Sretenjski ustav je prvi moderan srpski ustav i jedan od prvih demokratskih ustava u Evropi. Donet je tokom vladavine kneza Miloša Obrenovića, u Kragujevcu, 1835. godine, pod nazivom Уставъ Княжества Сербїе. Poznat je kao Sretenjski ustav budući da je izglasan na tzv. Sretenjskoj skupštini, koja je započeta na hrišćanski praznik Sretenja Gospodnjeg, 15. februara po novom kalendaru.

   Tvorac ustava, organizovanog u četrnaest tematskih celina, ili glava, bio je Dimitrije Davidović, učeni Srbin iz Austrije (Zemun), knjažev sekretar i prvi srpski novinar. Urađen je po uzoru na francuske ustavne povelje iz 1814. i 1830. i belgijski ustav iz 1831. godine.

   U njemu su izražene potrebe prosvećenog srpskog društva i slobodoumne ideje za ono vreme: ravnopravnost građana bez obzira na veru i nacionalnost, nacionalna i ekonomska emancipacija, pravo na zakonito suđenje (nezavisnost sudstva), sloboda kretanja i nastanjivanja, nepovredivost stana, pravo na izbor zanimanja, razbijanje feudalnih ustanova (sloboda raspolaganja zemljom, zabrana kuluka) i ograničavanje autokratske vladavine kneza. Regulisana su i pitanja crkve, državnih obeležja, prostorne organizovanosti Kneževine Srbije, ingerencija Državnog sovjeta i Narodne skupštine. Zvaničan jezik u sudstvu i upravi je srpski jezik.

   Neposredni povod za donošenje ustava bila je Knez Miletina buna. U Austriji i Rusiji Sretenjski ustav smatran je odjekom francuskog liberalizma i revolucionarnim aktom jedne male zaostale balkanske vazalne provincije Otomanskog carstva, koji ugrožava monarhijski princip. Na zahtev Rusije i Austrije, i uz podršku Turske, knez Miloš je, nakon pedeset pet dana, ukinuo Sretenjski ustav.

   Ovaj ustav, iako je bio veoma kratko na snazi, ostavio je veoma snažan uticaj na dalju borbu učenih ljudi, ustavobranitelja, za postavljanje temelja moderne srpske države.

Pripremio Žiža Kostić

Napisao/la

Живорад Жижа Костич е роден през 1955-та година в Парачин, но още от едногодишна възраст живее в Ниш, където завършва основно и средно икономическо училище, а по-късно и частен факултет (катедра Журналистика) в Института за следване „Екоман” Грачаница – Прищина. Работи в Нишка банка в Ниш и в отдела й в Белград, както и в Народния театър Ниш на длъжност „бизнес секретар“, след което се насочва към медиите и журналистиката. В местните телевизии в Ниш работи като ТВ оператор (Телевизия Стар 5) и завършва школата на BBC в организацията на ANEM. През 80-те години става член на Асоциация на журналистите в Сърбия и започва професионално да се занимава с медии в току-що сформираната Градска телевизия, по-известна като Нишка телевизия. Времето на бомбардировките над тогавашната Съюзна Република Югославия през 1999-та година оставя голяма следа върху кариерата му и е назначен за военен оператор на командата на трета армия. В разгара на НАТО бомбардировките заснема въздушните нападения над гр. Ниш, а много негови автентични записи от този период обиколиха света. През 2009-та година по покана на тогавашния ректор на Нишкия университет с неколцина колеги и университетски професори участва в създаването на първата интернет телевизия на един университет в Сърбия. Поради икономически причини този медиен проект не стартира, но се създава интернет телевизионен портал „Нуит”. Работи в Университета в Ниш като оператор и монтажист и отговаря за връзките с обществеността. Баща му е царибродчанин. С удоволствие приема поканата за сътрудничество с портал „Фар”, за който смята, че е мултимедиен двуезичен информатор със своевременно и обективно отразяване на събитията.

Bez komentara

Ostavi komentar