Narod Lužničke kotline poistovećuje ga sa Olimpom. Njegov neobičan, trapezoidni oblik, čini da se izdaleka može uočiti. Lužničani, i kada se iz udaljenih gradova, i iz tuđine vraćaju u svoj rodni kraj, shvatiće da su jako blizu Babušnice onda kada ispred sebe ugledaju vrh Golemi Stol, koji dominira nad Lužnicom. Poput ogromnog stola, koji domaćini postavljaju za svoje goste, tako se i ovaj vrh uzdigao, i simbolično „poziva“ goste da dođu u Babušnicu i Lužnicu, da osete dobrotu ljudske duše i gostoprimstvo kakvo se retko gde u Srbiji i na Balkanu može doživeti.

This image has an empty alt attribute; its file name is 667-1024x717.jpg

Ekspanzija planinarstva u Babušnici i na celom području juga Srbije otpočela je sa pokretanjem međunarodnog uspona na Ruj. Od tada, vrh Golemi Stol (1239 m), na Stolskoj planini, i vrh Rakitski kamen ili Vetren, na planini Ruj (1456 m), „utrkuju se“ koji će od njih više naklonosti proizvesti kod planinara i ljubitelja prirode.

Možda je najpravednije oba vrha proglasiti za najlepše na teritoriji opštine Babušnica, ali valja znati da se Stolska planina, sa vrhom Golemi Stol, nalazi na području Lužnice, i oivičava Lužničku kotlinu sa istočne strane, dok se planina Ruj nalazi izvan Lužničke kotline, u kraju koji se ponekada zove i „Zvonački kraj.“

This image has an empty alt attribute; its file name is 668.jpg

Stolska planina i planina Ruj, skoro pa će se i dodirnuti, i to kod Zvonačke Banje, u kanjonu Zvonačke reke (ili Blatašnice, kako je od starina zove lokano stanovništvo). Ovo je i najuži kanjon u Srbiji, gde su stene Ruja, na desnoj obali Zvonačke reke, i stene Stolske planine, na levoj obali Zvonačke reke, tek metar i po udaljene. Sa Stolske planine, ovde se na Ruj prelazi preko starog železničkog kamenog mosta, koji je korišćen za potrebe pruge uskog koloseka kojim su saobraćale kompozicije za potrebe rudnika kamenog uglja „Jerma“ u selu Rakita. Odavno već, više od pola veka, nema rudnika i vozova, ali je barem netaknuta priroda i jedno istinski atraktivno područje ostalo da privlači zaljubljenike u planinarstvo, planinski biciklizam, boravak u prirodi.

Stolska planina prostire se od sela Gornji Striževac do Zvonačke Banje, od Šljivovičke planine, do planine Ruj. Stolska planina većim delom nalazi se na teritoriji opštine Babušnica, a manjim delom zalazi i na područje Pirota. Njen najviši vrh je Rnjos (1274 m), a svakako najatraktivniji vrh je Golemi Stol. Opet, pokretanje i razvoj planinarstva, posle pokretanja uspona na Ruj, doveo je i do razvojnih projekata opštine Babušnica, preko Turističke organiazcije opštine Babušnica, i njenog direktora, mr Milana Stamenkovića, vizionara razvoja Babušnice i jednog od najboljih turističkih poslenika u Srbiji. Operativno, i Planinarski klub „Ruj 1706“ uključen je u projekat „Planinskim stazama Lužnice“, u okviru koga je 2014 i 2015.godine uređeno čak devet planinskih staza na svih pet planina na teritoriji opštine Babušnica: na Ruju, na Talambasu, na Suvoj planini, na Šljivovičkoj planini i na Stolskoj planini.

This image has an empty alt attribute; its file name is 669.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 670.jpg

Tri atraktivne planinarske staze na Stolskoj planini zadovoljiće svakog planinara i ljubitelja prirode. U severnom delu Stolske planine, uređena je kružna staza „5 vrhova Stolske planine“, koja na trasi dužine 17 kilometara, koja počinje i završava u selu Vava, obilazi vrhove Strvna, Leskova glava, Sinjoglavska čuka, Mali Stol i Korbes. Na južnom delu Stolske palnine, uređena je staza od sela Studena do vrha Rnjos (1274 m), čija je dužina u oba pravca 12 km. U centralnom delu Stolske planine, uređena, je po svetskim planinarskim standardima, staza koja polazi iz sela Stol, i vodi kroz šumu, istočnim padinama Golemog Stola, sve do „Olimpa Babušnice“, i istim putem planinare vraća nazad u Stol. Dužina ove staze je 12 kilometara. Planinari koji imaju iskustvo i veštine u veranju po stenama, mogu iz sela Stol otići u pravcu Kijevca, i na Golemi Stol se popeti sa njegove zapadne strane, preko opasnih stena.

Jedan vek, i malo duže, pre planinara, u lepotama Stolske planine uživao je i kraljevski par – kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga. Od tada, dva sela u podnožju Stolske planine, nose imena po njima – selo Draginac, koje je sada maltene spojeno sa Babušnicom, i selo Aleksandrovac, koje je znatno bliže selu Stol.

This image has an empty alt attribute; its file name is 671.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 672.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 673.jpg

U selu Stol može se pogledati još jedna prirodna atrakcija: pre četrdesetak godina, u ovom selu zasađene su dve sekvoje. Drvo koje potiče iz Sevrne Amerike, u potpunosti se primilo u selu Stol, i sada su ova stabla visoka preko četrdeset metara. Deluju atraktivno, zastrašujuće, a još uvek spadaju u mlade izdanke ovog drveta! Šta će tek biti za koju deceniju ili stotinak godina, do koje visine će ove sekvoje narasti, i koliki će obim stabala dostići?

Sa vrha Golemi Stol, kao na dlanu se vidi Lužnica, Babušnica, Suva planina, planina Talambas, veličanstveni i neponovljivi Ruj.

Naravno, kada je vreme lepo i vedro. Takav slučaj nije bio 26.januara 2019.godine, kada je Planinarsko društvo „Preslap“ iz Niša izvelo svoju akciju – zimski uspon na Golemi Stol. Učestvovalo je 24-oro planinarki i planinara iz Niša, Babušnice, Leskovca, Aleksinca, Beograda i Kopenhagena, i zahvaljujući Dancu Kimu Kristensenu, akcija je poprimila i međunarodni karakter. I, još važnije – lepa i afirmativna priča o prirodnim lepotama u okolini Babušnice – sada će da se pročuje i u Danskoj. Napomenimo da je najviši vrh Danske visok tek 176 metara, a da je visina Golemog Stola 1239 metara?!

This image has an empty alt attribute; its file name is 674.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 675.jpg

Akcija je izvedena u pravom zimskom ambijentu, redovnom stazom od sela Stol prema Golemom Stolu. U stoletnim šumama, sneg je bio veoma dubok, otežavao je i usporavao kretanje. Valjalo je dobro se potruditi da se probije staza. Zato je i ova relativno kratka deonica, savladavana dobra četiri sata, a standardno se do Golemog Stola stiže za dva sata ili koji minut duže. Planinarke i planinari su se kretali polako i strpljivo. Pravljene su česte, ali kratke pauze. Da se svi oporave i osveže pred gaženje snega iznova i iznova, ali i da se ne ohlade previše. Zapravo, prva deonica, dok se ne izađe iz sela Stol, sadrži jedva primetan, blagi uspon, i vodi širokim seoskim putem. Kada se uđe u šumu, sneg postaje znatno dublji, ali se i nagib povećava. Postoje dve veoma strme deonice kroz šumu, koje bi u uslovima kada nema snega bile prosečne težine, a preko zime postaju izazovnije.

This image has an empty alt attribute; its file name is 676.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 677.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 678.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 679.jpg

Planinari iz Planinarskog kluba „Ruj 1706“, prilikom trasiranja staze i njenog kasnije uređenja i obeležavanja, ovu deonicu jedino su mogli da učine i još težem, da su povukli pravu liniju kroz šumu Golemog Stola. Ovako, staza vijuga, ali je daleko od blage. Trebalo je zato kretati se „ekspedicionom korakom“, veoma sporo, ali sigurno. Dominacija se na ogleda u brzini, već u mudrosti!

Za vodički tim Planinarskog društva „Preslap“ – Miroslava Dokmana i Nenada Stevanovića, zadovoljstvo je bilo tim veće kada su svi iz družine, bez izuzetka, bez razmaka i bez „razvlačenja“ izašli na vrh Golemi Stol. Doduše, olujni vetar nije dozvolio da sem kratkog fotografisanja, iko ostane iole duže na vrhu. Magla, sumorna magla, sprečila je pogled ka Lužnici i pola južne Srbije. Da li je to uticalo na pad raspoloženja? Nimalo. Mnogi iz družine po prvi put su se popeli na Golemi Stol, a kakav je tek utisak izazvao uspon u zimskim uslovima? I još kada se vodičkom timu pridruži Saša Aranđelović, pisac, filozof i planinar iz Babušnice, da oplemeni celokupan doživljaj svojim pričama o istoriji Lužničkog kraja, pričama začinjenim govorom na dijalektu koji se i dalje neguje i održava u Lužnici.

This image has an empty alt attribute; its file name is 680.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 681.jpg

This image has an empty alt attribute; its file name is 682.jpg

Poznati filozof je predložio da se u povratku, družina kreće za nijansu izmenjenom trasom, tako da se prođe bliže vrhu Mali Stol. Zbog kratke obdanice i dubokog snega, nije bilo mogućnosti da se i na ovaj vrh izađe, ali je na kraju akcije sve začinjeno odlaskom do gore pomenutih sekvoja.

Na dijalektu ili običnim jezikom ispričane, sve ove priče o Babušnici i Lužnici, još su veća inspiracija za stvaranje novih i novih priča i čitavih poglavalja o planinama i ljudima ovog čudesnog kraja. Popularnih, čitljivih i…rado čitanih…

 Miroslav Dokman

Foto: Miroslav Dokman / Turistička organizacija opštine Babušnica
Написал/ла

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Без коментар

Оставете коментар