Međunarodni praznik rada – bez prvomajskog uranka i protestnih šetnji

Prvi maj – Međunarodni praznik rada u Srbiji će proteći bez tradicionalnog prvomajrskog uranka zbog zabrane kretanja kako bi se sprečilo širenje zaraze koronavirusom.

Taj praznik jedan je od najrasprostranjenijih na svetu, a obeležava se u znak sećanja na velike demonstracije iz maja 1886. godine, kad su radnici u Čikagu stupili u štrajk, zahtevajući osmočasovno radno vreme. Tadašnja američka vlast je na demonstrante poslala policiju, posle čega je usledio žestok sukob u kojem je bilo ubijenih i povređenih radnika, a neki od njih osuđeni su na smrt ili dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, 1889. na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sledeće godine taj dan je počeo da se slavi kao Međunarodni dan opšte solidarnosti radništva i kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. veka dobilo masovne razmere.

Širom sveta poslednjih godina prvi maj se obeležava protestnim šetnjama, akcijama i demonstracijama, čija je suština borba za prava radnika, kraće radno vreme, bolje plate i zaštitu na radu.

Obeležavanje Praznika rada u Srbiji prešlo je dug put – od zabrane održavanja kojoj su prkosili radnici protestnim šetnjama, bojkotom rada i zborovima, preko prvomajskih uranaka do obaveze koju je uveo Tito 1945. godine u tadašnjoj Jugoslaviji. Slavljenje tog praznika predstavljalo je borbu ne samo za radnička, već i za politička prava i slobode.

U Srbiji prvi maj je neradan dan, a ljudi ga po tradiciji proslavljaju porodično ili na “urancima” u prirodi. Međutim, izletišta su pusta zbog novonastale situacije i odlukom Vlade da se zabrani kretanje od četvrtka u 18:00 do subote u 5:00 sati.

Prema pisanju Danasa, a po mišljenju sindikata Sloga radnici širom Srbije 1. maj dočekuju u vanrednom stanju, u nehumanom karantinu, represiji, depresiji i strahu sa pitanjem – šta će biti sutra i hoće li teret pandemije pasti isključivo na njihova leđa.

Predsednik Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost Zoran Stojiljković poručio je u prvomajskoj poruci da će posle korona virusa uslediti ekonomska kriza, a da u krizama stvari po radnike i sindikate mogu biti još gore.

I u zemljama u regionu postoji običaj da se 1. maja u zoru izlazi na Prvomajski uranak.

P. Videnov (izvor: Danas / RTS)

Foto: N1

Napisao/la

Петър Виденове е роден през 1970 година. Макар и агроном по професия, изцяло се посвещава на журналистиката. Журналистическата си кариера започва през 1995 г. в радио-телевизия Цариброд, където като журналист, водещ и редактор вече 21 години участва в създаването на различни радио и телевизионни предавания, документални филми, репортажи и интервюта на български и сръбски език. Виденов особено се отдава на опазването на културата и традицията на българското национално малцинство в Сърбия. Журналист-редактор (1999-2000), член на редколегията (2000-2002), главен и отговорен редактор на РТВ Цариброд (2002-2003) и (2009-2011). Дългогодишен сътрудник на Издателство „Братство“ и едноименния седмичник на български език. Сътрудничи с електронни и печатни медии в Сърбия и България, а особено с националната телевизия РТС – „ТВ журнал на български език“. Той е кореспондент на българското национално списание „Лов и риболов“. С агенцията за кинематографична и телевизионна продукция „Positive Production“ от Димитровград изготвя документални филми и предавания – режисьор и сценарист на филмите „Трио Форте“ и „Златан Дудов“. Той е един от основателите на сдружение на гражданите „Емблема“ и Интернет портала „Фар“. Занимава се с публицистика. Автор на книгата „По ловджийски“. Член на Независимото сдружение на журналистите на Сърбия и Международната федерация на журналистите (IFJ). Лауреат на значими журналистически награди и признания на домашни и международни медийни фестивали.

Bez komentara

Ostavi komentar