Pozitivan haos Velče Velčeva u beogradskoj galeriji „Haos“

   Velča  Velčev je uspeo u onome što je hteo. Sinoć je baš dobro uzdramao „umetnički“ Beograd. Na otvaranje njegove izložbe „Remind me i`m alive“ ili „Podseti me da sam živ“, u galeriji “Haos”, došlo je i više ljudi nego što ona može da primi.

   Kroz međusoban razgovor hodajući među eksponatima svi oni su mogli da se sučele sa provokacijom koju im  je pripremio Velčev.

   Bilo da je reč u uvodnom nekrologu na kome je oivičen simbolima savremenih brendova, nove tehnologije  i socijalnih grupa  Velča Velčev postavio svoju sliku sa datumom rođenja, Pucnja u ogledalo ili špalira kravati, koje obešene naopako nedvosmisleno podsećaju na vešala, Isusa na infuziji  ili njegovog predsmrtnog “venca od trnja”,  koga u interpretaciji Velče Velčeva svako može da kupi od prvog vlasnika kao automobil ili bilo koju robu preko oglasa, pa do Tajne večere, koja je prikazana kao konferencija za štampu, posetilac nije mogao da ostane ravnodušan – ili je reagovao pozitivno, ili je bio zbunjen  i zatečan, ili je pak  sve to odbacivao sa indignacijom.

   A to je Velča i hteo. Da nas prodrma kako bi malo razmislili o preprekama koje postavljamo pred svoju samospoznaju, ma kako one izgledale.  Kao religiozne forme, kao potrošačke navike, robstvo socijalnih grupa ili zavisnost od novih tehnologija, sve jedno. Sve one nas podjedanko efikasno udaljavaju od nas samih, ljudi koji nas okružuju, prave suštine našeg bitisanja na ovom svetu, pa i naših najbližih.

   To je lepo primetila i gospođa Borka Božović iz galerije “Haos”, koja je govoreći na otvaranju rekla:

   „Odnos  prema društvu, institucijama, veri, uz suptilnu ironiju i promišljen komentar, umetnikov je poziv na introspekciju u vremenu poremećenih vrednosti i prenaglašene religioznosti, vremenu svakojakih manipulacija bez utemeljenja u ono što je duhovnost ili čovečnost. Zato je Velečev na jednom od eskponata pucajući u našu narcisoidnost, osuđujući samoljublje, hteo da se probudimo iz obamrlosti i srljanja u površnost, poročnost, pa čak i bestijanost”.

   Sličnu poruku i preporuku je  uputio i dramski umetnik  Aleksandar Dunić – Ćirko, koji je zvanično otvorio izložbu, a na gotovo istovetan način je reagovao i gospodin Radko Vlajkov, amabasador Republike Bugarske u Beogradu, koji je hodajući među eksponatima gotovo ushićeno govorio; čudno ili iznenadvašto.

   Samog autora nismo ništa pitali jer smo ga ostavili da se sa svojom velikom energijom i toplinom u ophođenu posveti gotovo svakom od više nego zainteresovanih posetilaca izložbe. To kao i talenet da drugačije posmatra svet i pretvara ga u umetnost,  verujemo dobio je rođenjem u caribrodskoj mahali Čuj petl.

   Velča Velčev je rođen 1959. godine u Dimitrovgradu (Caribrodu), studirao je najpre na Sofijskoj akademiji umetnosti, a diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Od početka 90-ih prošlog veka živi i stvara u Španiji, na Palma de Majorci.  Samostalno je izlagao u skoro svim likovnim  centrima Španije od Madrida, preko Sentandera do Barselone i desetak evropskih zemalja, uljučujući tu Srbiju, Bugarsku  i Izrael.

   Izložba Velče Velčeva „Remind me i`m alive“ ili „Podseti me da sam živ“  u galeriji “Haos” u Beogradu je otvorena do 11. februara.

   Za nas Caribrođane najsrdačniji deo izložbe, ipak, je onaj u kafani “Teatroteka”, gde je uz muziku, meze i vino, zajedno sa autorom  nastavljen razgovor o temi; “Podseti me da sam živ”!

Slobodan Aleksić Ćosa

Foto: N. Videnov, Lj. Vasov

Napisao/la

Въпреки това, че е роден в Пирот през 1955 година, за свое родно място счита Димитровград (Цариброд), където прекарва детството си и завършва основно училище и гимназия. Дипломира се във Философския факултет в Белград. В журналистиката е от 1982 година: най-напред в Радио Белград 202, след това в Радио Бор, накратко в Студио Б, а от август 1984 г. започва работа в Београдска хроника – по-късно Београдски ТВ програм. През лятото 1987 г. минава в Радио Югославия, за да се завърне в Телевизия Белград в декември 1995 година. В момента е журналист в сайта на РТС. Освен в радиото и телевизията, сътрудничи и с вестници, седмичници и периодични издания: „Данас”, „Време”, „Република” – на сръбски език и „Балканите”, „Братство” и „Мост” на български език. Работи и във филми, и един е от инициаторите и ментори на работилницата за антропологическият документален филм „Паметник”, която се проведе на Стара планина през 2008 г. и 2009 г. и в Канижа през 2010 година. Редактира книгата „Бескомпромисният Дудов” през 2003 година, издателство на Дома на културата „Студентски град”, която говори за жизнения път и поетиката на филма на Златан Дудов, великанът на филмовото изкуство.

Bez komentara

Ostavi komentar