoj dar ne rasipaju na obradu beznačajnih tema – naprotiv, u svom novom romanu ona se bavi problemima koji ne samo da su važni sa moderno društvo, već i u našoj književnosti nisu obrađivani. Iako se roman može podvesti pod žanr socijalne fantastike i donosi jednu futurističku priču, Skočajić je naglasila njegovu uverljivost, koja nastaje veštim oblikovanjem i izdiferenciranošću likova, razvijenim unutrašnjim dijalozima, ali i činjenicom da je priča delom zasnovana na iskustvu i razvija teme koje su današnjem čoveku dobro poznate.

Autorka romana osvrnula se na neke od motiva koji su je inspirisali da napiše „Veliku laž“ – pre svega, tu je aktuelni problem mobinga koji, prema njenim rečima, za krajnji cilj ima postizanje apsolutne pokornosti i poslušnosti; zatim, položaj porodice u savremenom društvu i uslovima neoliberalnog kapitalizma i njena podređenost večitoj trci za profitom, kao i neusklađenost tehničko-tehnološkog progresa sa duhovnim razvojem današnjeg čoveka.

Roman je, kako otkriva, inspirisan i ličnim iskustvom, koje je sada, sagledano sa izvesne distance, moglo da posluži kao osnova za nastanak jednog ovakvog književnog dela. Takođe, autorka je istakla i da je radnju svog romana smestila u 2029. godinu jer joj je, između ostalog, bio izazov da kao zrele ljude sagleda one koji su rođeni krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka, s obzirom na to da su u pitanju generacije obeležene specifičnim teretom dešavanja devedesetih, ali i lišene iluzija o kriterijumima na kojima je zasnovana uspešna i srećna budućnost.

U izjavi za portal FAR Sonja Atanasijević je iskazala zadovoljstvo što je imala prilike da se ponovo predstavi pred divnom niškom publikom, koja se prethodne godine upoznala sa njenim romanom „Vazdušni ljudi“. Na pitanje zbog čega preporučuje ljubiteljima književnosti da pročitaju njen novi roman odgovara:

„Čitaoci se zaista vrlo lako mogu prepoznati u romanu, zato što knjiga govori o našoj stvarnosti: ne baš tako veseloj, obeleženoj korporacijskim kapitalizmom koji ostavlja malo prostora za slobodu ljudskog bića, za njegov duhovni i kulturni razvoj, ali i za privatnost.“

Kako po ocu i majci vodi poreklo iz Dimitrovgrada, koji joj je, kako priznaje, uvek drago da poseti, kaže da će, ukoliko bude prilike i mogućnosti, sa velikim zadovoljstvom svoj novi roman predstaviti i u Dimitrovgradu.

D. Jelenkov

Foto: Žiža Kostić

Написал/ла

Дияна Йеленков е родена през 1988 год. в Пирот. Основно и средно училище завършва в Димитровград, след което образованието си продължава във Философския факултет в Ниш (специалност сърбистика) и в Нови Сад (където завършва магистърска степен по Сръбска филология: сръбски език и лингвистика). След това се качва във влака и се завръща в Димитровград. Тъй като винаги е била от децата, които предпочитат да си четат книжка под дървото, отколкото да играе на криеница, още от малка се интересува от литературата и езика, особено от диалекта на родния си край. Лексиката на димитровградския говор е било заглавието на магистърската й теза – речник с повече от 2000 думи, които се използват в този местен говор. В свободно време се занимава с писане (главно на проза, а от време на време и на поезия), и с превод на литературни текстове от български на сръбски (а когато иска и обратно). Някога творбите си от детското творчество публикувала в сборника „Радовичев венец”, поетическия сборник „Разиграни сънища” и в детското списание „Другарче”. В по-скоро време някои от текстовете й се появяват в списанието „Недогледи”, което публикува Философският факултет в Ниш, както и в литературните списания „Траг” и „Майдан”. 2015-а и първата половина на 2016-а год. са плодородни за израстване на литераторската й суета – донесоха й втора награда от конкурса „Воислав Деспотов” в Нови Сад, трета от конкурса за сатирична приказка в рамките на „Нушичияда” в Иваница, както и място сред трите наградени приказки от конкурса „Черната овца” (blacksheep.rs); с писанията си заема място и в сборника „Черти и резета 6” (сборник с най-добрите творби от конкурса „Андра Гаврилович” в Свилайнац), както и в стихосбирката „Синджеличевите чегарски огньове 26” на литературното сдружение Гласът на корените от Ниш. Нейни кратки приказки се намират сред отбраните и в следващите два конкурса „Черната овца”. Съвместно с колегата си Ратко Ставров и госпожица Доротея Тодоров обявиха поетично-прозаичен сборник „Допир”. Не устоя и на изкушението да се пробва като журналист – от позицията преводач и автор сътрудничи с onlajn списанието EMG магазин, а от време на време публикува текстове и в портала blacksheep.rs.

Без коментар

Оставете коментар