Stambol kapija, otvara se, otvara…

Svi beogradski mediji, a pogotovo tabloidi, nedavno su sa oznakom senzacinalno preneli vest da su na  beogradskom Trgu Republike pronađeni ostaci Stambol kapije.

Zapravo pre je reč o očekivanom nego o sanzacinalnom nalazu, jer je Stambol  kapija srušena po naređenju kneze Mihajla Obrenovića relativno nedavno 1866. i maltene do skora je bila u sećanju starih Beograđana. Arheolozima je pak  poznata još od početka prošlog veka, kada su zbog gradnje tramvajske okretinice prvo otkriveni, a zatim zatrpani njeni ostaci.

Od svih beogradskih kapija van šanca; Vidin, Savske i Varoš kapije, jedina je bila izidana od tvrdog materijala i jedina nije bila turska. Podigli su je Austrijanci kao deo takozvanog Laudonovog šanca u prvoj polovini XVIII veka. Kao tursku  Srbi su je zapamtili, jer je često bila mesto izvršenja kazni ili je bila okićena glavama nepokorne srpske raje.

Kroz Stambol kapiju koja je obezbeđivala ulaz iz smera Istanbula, ušli su i prvi srpski ustanici 1806. godine, predvođeni Vasom Čarapićem.

No jako je važno znati, da je Stambol kapija podignuta na početku možda još važnije istorijske odrednice, antičke Via Cardo (današnja Vasina ulica) ili početka čuvene Via Militaris, koja je uz Via Dekumanus, odnosno sadašnju ulicu Kralja Petra, bila okosnica rimskog Singidunuma.

Kako su pre tragova Stambol kapije radnici koji rekonstrušu Trg Republike već pronašli ostake drvenih kocki od prvog popločavanja u XIX veku, a ispod njenih slojeva, kako navode mediji u Beogradu, pronađemi su i rimski  grobovi, lepo bi bilo očekivati da se posle zaštitnih iskopavanja, koja izvodi Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture, pojavi jedinstveni arheološki park u najstrožem centru Beograda.

Time će Beograd, od potencijalno lepog grada, postajati zaista lep grad sa velikim istorijskim utemeljenjem i polako početi da skida nezasluženi obol u stvarnosti nikada izrečene Korbizjeove rečenice – da je najružniji grad na najlepšem mestu.

Vremena, za to ima, pošto će rekonstrkcija trajati 420 dana, a naći će se i para, s obzirom da je reč o poslu vrednom 900 miliona dinara.

Slobodan Aleksić Ćosa, Beograd

Foto: Slobodan Aleksić

Napisao/la

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Bez komentara

Ostavi komentar