Petar Ratković: Bavite se planinarstvom, negujte prave vrednosti

Planinarsko društvo “Preslap” uspešno je izvelo dvodnevnu akciju u Deliblatskoj peščari, u Banatu, u Srbiji, te u kanjonima reke Beušnice i reke Nere, u Rumuniji. Ovo je bila za proteklih godinu dana već treća masovna akcija Planinarskog društva “Preslap” u kanjonima Beušnice i Nere. Akciju su vodili Dragan Stevanović i Petar Ratković.

Ova akcija bila je odličan povod za razgovor dvojezičnog portala FAR sa gospodinom Petrom Ratkovićem. Da čujemo najpre utiske sa akcije, a onda ćemo u ovom razgovoru otvoriti još tema sa gospodinom Ratkovićem, uvek zahvalnim sagovornikom, uostalom čovekom koji je u protekloj deceniji izrastao u vrsnog planinarskog vodiča, sportskog radnika i stuba planinarskog pokreta juga Srbije. Sve ovo, Petar Ratković, sekretar i jedan od osnivača Planinarskog društva “Preslap”, postiže i posle svog preseljenja u Beograd, a u glavnom gradu Srbije on živi već tri godine.

* Gospodine Ratkoviću, kako je protekla akcija Planinarskog društva “Preslap” u Deliblatskoj peščari i u dva kanjona u susednoj Rumuniji?

U najboljem svetlu, doživeli smo svi zajedno jedan fenomenalan vikend, ispunjen brojnim sadržajima. U subotu smo prešli laganih 13 kilometara u srcu Deliblatske peščare, od sela Šušara do uzvišenja Zagajička brda. Osunčali se jesmo, ali nas je i osvežila košava, koja ovde neprestano duva. Deliblatska peščara sada lepo i neobično izgleda, u stvari, najmanje u peščari ima peska, ogromne površine su ozelenjene i pošumljene. U subotu smo imali prilike da posmatramo zalazak sunca iznad Belocrkvanskih jezera, bili smo smešteni u Beloj Crkvi. U nedelju ujutru otišli smo u susednu Rumuniju, i dodatno uživali u prelasku dva kanjona. Najpre smo se kretali uzvodno rekom Beušnicom, od njenog ušća u Neru, preko vodopada La Vaojaga, preko ribnjaka, onda došli do najlepšeg mesta na trasi – do jezera Očiul Bei. Na kraju ovog uzvodnog dela obišli smo i veliki vodopad Kaskada Beušnica. Svi su bili oduševljeni kako se menja boja vode u Očiul Bei – čas je bila plava, čas zelena, čas smaragdna. Onda smo se istom stazom vratili do ušča Beušnice u Neru, ponovi se divili Očiul Beiu i La Vaojagi. U kanjonu Nere, provlačili smo se kroz tunele na stazi, posmatrali Neru sa vidikovaca, na kraju čak prešli preko visećeg mosta u selo Saska Romana. Viseći most se ljulja, pa je to bilo zanimljivo i izazovno svima, a učesnika na akciji je bilo 40-oro.

* Planinarenje u Deliblatskoj peščari? Neko bi pomislio, da je to nespojivo… Međutim, čini se da su upravljači ovog zaštićenog područja i lokalne samouprave iz Banata itekako iskoristili sve mogućnosti koje Deliblatska peščara pruža?

Nije to, naravno, klasično planinarenje, tek je 256 metara najviša tačka u peščari. Ali itekako je lepo pešačenje stazama koje su nadležni iz Banata uredili. Sve je maksimalno iskoiršćeno. Prirodne lepote Deliblatske peščare su neslućene. I njen položaj, u južnom Banatu, između velike planine Karpati i najveće evropske reke Dunav. Nadležni su napravili bum. Odlično se promoviše pešačenje Deliblatskom peščarom, a staze su pravilno i jasno obeležene. Od novca koi se prikupi za ulaz u ovo područje, sve ovo se i uređuje. Pošto sada živim u Beogradu, više puta sam obilazio Deliblatsku peščaru, čak i januara meseca, sve je prohodno i sređeno. Za nas iz Beograda, Deliblatska peščara je idealno odredište za jednodnevi izlet, a za rekreativce sa juga Srbije, Deliblatska peščara je idealna za program u jednom od dana višednevnih aktivnosti.

* Kako Vam se čini uređenost staza u kanjonima Beušnice i Nere?

Sve je izvanredno obeleženo, putokaza je na sve strane. Radi se o zaštićenom području. Ovde dolaze ljudi iz celog sveta. Prirodne lepote privlače, a neko i ako se umori, iako to nije zahteavna aktivnost ovi putokazi i informacione table uvek će mu pokazati da do sledećeg atraktivnog mesta ili vidikovca i nije previše ostalo. Ovde moram da kažem da je sve besprekorno čisto, da i posetioci i čuvarska služba vode računa da nijedan otpadak ne bude ostavljen pored Beušnice i Nere.

* Planinarska udruženja iz Beograda i Vojvodine često odlaze do kanjona Beušnice i Nere. Koliko je specifično da i planinarska udruženja sa juga Srbije ovako uspešno organizuju čak i masovne akcije na ovim odredištima. U čemu je tajna uspeha i koji su izazovi prisutni?

Udruženja iz Beograda organizuju jednodnevne akcije u ovim kanjonima, jer nisu predaleko od Beograda. I ja sam lično kao planinarski vodič bio angažovan za uslužno vođenje jednodnevnih akcija za potrebe udruženja iz Beograda. Udruženja sa juga Srbije, zbog udaljenosti, opredeljuju se za dvodnevne akcije. I tu dolazimo do tajne uspeha Planinarskog društva “Preslap” u organizovanju masovnih akcija u kanjonima Beušnice i Nere – sve je u osmišljavanju sadržaja i dobrom planiranju. Tokom 2022.godine, na naše dve velike akcije, prvi dan bio je ispunjen obilaskom kulturno istorijskih znamenitosti – tvrđava u Smederevu, tvrđava Ram, tvrđava Golubac, arheološko nalazište Viminacijum. Jednom smo čak Dunav prešli skelom od Rama do Banatske Palanke. Sada, 2023.godine, odlučili smo da našim učesnicima predstavimo Deliblatsku peščaru. Naredna akcija doneće neko iznenađenje, neki novi i lep sadržaj. Na osmišljavanju programa ove akcije radimo Dragan Stevanović i ja.

* Kakve promene u Vašem životu i u bavljenju sportom je donelo preseljenje u Beograd?

U Beograd sam se preselio zbog ekonomskih razloga, a i porodice. Preseljenje je donelo pozitivne promene, napredak, na svim poljima. Što se tiče bavljenja sportom, nekoliko akcija godišnje vodim za Planinarsko društvo “Preslap”, tada usklađujem obaveze. Sada mnoge akcije vodim za udruženja iz Beograda, a vodim i team building programe za razne kompanije. Uvek dobro odigram ulogu “čoveka za specijalne zadatke.

* Da li Vam je bilo lako ili teško da uopšte donesete odluku da napustite rodno selo Jelašnica, grad Niš i preselite se u Beograd?

Nije mi bilo teško da napustim rodni kraj, koji ipak posećujem tokom odmora i praznika. Dobio sam odličnu ponudu za zaposlenje, prihvatio je. Radim u jednoj svetski poznatoj i uspešnoj kompaniji u oblasti prehrambene industrije. Plata mi je višestruko veća u ovoj kompaniji, nego što je bila na prethodnom random mestu u Nišu. I tu nema sentimentalnosti. Sada sam u mogućnosti da dostignem dobar životni standard. Voleo bih da i na jugu Srbije visina plata bude kao u Beogradu, da li će i kada to biti, ne znam, ali imam jedan život i hoću da ga proživim kvalitetno. Odlično sam primljen u fabrici u kojoj radim, a kompanija je nedavno izgradila i otvorila još jednu fabriku. Mnogo mi znači kada od svoje plate mogu da obezbedim sebi i porodici udoban život. I to je ono što nam svima treba, da se radi, da plate budu velike. Moji razlozi za prelazak u Beograd, a koji nisu ekonomske prirode, mogu da stanu u jednu reč – ljubav.

* Iz ugla čoveka koji živi i radi u Beogradu – kako iz prestonice Srbije izgleda Planinarsko društvo “Preslap” i planinarski pokret juga Srbije? Gde “leže” dodatni potencijali?

Planinarsko društvo “Preslap” uvek je korak ispred vremena i prostora u kojima smo. Ne govorim ovo subjektivno. Društvo je modernizovalo rad. Planinarsko društvo “Preslap” pokriva sve segmente planinarstva: tradicionalne manifestacije na jugu Srbije jačaju iz godine u godinu, snažno se promoviše okolina Niša. Otkrivaju se i nova odredišta širom Srbije, okolnih zemalja. Redovno se organiziuju i visokogorske akcije. A šlag na tortu su veliki uspesi naših članova na raznim ekspedicijama širom sveta. Svega ovoga ne bi bilo bez vizije naših vodiča. Imamo i nove vodiče. Ali svega ovoga ne bi bilo ni bez stalno novih i novih učesnika akcija, sve više omasovljamo planinarstvo i planinarski pokret. U stvari, mnogi klubovi i društva iz Beograda trebalo bi da se ugledaju na Planinarsko društvo “Preslap”. Kada iz Beograda posmatram rad “Preslapa”, ne postoji osećaj da je Niš manja sredina od Beograda, te da onda i aktivnosti udruženja iz Niša ne mogu parirati beogradskim. Naprotiv…

*Kako prirodne lepote i planine juga Srbije dodatno približiti Beograđanima?

Trebalo bi svakako kroz još više medijskih nastupa Beograđanima približiti planine na jugu Srbije, i kroz održavanje manifestacija. Svakako dosta društava i klubova iz Beograda ide na jug Srbije, ali to se može i znatno uvećati.

*Koja predele izvan juga Srbije vidite kao buduća odredišta za Planinarsko društvo “Preslap”?

Vidim kao buduća odredišta Planinarskog društva “Preslap”, izvan juga Srbije, akcije na planini Bukulji, akciju “Karađorđevim stopama” u okolini Velike Plane, akciju na Gledićkim planinama, u južnom delu Deliblatske peščare, na Kosmaju, na Avali, u Golupcu. Izvan Srbije, preporučujem masiv Visokih Tatri, na granici Poljske i Slovačke, gde sam uživao 2016. godine.

*Vaše lične planinarske ambicije u narednom periodu?

Da se usavršim kao planinarski vodič, da izvodim više akcija, da se aktivnije uključim iz Beograda. Kao planinaru, najviše mi lično prijaju akcije na planinama srednjih visina i do 3000 metara, za sada ne razmišljam o ekspedicijama.

* Kao planinarski vodič na koja ćete odredišta voditi akcije Planinarskog društva “Preslap” u mesecima pred nama?

Izdvajam veliku akciju na Staroj planini, koju uveliko pripremam, a vodiću je 16. jula, na atraktivnim odredištima kao što su Slavinjsko grlo, kraško udubljenje Ponor i vodopad Tupavica. Krajem avgusta vodim i uspon od Niške Banje do vrha Crni kamen, na Suvoj planini. Ovo su akcije koje mogu privući prilično ljubitelja prirode i planinara.

* Možda ćemo Vam sada dati težak zadatak, ali da li možete izdvojijti najlepša iskustva i najlepše akcije na kojima ste bili vodič ili učesnik?

Izdvojio bih uspon na Ruj, uspon na Čemernik, uspon na Gramadu, akciju na kružnoj stazi oko sela Vrmdža, na kojoj smo se upisali u istoriju planinarstva. Izdvajam i ljude sa kojima smo stvarali tradiciju i ostvarivali uspehe, naravno nezaobilazan je i naš Zoran Pavlović Paća iz Predejana. Još bih izdvojio i uspon na Vitošu, uspon na Rilu, uspon na Karpate.

* Vaša poruka građanima i mladima u vezi bavljenja planinarstvom?

Bavite se planinarstvom, negujte prave vrednosti. Izađite iz učmalog sveta tehnoloških pomagala.

* Za kraj ovog intervjua kako iz Beograda izgleda naš dvojezični portal FAR?

Svakodnevno čitam članke na dvojezičnom portalu FAR, a iz Beograda, naš FAR izgleda još bolje i lepše. Prija mi njegov sadržaj, izuzetno je koristan i aktuelan, a dovoljno pažnje je posvećeno planinarstvu.

Miroslav Dokman

Foto: iz lićne arhiva Petra Ratkovića

Napisao/la

Мирослав Докман е роден през 1973 година в Сурдулица. По професия е дипломиран икономист. Живее и работи в Ниш. Планинар и природолюбител от ранното си детство. Участник в бройни планински експедиции и голям любител на планините на Южна Сърбия и България. Един е от основателите на планинарско-културните мероприятия в Южна Сърбия, каквито са Традиционното изкачване на Руй, Традиционното изкачване от Соко баня до Остра чука, Международното Власинско изкачване, Международното изкачване на Църноок, Международното изкачване на Радан, Международното Запланско изкачване, Празникът на планинарската свобода и достойнство в село Връмджа. Редактор на интернет страницата „Традиционно международно изкачване на Руй” и писател на планински разкази и пътеписи. Сътрудник на печатни и електронни медии в Сърбия и България: Планинарски гласник, Блиц, Народне новине, Слобода, Южне вести, б92, Радио Белград, Радио Бабушница, Нова ТВ - България, Мироглед – Перник... Сътрудник на планинарски и културни дейци от Република България. Подготвя първата си книга с планински пътеписи.

Bez komentara

Ostavi komentar