Gančo Savov, bugarski književnik, naučnik, publicista, prevodilac, profesor univerziteta i veliki prijatelj Srbije nedavno je obeležio devedeset godina života. Rođen je 25. oktobra 1930. godine u Perniku u Bugarskoj. Iz porodice je umetnika (muzičara, slikara i književnika). Odmah posle Drugog svetskog rata lečio se sa decom iz Srbije, nastanjenom u Bugarskoj, pa je zajedno s njima kasnije boravio u Srbiji. To je bilo presudno za njegovo trajno prijateljstvo sa Srbima. Kasnije je studirao jugoslavistiku u bivšoj Jugoslaviji.
Napisao je knjigu memoarske proze „Srbija i ja“ koja bi uskoro trebalo da bude objavljena u Srbiji povodom značajne godišnjice njenog autora.
Na bugarski jezik Savov je preveo više od četrdeset knjiga srpskih autora, među kojima su i dela Ive Andrića, Branislava Nušića, Radoja Domanovića, Matije Bećkovića, Dušana Kovačevića…
Bio je urednik u izdavačoj kući „Nauka i izkustvo“ (Nauka i umetnost) u Sofiji, a posle toga je dugo godina uređivao kulturnu rubriku dnevnog lista „Narodna mladež“ i rukovodio njegovim izdanjem za književnost „Puls“. Kasnije je radio u Bugarskoj akademiji nauka (BAN).
Od 1974. do 1985. godine, punih jedanaest godina, za vreme komunizma, bio je u političkom zatvoru pod lažnom optužbom za veleizdaju i za „ideološku diverziju“, a zapravo, zbog otvorenog i upornog zalaganja za zbližavanje bugarskog sa jugoslovenskim narodima, posebno sa Srbima, kao i zbog toga što se suprostavio bugarskoj Državnoj bezbednosti. Posle toga, sve do 1989. odnosno do pada režima Todora Živkova, bio je u izolaciji. Za vreme demokratskih promena u Bugarskoj bio je rehabilitovan sudski, politički i građanski.
Radio je u nekoliko redakcija, bio voditelj emisija na srpskom jeziku u Nacionalnom radiju (program Radio Bugarske za inostranstvo). Nastavio je i svoj naučni rad u BAN-u. Krajem 1994. postao je glavni i odgovorni urednik revije za svetsku književnost „Panorama“, a nešto kasnije i predsednik Saveza prevodilaca Bugarske.
U redakcijskom kolegijumu je bugarskog satiričnog nedeljnika „Stršel“. Bio je profesor na slavističkoj katedri Univerziteta u Velikom Trnovu i predavao je književnost Južnih Slovena i istoriju južnoslovenskih zemalja. Član je organizacija bugarskih književnika, novinara, prevodilaca i drugih bugarskih i međunarodnih kulturnih udruženja. Učlanjen je u Udruženje književnika Srbije i počasni je član Beogradskog aforističarskog kruga.
Dobitnik je nekoliko bugarskih i stranih književnih nagrada, kao što su: Nacionalna nagrada za književnost „Račo Stojanov“, zlatna nagrada Ministarstva kulture Bugarske i Saveza prevodilaca Bugarske, nagrada Srpskog PEN-a (2003), Pretnareva nagrada Slovenije (2006), nagrada Beogradskog aforističarskog kruga „Zlatni krug“ (2010), „Ekselencija satire“, Udruženja književnika Srbije (2011), „Bogorodica Trojeručica“ (2012), „Dragiša Kašiković“ (2019) i drugih.
Savov je autor knjiga o književnostima Južnih Slovena („Južnoslovenske književnosti do kraja 19. veka“, „Južnoslovenske književnosti 20. veka“, „Istorija južnoslovenskih književnosti“ i dr.), „Južnoslovenske zemlje“, nekoliko knjiga publicistike i studija, knjige o represivnom sistemu komunizma u Bugarskoj („Klopka za kontraše“) i više prevoda proze i poezije. Objavio je i niz naučnih radova. Zastupljen je u Antologiji bugarskog aforizma „Trn i ruža“ na srpskom jeziku.
Izvor i foto: Udruženje književnika Srbije
Povezane vesti:
Горан Паскалевич ще получи Специална награда на ФИПРЕССИ, в рамките на София Филм Фест
Танцовия състав „Цариброд“ отново участва в 9-то издание на фестивала „Българска роза“ в черноморския курорт Приморско
KUD „Caribrod“ osvojio Grand Prix festivala „Bugarska ruža“ u Primorskom
Ексклузивно за ФАР: Среща с българския актьор и режисьор Владислав Карамфилов – Влади Варгала на Филмовите срещи в Ниш
